Od Lisabona do lige vrijedne 19 milijuna eura

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada su 25. listopada 1992. godine, u najavama utakmica po prvi put čuli taktovi službene himne Lige prvaka, realno većini ljubitelja nogometa to su se tek bile neke "nove reklame" za još jednu sezonu Kupa prvaka koje se eto igra u skupinama. Sezonu ranije je led kroz Europski kup probijen, nije bilo nokaut faze, polufinala, pa to nije bila ništa novo. Tek malo modernije, suvremenije ali i za većinu nedostupnije. Jer su monopol na prijenose utakmica uglavnom držale privatne tv kompanije koje su se po prvi put našle u jednom ovakvom projektu.

Izgledale su malo čudno dvije skupine

Da još bude čudnije, u fazi natjecanja po skupinama nije bilo prvaka Njemačke, Španjolske, Engleske, dok su recimo Kup UEFA u toj istoj sezoni igrali Juventus, Real Madrid, PSG, Ajax, Benfica, Manchester United, Galatasaray, Fenerbahce, Borussija Dortmund. Danas nezamislivo, ali jednostavno, u tim povojima Ligu prvaka su igrali samo prvaci, nije bilo nositelja, za svoje mjesto u društvu koje je baš ono što se kaže bilo odabrano morali su se izboriti.

I dok je recimo Milan u skupini B bio nedodirljiv s maksimalnih šest pobjeda i gol razlikom 11:1, u skupini A Marseille je za jedan bod u sumnjivoj završnici pobjegao Glasgow Rangersima, pa je na kraju Tapie ostao i bez titule prvake osvojene u velikom finalu. Od osam momčadi koje smo tada imali u Ligi prvaka, tri su još uvijek tu. Baš Marseille, Porto i Club Brugge.

U tom prvom kolu igrali su Rangers - Marseille 2:2, Club Brugge - CSKA Moskva 1:0, Milan - IFK Göteborg 4:0, te Porto - PSV 2:2. Britanski skladatelj Tony Britten je te 1992. godine odradio adaptaciju Handelovog djela "Zedok the priest" uz čega je nastala danas već kultna himna Lige prvaka.

Ipak, priča o Ligi prvaka kao nasljedniku Kupa prvaka gledajući povijest, počela je svibnja mjeseca 1955. godine. Tada pod nazivom "Coupe des clubs champions européens" u kojem su nastupili najbolji europski klubovi bez prvaka Engleske. Neki klubovi su našli po pozivu, pa je tako Partizan iz Beograda recimo dobio prednost ispred Hajduka koji je bio prvak. Partizan je sezonu ranije završio na petom mjestu!

Sve je počelo od Sportinga i Partizana

I tada je kao u prvom izdanju Lige prvaka, društvo bili zanimljivo. Prvaci Nizozemske, Mađarske i Danske su odbili da sudjeluju, a pored Partizana tu su se našli Rapid, Sporting Lisabon, Djurgården, Anderlecht, Milan, Servette, Saarbrücken, Aarhus, PSV, Hibernian, Rot-Weiss Essen, Reims, Real Madrid, Vörös, današnji MTK-a i Gwardia Warszawa. Igralo se u nokaut sustavu, a na kraju će povijest pokazati kako je prva utakmica ikada odigrana u ovom takmičenju bila ona između Sportinga i Partizana u Lisabonu četvrtog rujna . Na stadionu Nacional okupilo se tada 30.000 gledalaca, a za Partizan su igrali Stojanović, Lazarević, Zebec, Belin, Pajević, Borozan, Mihajlović, Milutinović, Valok, Herceg i Bobek kao starteri. Dres Sportinga su nosili Carlos Gomes, Caldeira, Galaz, Barros, Passos, Juca, Sarmento, Vasques, Martins, Travaços te Quim.

Kako i priliči jednoj takvoj utakmici koja će postati važna za povijest ovog takmičenja, završilo je 3:3. Martins je u 15. minuti osigurao početnu prednost Sportingu, ali je Partizan napravio preokret preko u to vrijeme sjajnog Miloša Milutinovića koji postaje prvi igrač s dva gola u jednom utakmici ovog natjecanja. Iako su domaćini ostali s čovjekom manje, uspjeli su izjednačiti dva puta. Jednom preko Quima, drugi put nakon gola Bobeka, zahvaljujući Martinsu. Partizan je u revanšu razbio Sporting 5:2, Milutinović je zabio četiri gola. Do kraja, Partizan je tijesno eliminiran od Real Madrida koji je na kraju osvojio ovo takmičenje. Odigrano je ukupno 29 utakmica na kojima je postignuto 127 golova, što daje sjajni prosjek od 4,38 po susretu, "Plava čigra, kako su ga zvali, Milutinović je s osam golova bio prvi strijelac. Od svih klubova koji su se našli na početku priče, uz Real naslove prvaka Europe će osvajati Milan i PSV.

Od tog četvrtog rujna do danas ovo takmičenje se mijenjalo, rastao je broj klubova, iz godine u godinu je sve više novca. Veliki diktiraju, uglavnom osvajaju naslove, mali nešto pokušavaju napraviti, probiti se u ovo društvo. Ove sezone su nam tu, nova lica Rennes, Krasnodar, Basaksehir, Midtjylland i nekad slavni Ferencvaros.

Danas je ovo najveće klupsko natjecanje na svijetu

Plasman u skupinu klubovima je donio 15.2 milijuna eura, pobjeda u skupini vrijedi 2.7 milijuna, a remi 900.000 eura. Plasman u osminu finala donosi još 9.5 milijuna eura, a nagrade se penju sve do 19 milijuna eura koliko donosi naslov prvak Europe. Nažalost, kao i završnica prošle sezone i ova će kako sada stvari stoje dobrim dijelom proći "obojena" koronavirusom.

Utakmice će se igrati pod strogim epidemiološkim pravilima, no kako se epidemija ponovo zahuktava postoji kako će sve to ići i kako će se razvijati do kraja.

''U izvanrednoj sezoni, europska nogometna zajednica pokazala je snagu jedinstva izvan igrališta. Igrači i klubovi okupili su se kako bi pomogli svojim lokalnim zajednicama kako bi se nosile s nacionalnim blokadama. Lige, nacionalne udruge i vlade surađivale su s UEFA-om kako bi organizirale natjecanja u četiri različite zemlje, što je bio neviđeni podvig za bilo koju sportsku organizaciju na svijetu. Zajedno smo naučili važnu lekciju za budućnost naše lijepe igre, ako svi surađujemo, ako smo spremni na žrtve i solidarnost, nogomet može svladati svakog protivnika'', kaže predsjednik UEFA-e Aleksandar Čeferin.