Nikolina Todorić: U BiH muškarci uspijevaju živjeti od nogometa, dok je to kod djevojaka jako teško

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nogomet već odavno nije rezerviran samo za muškarce. Na stadionima širom Bosne i Hercegovine sve je više djevojčica i djevojaka koje treniraju ovaj sport, koji je u prošlosti više bio "muški".

To potvrđuje i 22-godišnja Nikolina Todorić iz Doboja. Ova svestrana sportistkinja bavila se odbojkom i karateom, u kojem ima položen crni pojas, ali ljubav prema nogometu je prevladala.

Nikolina je završila srednju medicinsku školu u Doboju, a nogomet trenira već sedam godina. Trenutno brani boje ŽNK Iskra Bugojno.

"Djevojčice i djevojke u BiH još uvijek nailaze na predrasude od strane muškog pola kada je u pitanju bavljenje nogometom, jer se on smatra muškim sportom. Veći broj djevojčica bi se priključio kada bi mediji posvetili više pažnje ženama ne samo u nogometu, nego u bilo kojem sportu u našoj zemlji. Druge zemlje već rade na tome i odmah se vidi napredak. Djetinjstvo sam provodila na ulici s drugarima, a većina su bili dječaci i, samim tim, igrao se samo nogomet, tako da od malena nogomet ima posebno mjesto kod mene. Uz sport uvijek ide dosta odricanja, obaveza, propuštanja rođendana i izlazaka u svakodnevnom životu, tako da je prijateljicama trebalo vremena da to prihvate" kaže Todorić.

Nikolina je u fudbalskoj reprezentaciji BIH od osamnaeste godine.

"Trenutno sam povremeni golman A reprezentacije i standardni golman futsal reprezentacije BiH. Prošlogodišnje pretkvalifikacije za EP u futsalu u Litvaniji su nešto što ću još dugo pamtiti. Plasirale smo se dalje i trenutno se spremamo za sljedeću fazu koja nam slijedi od 12. listopada. Tijekom karijere uzore pronalazim u dosta, kako naših, tako i stranih sportista. Trenutno u Španjolskoj imam najviše uzora od kojih učim" kaže svestrana sportistkinja iz Doboja.

Najveća podrška u svijetu futsala joj je, kaže, mlađi brat koji je kapiten U-19 reprezentacije BiH u futsalu.

"Uz njega i njegovo društvo sam krenula igrati prvo termine, a, nakon što su me prihvatili kao "druga" u ekipi, počela sam da radim i individualne treninge s pojedincima, jer je u BiH teško pronaći trenera golmana u futsalu. Nakon manje od dvije godine dobila sam priliku da branim boje naše zemlje na kvalifikacijama za EP, a to najviše dugujem bratu, koji me je kritizirao kad god je trebalo, i prijateljima, koji me nisu štedjeli jer sam jedina djevojka u ekipi. U BiH muškarci uspijevaju živjeti od nogometa, dok je to kod djevojaka jako teško. Postoje pojedini klubovi koji dobivaju veliki budžet i gdje djevojke imaju plate 12 mjeseci, ali to je jako rijetko. U stranim zemljama je to na višem nivou, ali i standardi su drugačiji u odnosu na naše. Napredujemo kao zemlja i idemo u dobrom smjeru, ali treba vremena za to" zaključuje Todorić.