Milanski derby: Kako je nastalo najprijateljskije rivalstvo na svijetu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Večeras će oči nogometne javnosti biti uperene na Giuseppe Meazza (San Siro), gdje gradski rivali Inter i Milan u 20:45 na svetoj travi jednog od najpoznatijih talijanskih stadiona igraju glavne uloge u ponajvećoj utakmici u kalendaru Serie A.

Život na Čizmi će se nakratko zaustaviti, iako stanje na ljestvici ne sugerira kako se susreću dva talijanska giganta, no okršaj milanskih gradskih rivala nije obična utakmica.

Svi talijanski sportski dnevnici posvetili su mu naslovnicu danas ujutro i u tekstovima obraditi sve najsitnije detalje, od individualnih priča do taktičkih bitaka, detaljno su ispitali sve igrače i trenere, nabrijali navijače i privukli one neutralne.

Derby della Madonnina nije samo utakmica, on je tradicija i glavna milanska sportska atrakcija, također, riječ je o rivalitetu jedinstvene složenosti, onom koje je obilježilo klubove aktere i njihovu povijest, podsjeća Germanijak.hr.

Gradski derbi je naziv dobio po La Madonnini, a brončani kip Bogorodice postavljen je na vrh kultne katedrale Duomo 1774. te je praktički istovremeno postao simbol grada, bez obzira na religijske aspiracije.

Tomu u prilog ide zakon iz 30-ih godina prošlog stoljeća, koji je onemogućavao izgradnju građevine koja će nadvisiti Madonninu, postavljenu na 108 metara visine.

Da su Milan i Inter stari preko stotinu godina, dobro je poznato svakom boljem poznavatelju nogometa. No, mnogo njih ne zna da su oba milanska velikana nastala u – restoranima. Milan je nastao dogovorom između Engleza i Talijana u restoranu jednog hotela, a slična gostionica bila je majka Interu koji je osnovan 9. ožujka 1908. odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana.

Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe Talijana i Švicaraca iz kluba, zbog velikog broja talijanskih igrača u ekipi. Kao što se može zaključiti iz naziva, čelnici Intera uzimali su većinom igrače iz inozemstva. Nadimak je momčadi bio La Beneamata, odnosno „povlašteni“. Za Inter je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada, piše Poluvrijeme.com.

AC Milan je osnovan devet godina ranije, 16. prosinca 1899. kao Milan Cricket and Football Club. Osnovao ga je Englez Alfred Edwards te je zbog njega klub nazvan prema engleskoj inačici imena grada, dakle Milan, a ne Milano. Za Milan je navijala radnička klasa i trgovci doseljeni sa juga Italije, a politički su bili skloniji ljevici.

Kako smo već naveli, u osnovi su obje skupine bile zatvorene u svojim idejama i podijeljene kroz klasne pozadine. Bila je to već ustaljena priča o dva pola istog grada, stanovnike koji su novu podjelu odlučili odraditi i preko nogometnih klubova. Međutim, s vremenom podjele su postajale sve manje, a rivali su postajali sve ujedinjeniji u svojoj različitosti.

Rivalitet je , dakle, nastao jer je za Inter nekoć navijala intelektualna elita, a za Milan nacionalisti, no razlike su s vremenom bivale sve manje. Navijači su 1983. godine potpisali neslužbeno primirje i time praktički eliminirali tenzije ove utakmice.

U globalu gledano, unatoč tomu što su se dva kluba kroz povijest uglavnom borila za visoke pozicije, često i u izravnim dvobojima, nije mnogo puta u povijesti ovog derbija bilo zle krvi.

Mnogo velikih igrača igralo je u karijeri za obje momčadi i zaista je teško u povijesti nogometa naći gradski derbi u kojem su dva kluba razmijenili toliki broj igrača kao što su to radili Milan i Inter. A često se događalo da izravno prelaze iz jednog u drugi klub.

Ipak, bilo je i izuzetaka poput prekida uzvratnog susreta četvrtfinala Lige prvaka 2005. od strane navijača Intera. Susret je bio prekinut, a kaos i anarhija ovjekovječeni u jednoj fotografiji nadrealne ljepote: Marco Materazzi, naslonjen na rame suparnika Ruija Coste, mirno promatra hrpu pirotehnike koja gori pred njima.

U ovoj je fotografiji zapravo uhvaćena čitava povijest jednog od najpoznatijih europskih sportskih rivalstava.

Povijest njihova odnosa predstavljena je željom da se jedni odvoje od drugih u svim aspektima, a ta potreba je bila prezentirana kroz kaos i anarhiju, baš kao i te večeri. Ali iz sveg kaosa i želje ka odvajanju, klubovi su zapravo postajali sve bliži i bliži.

Mnoštvo velikih dvoboja odigrali su ova dva velikana od te 1908. i teško je reći koji su bili najveći. Da li to onaj prvi prvenstveni 10. siječnja 1909. kada je Milan slavio 3:2, ili pak onaj idući kada je Inter zabilježio svoju najuvjerljiviju pobjedu u Derbyju della Madonnina, bilo je 5:0. Ili serija duela od 1962. do 1965. kada su dva kluba bili dominantna sila u Europi te osvojili sve tri Lige prvaka.

Nešto mlađi ljubitelji sigurno pamte 22. studenog 1997. i prvi od mnogih koje je, u oba dresa, odigrao jedan od najboljih i najomiljenijih nogometaša svih vremena – Ronaldo. Njegov transfer u Inter bio je jedan od najspektakularnijih svih vremena, a na svom debiju postigao je i gol.

Jedan od najljepših golova u bogatoj karijeri postigao je deset godina kasnije u dresu Milana u susretu u kojem je ipak Inter slavio 2:1. Svakako da će navijačima Milana najviše u sjećanju ostati derbi odigran istog datuma, samo šest godina ranije, kada su Rossoneri nanijeli najuvjerljiviji poraz Nerazzurrima – 6:0. To je ujedno i najveća pobjeda u bitkama za Milano.

Mnogo velikih priča bilo je ispričano u ovom rivalstvu. Paradoksalno, iako je ovaj derbi nastao kao borba za dozvoljavanje, odnosno zaustavljanje upliva stranaca, poseban ton ovom derbiju, možda i najizraženiji, davali su upravo stranci.

Igrači koji su uspijevali da uveseljavaju i jedne i druge navijače, braća na suprotnim stranama, velike pobjede, teški porazi.

Ali jedno je sigurno, Derby della Madonnina nikada nije pratila ravnodušnost. Čak i kada nije postojala rezultatska važnost, uvijek je postojala borba za prestiž.

Posebno sada, kada oba kluba očekuju ozdravljenje, poslije velikih era Berlusconija i Morattija. Tako je Derby della Madonnina ponovno postao priča o suživotu. Kao i prethodnih 111 godina.