Messi rijetko izvodi nogometne trikove i zato je to dobar nogomet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slavni veznjak Barcelone Xavi Hernandez u razgovaru za El País objasnio je razliku između lijepog i dobrog nogometa, govorio je o nenadmašnom Lionelu Messiju i  svojoj i Barcinoj nogometnoj filozofiji. Naravno, neizostavno je bilo progovoriti i o Pepu Guardioli i nekim igračima iz njegova doba i sadašnjice.

"Messi razumije sve: prostor, vrijeme, gdje se nalaze njegovi suigrači, a gdje protivnički. Ranije je protivnika izbacivao iz ravnoteže svojom sposobnošću i snagom. Sad to čini prirodno: on te uvlači u svoju igru. On vidi da ima igrača pored sebe koji mu je flaster i zna da je taj uplašen. Stoga čeka da ga dođe napasti još jedan i čeka na pravi trenutak za svoj potez. To sam vidio kod LeBron Jamesa. On te navlači dok netko ne bude slobodan. Još kao klinci smo radili na tome, kako bismo u svakome trenutku znali gdje je slobodan prostor ili slobodan igrač. Čak i Ter Stegen to umije", kaže Xavi o fenomenu Messi i Barcinoj nogometnoj filozofiji.

Odgovarajući na pitanje o Realovim zvijezdama Iscu i Marcu Asensiju, Xavi Hernandez povlači paralelu između dobrog i lijepog nogometa u smislu definicije koju je naučio od slavnog trenera Luisa Aragonésa.

"Pitamo me je - što mi se sviđa, lijep ili dobar nogomet. Nisam razumio. Smisao? Daj mi dobar nogomet! Ne bih o imenima, ali mnogi su igrači došli u LaLigu, nestali su, ne ostavivši traga. Da, trkovi, ali zašto? Kakve trikove radi Messi? Messi se gotovo nikad ne služi nogometnim trikovima. On radi svoj posao, igra dobar nogomet. Messi igra dobar nogomet, ali istodobno i lijep nogomet", kaže Xavi.

Nogometaš koji je s Barcelonom i Španjolskom osvojio sve što se odvojiti može, pojasnio je i fenomen Pepa Guardiole.

"Guardiola se uvijek koncentrira na detalje. Sve je bilo pod kontrolom. Nikad nisam činio defanzivne poteze. Uvijek smo igrali ofenzivno. Stoga su se svi postavljali obrambeno protiv nas. Guardiola je imao sve pod kontrolom. I što se dogodilo? Svi su htjeli ponešto kopirati od Guardiole. Primjerice Löw koji nas je promatrao i približio se našoj igri. Bilo je i onih koji su htjeli suprotno od toga, kao Simeone. Postoje igrači kao Koke, koji su talentirani i i koji se u takvoj igri skriju iza vas, sužavaju prostore i pokušavaju postići premoć. Nogomet je iskoristio fiziku i taktiku. Ono što još mora biti iskorišteno je tehnika. To je talent! I to nije dovoljno razvijeno. U nogometu još uvijek imate više Simonea nego Guardiola. Pogledajte Premier ligu: koliko timova igra na Guardiolin način? Tri ili četiri? Na Simeoneov? Možda 70 posto njih. Slično je i u LaLigi. Treneri imaju izgovor ''ne mogu drukčije igrati protiv Cityja ili Barcelone". Ali, oni isto igraju i protiv Leganésa!", govori posve otvoreno Xavi.

On kaže kako u Barceloni postoje igrači koji odlično razumiju prostor i vrijeme, prije svega Busquets, Messi, Iniesta, koji su majstori u tome.

"Oni uvijek znaju što treba učiniti. Svejedno jesu li sami s loptom ili okruženi protivnicima. Takvo nešto ne razumije primjerice Casemiro. S druge strane Busquets ne bi nikad mogao uspješno pokrivati igrača kao Casemiro", kaže Xavi, napominjući kako u Barceloni takvi igrači nastaju neprekidnom i napornom vježbom.

Kaže kako je u slučaju Casemira, kojeg uzima za primjer, sve ''završeno'' u mladim godinama. Da su ga s 12, 13 ili 15 godina trenirali na način da mora u svakom trenutku razumjeti prostor i vrijeme, znao bi to danas. Ovako, pošto je imao drugi nogometni odgoj, njegove su kvalitete danas pokrivanje širokog prostora iza napadača koji jurišaju prema golu protivnika, brzina, oduzimanje lopti, pokrivanje igrača, ali on nema osjećaj za prilagodbu u vremenu i prostoru.

Igrači s Barcinim kodom: Modrić, Kroos, Silva...

Igrači za koje Xaviju nije jasno zašto ih Barcelona nije uzela su Modrić, Kroos i David Silva. Također i Cazorla.

"To su igrači koji imaju Barcelonin profil. Čitav život promatram takve igrače koji bi mogli doći u Barcu. I Philipp Lahm je bio takav primjerice. Sve su to igrači koji imaju talent i razumiju nogomet u prostoru i vremenu, oni vide sve na terenu", pojašnjava Xavi Hernandez.

Povlači također razliku između igrača koji igraju vrhunski u sredini terena, kao što su Messi, Iniesta, Silva, De Bruyne ili Gündogan, dok drugi vrsni igrači kao Bale u Realu ili Sané u Cityju mogu igrati samo po krilu. U sredini su gotovo beskorisni, više će smetati, ali kad osvoje prostor po krilu, onda ih više ne možeš zaustaviti. Slično mišljenje imao i o Cristianu Ronaldu, koji se prema Xavijevu mišljenju u sredini napada nikad nije dobro snalazio.

Xavi Hernandez smatra kako će talent uvijek biti ispred fizički dobro spremnih igrača i to nogometu daje draž. Ne bude li jednom tako, ova igra neće nam ovoliko biti interesantna. Uostalom, Xavi pripada generaciji koja je napravila zadnju veliku transformaciju modernog nogometa, a što će biti sljedeća paradigma, treba tek vidjeti.

U svakom slučaju, onaj tko nauči i prihvati filozofiju dobrog nogometa umjesto umiranja u ljepoti, ima posve velike izglede jednoga dana igrati dobar nogomet, koji je lijep za oko. Messijeva racionalnost u igri i učinkovitost to uistinu najbolje potvrđuju.