Njemačka - jednom je moralo stati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Je li stvar u tradiciji? Sada bismo mogli i o tome pričati. Uostalom, na posljednja tri prvenstva branitelji naslova su eliminisani u grupnoj fazi. Italija je stradala u Južnoj Africi. Na startu remi protiv Paragvaja, pa onda veliko razočaranje u duelu sa slabim Novim Zelandom.

Tačku na i stavili su Slovaci, Robert Vittek je bio krvnik svjetskih prvaka koje je sa klupe vodio Marcello Lippi. Italija je završila na posljednjem mjestu sa svega dva mizerna boda. Španjolska je svoju dominaciju u europskom i svjetskom nogometu počela 2008. osvajanjem Eura, nastavili su je na SP-u u JAR-u dvije godine kasnije, a 2012. su obranili europsku titulu.

Krah je stigao u Brazilu. Prvo su Španjolci doživjeli debakl u susretu sa Nizozemskom. Poveli su 1:0, stali, a njihovu mrežu punili su Van Persie, Robben dvostruki strijelci, te De Vrij. To je bila slatka osveta Nizozemaca za poraz u finalu. Nizozemci su pripremili, a kofere Španjolcima su zatvorili Čileanci Vargas i Aránguiz.

Tri boda su osvojena u susretu sa otpisanom Australijom. Njemačka je treća u nizu, ali nisu samo ove tri selekcije doživjele brodolom prilikom odbrane naslova.

Idemo se još malo vratiti u prošlost. 1962. godine je Brazil u Čileu stigao na tron, titule je branio u Engleskoj. Brazil sa Peleom, Garinchom, Djalmom Santosom, Jairzinhom. Najveće face (Pele, Garincha), su se mučile sa povredama. To su iskoristili Mađari i Portugalci te ih poslali kući. U meču odluke, protiv Portugala, Brazilci nisu mogli zaustaviti dvostrukog strijelca Esubeia. Italija se okitila naslovom 1938.godine, ali se od istog oprostila nakon samo dvije utakmice u Brazilu dvanaest godina kasnije. Švedska je imala bod više.

U ovom društvu se nalazi i Francuska. Ona velika Francuska koja je u Japan i Južnu Koreju doputovala baš kao i Španija u Brazil. Kao aktuelni svjetski i europski prvak. Krenulo je od Senegala, završilo se porazom od Danske, samo jedan bod osvojili su Henry, Wiltord, Trezeguet i društvo.

Rommedahl i Tomasson su zakucali posljednji ekser u kovčeg Tricolora. Ukupno Njemačka je šesta reprezentacija koja je kao branitelj naslova nastup završila u grupnoj fazi. Njemačka koja definitivno na ovaj turnir nije doputovala u u onoj klasičnoj "njemačkoj" atmosferi.

Disicplina, čvrstina, samouvjerenost. Sve se to negdje izgubilo između kvalifikacija i priprema za ovaj turnir. I dok tri vezana remija protiv jakih protivnika Engleske, Francuske, Španije, pa i poraz od Brazila nisu bili znak za alarm, poraz od Austrije prvi od te zemlje nakon deset međusobnih duela i prvi nakon listopada 1986. i gotovo 32 godine svakako jeste. Jer ovakvu rezultatsku sušu nisu pamtili ni najstariji Nijemci. Naime, to je njemačkoj reprezentaciji bio najgori niz od 1931. godine kad su spojili šest utakmica bez trijumfa!

U Rusiji su stigli na "krilima" teškog trijumfa protiv Saudijske Arabije. Pojedini igrači su upozoravali, mediji donekle, ali opet svi su nekako vjerovali jer to je Njemačka. Čak i nakon poraza od Meksika. Uostalom, nije im prvi put da "kiksaju" u grupi. To je bila neka vrsta "njemačke" tradicije.

Statistika kaže da je Njemačka samo u dva slučaja prošla grupnu fazu neokrznuta. Na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku te na domaćem terenu 2006. godine.

Možemo ići redom. Prvu titulu tada još uvijek Zapadna Njemačka osvaja nakon teškog poraza od Mađara 3:8 u grupnoj fazi. Pa su na domaćem terenu postali svjetski prvaci iako su izgubili od Istočne Njemačke, što je tada bilo ogromno iznenađenje. Osam godina poslije opet šokantan poraz od Alžira, pa finale.

Slična stvar se dogodila u Meksiku gdje se bukvalno provlače poslije poraza od Danske i remija sa Urugvajem. I šta se događa, eto ih u finalu. U Italiji su remizirali sa Kolumbijom, okitili su se titulom svjetskog prvaka. U Japanu i Koreji se također dijelili bodove sa Ircima, zaustavljeni su tek u finalu. Jugoslavija ih je savladala u Južnoj Africi, tamo su bili treći, dok im je u Brazilu Gana uzela bod, završili su na tronu.

Zato su mnogi na preokret protiv Švedske pričali o Njemačkoj i završnici turnira, ali negdje je moralo "puknuti". Uvijek postoji prvi put. Puno negativnih stvari se nakupilo. Löw se kockao sa Neuerom, Boatengom, Gomezom, a onda se probao vaditi sa Wernerom, Plattenhardtom, Kimichom, nije pozvao Sanea. Mats Hummels je bio najiskreniji nakon debakla:

- Mislim da smo posljednju dobru utakmicu odigrali 2017. godine. Od tada do danas je prošlo jako puno vremena, teško je objasniti šta se događalo u Rusiji. Protiv Meksika je bilo vidljivo da stvari ne izgledaju dobro.

Naravno na udaru medija i navijača je među prvima očekivano, Joachim Löw, selektor. On ima ugovor do 2022. godine.

- Ovo je gubitak za njemački nogomet i odgovornost je na meni. Da li napuštam reprezentaciju? Još je prerano da bih vam odgovorio na to pitanje. Razočaranje u meni je veliko i trebat će mi malo vremena da bih stvari mogao sagledati jasnije.

Poraz od Južne Koreje i eliminacija u prvom krugu su čini se ogolili neke stvari kada je u pitanju njemački nogomet. Ne samo reprezentativni već i klupski. Dovoljno je pogledati velikane njemačkog fudbala, slavni HSV, Stuttgart, Köln, Werder, Herthu koji su u nižim ligama, koji su daleko od vrha njemačkog, a još dalje evropskog nogometa.

Sva priča o njemačkom klupskom nogometu uglavnom počinje i završava sa Bayernom. Löw je imao sedam igrača Bayerna na raspolaganju, petorica imaju 28 ili više godine (Neuer, Boateng, Hummels, Rudy, Muller). Löw ili neko drugi, treći očito će morati nešto mijenjati.