Nekada taksista, danas profesor

Tekst članka se nastavlja ispod banera

James Rodriguez je realizovao jedanaesterac deset minuta prije kraja četvrtfinalnog susreta u Fortalezi. Brazil je i dalje vodio 2:1, ali su njegovi navijači grizli nokte, Kolumbija je prijetila, opasno. Domaća reprezentacija je preživjela i otišla u polufinale.

Za selektora Kolumbije, Argentinca Josea Pekermana to je bio prvi poraz na svjetskim prvenstvima u regularnom toku. Sa Argentinom je osam godina ranije zaustavljen nakon izvođenja jedanaesteraca. Prethodno je upisao dvije pobjede, jedan remi i jednu pobjedu nakon produžetaka.

U Brazilu je dodao još četiri pobjede kako bi dostigao i prestigao VittoriaPozza, selektora koji je sa Italijom bio dvostruki prvak zaredom. Pozzo je u drugačijem sistemu takmičenja nanizao osam utakmica bez poraza na dva prvenstva 1934. i 1938. godine. Za čelnike kolumbijskog saveza nikada nije bilo dileme.

''Već smo odavno rekli da je Pekerman naš plan A, B i C, i vrlo smo ponosni da možemo nastaviti suradnju s takvim stručnjakom'', izjavio je predsjednik Kolumbijskog nogometnog saveza Luis Bedoya nakon što su produžili ugovor sa Pekermanom koji vodi Los Cafeterose i na ovom velikom takmičenju. Na ovom turniru Kolumbija nije dobro krenula, poraz od Japana na startu turnira. Igrali su sa čovjekom manje skoro cijelu utakmicu.Protiv Poljske se u prvu postavu vratio James Rodriguez, Kolumbija je odigrala fenomenalnu utakmicu i ponovo se vratila u život.

''Napravili smo pomak u odnosu na prvu utakmicu, ali mislim da mi možemo još bolje'', poručio je sinoć nakon sloma Poljaka, čovjek koji je svojim radom na klupi ove reprezentacije zaslužio i pasoš Kolumbije.

Danas će mnogi reći, baš kao i Brazilu, kako je Pekerman veliki trener, veliki stručnjak, ali njegov trenerski put je bio daleko od idealnog.

Oni koji su pratili njegovu igračku karijeru će reći kako je bio odličan nogometaš. Snažan, odličan tehničar, sa uređenim karakterom pobjednika. Rođen je 1949. godine u VillaaDomínguezu, baba i djeda bili su ukrajinski emigranti, koji su se nastanili u jevrejskim poljoprivrednim kolonijama EntreRiosa. Kao igrač počeo je u ekipi ArgentinosJuniors i tu ostao četiri sezone.

Dobre partije u ovom klubu bili su najbolji poziv zaprelazak u slavni Independiente, ali argentinski već onaj iz Medelina. Tu će upoznati svoju suprugu Matildu, ali i zaraditi novu povredu koljena.

Prvi put je koljeno stradalo još dok je imao 18 godina, nakon drugog puta morao ja završiti igračku karijeru sa svega 27 godina. Opet u kolumbijskom klubu je odigrao više od 100 utakmica. Kraj karijere, kraj dječačkih snova. Već  je imao jednu kćerku, Vanessu, supruga je radila kao nastavnica. Nije mogao niti imao prostora da bira. Konobar, pa taksista.

''Snovi su povredom prekinuti, rana je bila još svježa, ali sam morao brinuti kako prehraniti porodicu. Nisam imao izbora. Četiri godine sam vozio taksi'', sjeća se sadašnji selektor Kolumbije.

U to vrijeme Argentina je osvajala svjetsko prvenstvo na domaćem terenu, a Pekerman nije ni mogao sanjati tada da će onupravo jednog dana biti selektor baš Argentine. U trenerske vode je uplovio početkom osamdesetih. Prvo mlada ekipa ChacaritaJuniorsa, pa njegov nekadašnji klub ArgentinosJuniorsi sa kojima će raditi deset godina.

Dvije sezone ostaje u Colo Colu, a prvu veću priliku u svojoj zemlji će dobiti 1994. godine kada ga je argentinski savez izabrao za selektora mlade reprezentacije.U tom periodu će uzeti tri naslova svjetskog prvaka sa selekcijom U20. Prvu je uhvatio 1995. godine, u šest utakmica izgubio je samo jednu, reprezentacija je nokaut fazu do titule prošla bez primljenog gola, protivnici su bili Kamerun, pa Španija te Brazil u finalu.

Naslov je odbranio u Maleziji dvije godine kasnije, opet sa samo jednim porazom. Nakon grupne faze Argentina je redom pobjeđivala Englesku, Brazil, Republiku Irsku te Urugvaj. Treća titula je bila ona sa domaćeg terena 2001.godine kada je Saviola zabio 11 golova. U tom periodu Argentina je bila dva puta prvak Južne Amerike i još je dva puta bila druga.

Istovremeno Argentina je 2002. godine u Japanu i Koreji zapela u prvom krugu, Bielsa je morao otići, dvije godine kasnije Pekerman postaje selektor. Pekerman je kratko vrijeme proveo u Španiji, kao dio projekta drugoligaša Leganesa.Pozvao ga je argentinski poduzetnik Daniel Grinbank, ali sve se raspalo nakon par mjeseci.

Na kraju je izabran za selektora Argentine.Mnogi su se u tom trenutku pitali je li Pekerman nasljednik Menotija ili Billarda, dok su pomenuti velikani kritikovali njegov izbor.Uskoro im se priključio i Maradona. Da stvar bude gora po Pekermana, prvi čovjek saveza Julio Grondon je izletio sa izjavom kako: ''Za Židove nema mjesta u argentinskom nogometu jer ne vole raditi kada je teško,  upravo je takav argentinski - komplikovan, surov, težak''.

Čelnici židovskih udruga u Argentini tužili su ga za antisemitizam, predsjednik saveza se morao javnoizviniti. Sa reprezentacijom će Pekerman igrati finale Kupa Konfederacija, a prije polaska u Njemačku na SP će izostaviti nekolicinu iskusnih igrača  Verona, Samuela, Zanettija, ali je zato imao jedanaest igrača koje je vodio kroz, pet godina  mladoj reprezentaciji.

Njegova osnovna trenerska filozofija je da mladi, daroviti - ako ih imate - ne smiju da čekaju.Argentina je ispala u četvrtfinalu na jedanaesterce od domaćina Njemačke.

''Žao mi je navijača, mojih igrača, stručnog stožera. Imali smo priliku i to će me boljeti dok sam živ. I zato uzimam odogovornost'', više nisam izbornik Argentine.

''Zasigurno neću nastaviti voditi momčad'', rekao je nakon utakmice blijed kao krpa, razočarani Pekerman. I zanimljivo, savez nije odustajao, čekali su Pekermana da se predomisli, ali je on ostao dosljedan. Poraz od Njemačke na stadionu u Berlinu bio je težak udarac za Pekermana. Godinu dana nije ništa radio, pa je onda otišao u Meksiko gdje radio u Toluci i Tigresu. 2010. godine ponovo povukao u ilegalu i tu će ostati sve do poziva kolumbijskog saveza.

Kolumbiju je preuzeo u januaru 2012. godine, kada se tim nalazio u potpunom rasulu, ali je već u prijateljskoj utakmici protiv Meksika pokazao šta želi. Na kraju je nakon 16 godina odveo Kolumbiju  na SP, a u naredne tri godine zaredom će biti biran za najboljeg trenera Južne Amerike.

Profesor, kako ga danas zovu, ima novu priliku sa Kolumbijom, da napokon napravi iskorak. Hoće li to biti nešto više u odnosu na Brazil, vidjet ćemo u narednim danima.