Tekst članka se nastavlja ispod banera
Veljača je u Engleskoj, na Otoku 1991. godine. Igraju se utakmice FA Cupa, četvrte runde. Pravila su takva, igra se dok jedna momčad napokon ne ostvari pobjedu, nema jedanaesteraca. Tako su Leeds i Arsenal morali igrati četiri utakmice.
Tri su završile bez pobjednika, prije nego što su golovi Paula Mersona i Leea Dixona bili dovoljni da se konačno riješe stvari na Elland Roadu. Istog dana na starom Highburyju igrale se rezervne momčadi Arsenala i Readinga. Zbog niskih temperatura i boljeg stadiona, zamijenjena su domaćinstva.
U postavi druge momčadi Arsenala se našao i Tony Adams. Koji je tek izašao iz zatvora nakon četiri mjeseca jer je proglašen krivim za vožnju u alkoholiziranom stanju.
Očekivalo se da će na Highbury doći nešto navijača, međutim nitko nije mogao pretpostaviti da će stadion biti skoro pa popunjen. Jedan od svjedoka, navijač Arsenala John Williamson bio je tu, na licu mjesta.
''Izabrao sam dolazak na Highbury, umjesto odlaska u Leeds. Jednostavno sam želio podržati Tonyja. Uobičajeno je samo East Stand Upper bio otvoren za utakmicu druge momčadi. Ja sam došao nešto ranije, jer sam očekivao više navijača nego inače, a po dolasku ih je već bilo oko 1.000 izvan stadiona. Ljudi na stadionu su polako shvaćali o čemu se radi, pa su krenuli s otvaranjem istočne tribine. Kada je Tony izašao na teren, na Highbury je odjekivala pjesma posvećena Tonyju.''
Vjeran do kraja
Svaki nogometni klub znamo ima svoje legende. Ljubav koja zrači iz navijača ne rađa se samo zbog golova, asistencija. Tu je ona i neizmjerna količina za igračevu prisutnost i odanost klubu.
Igrača koji su cijelu svoju igračku karijeru posvetili jednom klubu. To je jedan od onih za kojeg za navijači obično kažu da je jedan od njih. Upravo je takav igrač bio i ostao za sva vremena Tony Adams.
''Potpisat ću svaki ugovor s Arsenalom koji se stavi ispred mene, a da ga ne pročitam'', znao je reći Adams koji je stvarno pravi primjer lojalnosti, odanosti jednom klubu.
Mister Arsenal kako su ga često zvali. Jedan od onih koji su uspjeli stvoriti tako nepokolebljivo naslijeđe, da kada pričate o Arsenalu jednostavno ne možete da ne spomenete Tonyja.
Zajedno sa Steveom Bouldom, Nigelom Winterburnom i Leejem Dixonom formirao je zastrašujuću obranu koja je procvala pod Georgeom Grahamom početkom 90-ih, koju će kasnije dovesti skoro do savršenstva " profesor " Wenger. Famozna četvorka koja je do očaja dovodila protivničke momčadi. Onim svojim postavljanjem offsidea.
Vrlo brzo postao mladi kapetan
Odgojen u Istočnom Londonu, još je bio školarac kad je potpisao za topnike, a debitirao je u prvoj ligi u dobi od 17 godina. Adams je u Arsenalovom dresu odigrao nevjerojatne 674 utakmice i postao prvi i jedini Englez koji je kao kapetan osvajao trofeje u tri različita desetljeća.
Osvojio je četiri titule prvaka, tri FA kupa, dva Liga kupa, jedan Kup pobjednika kupova; bio je kapetan engleske reprezentacije, za koju je skupio 66 nastupa.
Bilo je svejedno tko je s druge strane, Tony je bio pojam za borbenost, žestinu, čovjek za one teške, nekada i prljave zadatke. S neprestano prisutnom glađu za borbu, žestoke duele u zraku.
Netko će reći stoper kakvih je bilo malo, netko će reći centarhalf stare škole. Netko će reći teški alkoholičar, pijanica i nitko neće pogriješiti.
Jer Tony je bio jedno, drugo i treće, ali je za razliku od nekih drugih shvatio kako može pronaći izlaz. Iz teške situacije, ulice koja je mnogim njegovim kolegama bila jednosmjerna. Ali engleski nogomet je sve do druge polovine devedesetih, do trenutka dolaska trenera iz inozemstva bio nezamisliv bez alkohola, nereda, tučnjava. Sasvim je svejedno je li to unutar neke momčadi, protiv neke suparničke, na tribinama.
Svaki slobodan trenutak za šank
Ni Arsenal nije bio iznimka i to ponavljam, u to vrijeme nije bilo ništa strašno. Takozvani Tuesday Club postao je dio Arsenalove tradicije, nešto poput treninga. Treninga za šankom,
tko će više. Igrači, trener, pa i navijači, čak i igrači iz drugih momčadi poput Tottenhama ili QPR-a s vremena na vrijeme.
Kako je momčad prevodio na terenu, tako je bio predvodnik i u pubu. Sve do trenutka kada je postalo jasno. Tony Adams je alkoholičar.
''Dvanaest godina sam pio, a 11 i pol nisam htio prestati. Poricanje je bilo stvarno jako, čak me ni periodu u zatvoru nije usporio. Izašao sam iz zatvora, nastavio piti i opet vozio'', reći će Tony.
Svih tih godina, nogomet je ustvari držao u životu stopera Arsenala. I kada je tamo 6. svibnja 1990 godine, žureći da uhvati leti svoje momčadi za Daleki istok, proletio automobilom u zid jedne kuće. U tom trenutku je imao četiri puta više alkohola u krivi od dozvoljenog.
Tri godine ranije je proglašen za najboljeg mladog igrača, a prilikom proglašenja je već bio "pod gasom". Toliko da nije mogao da se sjeti imena više od četvorice svojih suigrača.
Igrao pijan
Kako su alkohol i nogomet bili svakodnevica, morao je pronaći balans. Kada neće piti. Međutim i tu je znao pogriješiti. U tri navrata je igrao pijan. Možda vam čudno zvuči, ali što reći nakon informacije da je u susretu protiv Sheffield Uniteda proglašen igračem utakmice.
''Sjećam se da sam gledao kroz prozor razmišljajući kako se to dogodilo? Pio sam dan prije utakmice, jutro. Znao sam da nema smisla trijezniti se, jer ću onda imati strašnu glavobolju. Ovako sam došao na utakmicu, treneru Grahamu, a ovaj me je poslao na teren uz poruku: " Dobro je da si pokušao". Na kraju sam bio igrač utakmice.''
Nakon što je u derbiju protiv Manchester Uniteda postigao autogol, završio je na naslovnici Daily Mirrora s magarećim ušima. Zato su ga protivnički navijači na nekim stadionima gađali mrkvom. Tony je naravno utjehu pronalazio u alkoholu.
''Popijem litar whiskeya, jebena utakmica je u 13.45, odigram na stoperu, dobijemo i nastavim piti. I još mi pričaju kako nisam koncentriran Pa, recite mi tko je koncentriraniji na igru od mene'', kroz smijeh je objašnjavao Adams.
Wenger mu produžio karijeru
Do trenutka kada je odlučio podvući crtu Adams je osvojio titule prvaka Engleske 1989. i 1991, FA cup 1993. i Liga cup 1987. i 1993. Već je bio kapetan i u reprezentaciji iako ga je Bobby Robson sasvim neočekivano precrtao sa spiska putnika za Italiju. Euro 1992. godine je preskočio zbog ozljede, četiri godine kasnije došao do polufinala s reprezentacijom na domaćem terenu.
''Olako je to shvaćao. Bio je najmlađi kapetan u povijesti, dizao velike trofeje. Valjda je pomislio: Pa ovo je lako! Mogu ja ovako narednih 15 godina'', pričao je tadašnji trener Arsenala George Graham.
Srećom, nakon svega Adams je prihvatio svoju slamku spasa, krenuo je odvikavanjem. U tom periodu već je na klupi Arsenala bio Arsène Wenger koji unosi novine u treninge, mijenja kompletan način života cijeloj momčadi.
''Bio sam šest tjedana čist i priseban, a kad je učenik spreman, pojavljuje se učitelj. Tko zna što bi bilo da je Wenger došao nešto ranije, mislim da niti on ne bi izdržao. Kao što nije Bruce Rioch kojeg sam ja kao kapetan iznevjerio. Nisam znao kako se ubiti, ali nisam želio živjeti. Samospoznaja me nije otrijeznila.
Dovela me do dna i čim udariš o dno i predaš se, tada te terapija ozdravi i ojača. Unatoč mojim problemima, Arsene mi je pružio šansu, ostavio mi kapetansku vrpcu, te produžio karijeru za još pet godina'', rekao je Adams.
S Arsenalom i Wengerom Tony će uzeti duplu krunu 1998. godine. Bio je član nepobjedivih, kasnije će 2002. osvojiti još jedan naslov, te će biti proglašen jednim od najboljih igrača Arsenala svih vremena.
Značajni trenutak njegove karijere dogodio se protiv Evertona 1998. godine kada je Arsenalu bila potrebna pobjeda da ovjeri naslov prvaka. U pobjedi 4:0, Tony je zabio taj četvrti gol. Tony se okrenuo prema Sjevernoj tribini, podignutih ruku i sklopljenih očiju s izrazom potpunog olakšanja na licu.
''Sa svakim danom kad ne popijem piće, ja sam pobjednik'', reći će Tony Adams koji je nakon svega pokrenuo novu priču te osnovao poznatu kliniku "Sporting Chance Clinic".
''Od 2011. pomogli smo oko 400 igrača pomoću naše mreže savjetnika, centra za liječenje u Hampshireu, 24-satne linije za pomoć i seminara", rekao je Adams.
''Kažu da će se 10 posto stanovništva, ili po jedan igrač u svakom klubu, krenuti u borbu protiv ovisnosti i ono što je najvažnije, sada znaju kamo treba doći'', naglašava danas Adams koji je još jednom potvrdio koliko može biti jak. Van terena, onako kako je bio na terenu svih tih godina.
