Nastavimo s golovima, gospodo!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Možete mu pronaći i mane, ali jedna od vrlina VAR-a je da je ''potjerao'' golove u mrežu, ne samo preko sve češće suđenih jedanaesteraca, nego i preko neutraliziranja prljavih trikova obrane. Jučerašnje utakmice potvrda su da se pod VAR-om igra za gol više.

Da, neočekivano mnogo golova palo je u prve dvije utakmice osmine finala. Očekivano je bilo,i u skladu sa dosadašnjom praksom utakmica na ispadanje, pa i po svim matematičkim proračunima, da obje utakmice budu tvrđe, a pogotovo ona druga.

No, prvo su Francuzi i Argentinci odigrali utakmicu za gol više (4:3), uz sjajnu partiju nestvarno hitrog Mbappea, a onda su i Urugvajci na krilima Cavanija tukli Portugal sa 2:1. Veoma atipično za reprezentacije koje uglavnom štite svoju mrežu, čekajući zlatnu priliku. Priznajemo, očekivali smo puno više mučenja i taktičkog nadmudrivanja, ali smo molili u oba meča za rani gol. I u oba je pao na vrijeme.

VAR je poguranac za napadače

No, nije rani gol jedini razlog za opći prirast postignutih golova (čiji će se trend, nadamo se, nastaviti i danas). Jedan od krivaca je i VAR, koji nam je donio više jedanaesteraca (više nego i na jednom SP-u!), suci su oslobođeni grča i bujice uvreda nakon sviranja nepostojećih penala, ali usputno je VAR donio i promjenu postavki u sustavu obrane i napada, jer sada je jasno da neće više proći svi trikovi i prljavština, ali hoće svaki kontakt koji je ujedno i prekršaj.

Primijetili ste kako se sada sude svi faulovi u šesnaestercu, kao i svako igranje rukom koja nije uz tijelo (uz par iznimki koje potvrđuju pravilo!), a jedino još Neymar žilavo odolijeva VAR-u, pa traži penal i kada ga ne dotaknu.

Pazi, Veliki brat te gleda!

Drugim riječima, obrane su sad sekundicu opreznije nego prije, jer VAR vazda gleda, a samim tim i sekundicu sporije, podložne kalkuliranju, pa im je lakše proći ili uteći. Svaki napad je strah za obranu da im se ne dogodi neka nesmotrenost ili veća greška, što obranu jako stavlja u nezgodan položaj.

Veliki brat gleda, nema više kao prije! Iako, opet, da kažemo i to da bi VAR dobro došao da snimi prljavštinu Otamendija, čak i na sredini terena, jer velikim propustom tehnologije i sudaca općenito, smatramo to što je taj nogometni siledžija otišao s Mundijala bez crvenog kartona, kojeg je zaslužio u najmanje dvije situacije napucavanja ležećeg protivnika loptom u glavu. O Mascheranu da i ne govorimo!

Zašto tako malo žutih kartona?

Preselila se, dakle, prljavština iz šesnaesterca u sredinu terena, tamo gdje još uvijek vlada slobodno sudačko uvjerenje i staromodni trolist očiju, a još jedna posljedica VAR-a je ta što suci puno lakše okidaju penale, ali kao nuspojava je njihovo u najmanju ruku čudno ponašanje i još čudniji kriterij po pitanju žutih kartona.

Neki se teški startovi nisu uopće sankcionirali, a neki su kažnjeni kartonom blijeđe boje. Čak se stječe dojam da neki suci kao da imaju tajnu ligu u kojoj se natječu koji će dosuditi manje penala!

Ne može sudački stil nekoga otjerati sa SP-a!

Stoga su itekako u pravu oni koji kažu da je Senegal neopravdano ispao i da žuti kartoni ne smiju u ovakvoj situaciji biti nikakav kriterij, na kraju krajeva, usprkos VAR-u, opet je do suca, te do njegovog slobodnog uvjerenja hoće li nekome dati karton ili ne. Kartoni nisu egzaktna stvar i jako ovise i o karakteru samog suca i njegovome planu što pušta, a što ne.

Stoga se prijedlog da korneri, kao jako egzaktan moment, uvrste na listi kriterija prije kartona čini jako zgodnim. Ako ništa, i to će doprinijeti forsiranju napadačke igre u budućnosti. Dakle, nema druge nego zaključiti – dajte nam golova, gospodo!