Ladislav Kubala
Na današnji dan preminuo legendarni igrač Barce koji je nastupao za tri države
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 20 godina, 17. svibnja 2002. umro je u Barceloni legendarni nogometaš Ladislav Kubala.
Rođen je kao László Kubala Stecz 10. lipnja 1927. u Budimpešti, kao Mađar slovačkog porijekla.
Kada je imao 19 godina Kubala je s obitelji, navodno kako bi izbjegao vojnu obvezu, otišao iz Ferencvaroša u Slovan iz Bratislave gdje je u dvije godine šest puta nastupio za Čehoslovačku i zabio tri gola. 1948. iz Slovana odlazi u Vasas, navodno ponovno bježeći od novačenja, i tri puta nastupa za Mađarsku. 1949. Mađari postaju komunistička zemlja i Kubala odlazi zauvijek.
Mađarski nogometni savez tužio ga je FIFI, zbog bijega i neodazivanja služenju vojnog roka. FIFA ga je kaznila s jednogodišnjom zabranom igranja nogometa izvan domovine.
Privremeno se skrasio u Pro Patriji, a upravo je u Italiji izbjegao najveću potencijalnu tragediju. Za vrijeme kratkog mandata na 'čizmi', gdje začudo nije nastupio za reprezentaciju, na reviju u Lisabon pozvao ga je tada slavni Torino. Kubala je pristao, ali je morao otkazati zbog bolesti sina.
Avion s igračima Torina na tom se putovanju srušio i nitko iz te slavne generacije nije preživio.
Nemirni duh mađarskog Slovaka tjerao ga je dalje, a izuzetno su se zainteresirali i madridski Real i Barcelona. Katalonci su dobili utrku i 1951. doveli su igrača koji će obilježiti velik dio njihove slavne povijesti. U idućih deset godina kraj nikada jačeg Reala osvojili su četiri naslova prvaka (tri duple krune) i dva kupa velesajamskih gradova, a Kubala je zabio 196 službenih golova i prilikom stote obljetnice kluba navijači su ga izabrali za najvećeg klupskog igrača svih vremena.
Posebno impresivna bila je njegova druga sezona u Barci kada ga je pokosila mononukleoza. Sezona je bila prekrižena, bilo je važno isključivo sačuvati karijeru mladog bisera. No neuništivi Kubala se vratio dva mjeseca prije kraja sezone i donio Barci naslov i kup. Malo je reći da je postao junakom.
U sezoni 1951./'52. postigao je 26 golova u 19 utakmica. Protiv Sporting Gijona dao je 7 golova, protiv Celte 5, a 3 protiv Seville i Racing Santandera. Trener je bio Ferdinand Daučík, a Barcelona je u toj sezoni osvojila 5 trofeja, prvenstvo i 4 kupa.
Godine 1958. godine nagovorio je mađarske reprezentativce Sándora Kocsisa i Zoltána Czibora, da dođu u Barcelonu. Odlično su se uklopili. Barcelona je sljedeće godine osvojila prvenstvo i kup, a godinu kasnije prvenstvo i Kup velesajamskih gradova.
Trener Helenio Herrera rijetko ga je stavljao u igru, a nakon što je dobio otkaz, ponovno je redovno igrao. Godine 1961., postao je trener juniorske ekipe Barcelone, a u sezoni 1962./'63. i seniorske ekipe Barcelona. Dobio je otkaz nakon ispadanja u Kupu velesajamskih gradova od Crvene zvezde iz Beograda.
Za Španjolsku je nastupio 19 puta, a tri je puta pokušao izboriti i nastup na SP-u. U tim ga je epizodama sretna zvijezda napustila i ostao je bez nastupa na mundijalima. 1954. su u doigravanju svladali Tursku 4:1, izgubili 0:1, a tadašnja pravila nisu u obzir uzimala gol-razliku. Na neutralnom terenu odigrali su 2:2 i odlučivao je novčić koji je bio naklonjen Turcima.
Četiri godine kasnije presudio im je remi u Švicarskoj koji je na SP poslao Škote, a 1962. je napokon uspio izboriti nastup, no onda se ozlijedio i zajedno s Di Stefanom morao otkazati nastup.
Nastupio je za reprezentaciju Europe na Wembleyu gdje je zabio dva gola, a u četiri navrata oblačio je i dres Katalonije. Nitko nikada kao Laci Kubala. Nakon duge trenerske karijere umro je 2002. u 75. godini života.