Osim u Beogradu 1992.: Shvatite ovo kako hoćete

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 28 godina "službeno" se zaključila jedna priča o nogometnoj reprezentaciji, onoj Jugoslavije. Ta Jugoslavija se već raspadala po šavovima, nestajala je u ratu koji je posebno u Hrvatskoj i BiH bio sve žešći, okrutniji, krvaviji. Reprezentacija Jugoslavije je zaključila kvalifikacije za EURO 1992. godine, pobjedom u Beču.

Kraj je bio u Beču

Nakon šest odigranih utakmica, posljednja je bila protiv Farskih Otoka u Beogradu, tu više nije bilo Jarnija, Bobana, Prosinečkog, Ivkovića, Vulića, Šukera, Ladića, dok su do kraja kvalifikacija odradili Slovenci, Darko Milanič i Džoni Novak tada igrači Partizana. Posljednju utakmica "krnja" Jugoslavija je kasnije se ispostavilo odigrala 25. ožujka 1992. godine u Amsterdamu protiv Nizozemske. U toj postavi tada su još uvijek bili Omerović, Hadžibegić, Baždarević, Kodro, Stanić, uz Slovence Novaka i Milaniča.

Obavljen je ždrijeb u Švedskoj, Jugoslavija se našla u skupini za Švedskom, Francuskom i Engleskom. Prva utakmica je trebala biti ona 11. lipnja kontra Engleske. Prije polaska na Euro, Jugoslavija je odigrala kontrolnu utakmicu u Firenzi, Fiorentina je bila rival. Ivica Osim je pet dana ranije podnio ostavku.

– Ostavka je najdirektnija stvar. Odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, to sam već ponovio ne vjerujem da mogu da idem niti ću ići u Firencu li Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete…Ako ništa drugo, jedino što mogu da učinim za taj grad da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate što se dešava, rekao je tada na press konferenciji Ivica Osim.

Reprezentacija je obećavala, ali država nije

Kako je izgledala situacija u to vrijeme oko reprezentacije nabolje potvrđuje dio iz dokumentarca "Posljednji Jugoslovenski tim"

- Ta reprezentacija je mogla i trebala više. Imali smo selekciju koji je obećavala. A država se raspala prije nego što je tim sazrio. Tim se pravio u hodu, ne eliminacijom nekih koji su bili neprikosnoveni, nego jednostavno, preko privikavanja ljudi na neka nova imena. Ja se nisam upuštao u to što tko od njih misli, a u njihovom međusobnom ponašanju nije bilo nikakvih problema. Nijednog momenta ja nisam osjetio da ima nekih antagonizama između, bez obzira na to što su mnogi to pokušavali isprovocirati. To dokazuje i činjenica da su oni ostali drugovi i poslije rata i da su igrali zajedno po klubovima, reći će kasnije legendarni Švabo koji je u to trenutku napustio i ekipu Partizana čiji je bio trener u sezoni 1991./92.

Sa Partizanom ipak jedan trofej

Osim je preuzeo Partizan koji je tada stvarao momčad koja bi mogla prekinuti dominaciju Crvene Zvezde tada aktualnog prvaka Europe. Prvenstvo nije završeno na regularan način, jer su klubovi iz BiH istupili prije kraja, dok je Kup nekako priveden kraju iako revanš utakmica polufinala između Željezničara i Partizana nije odigrana. Na kraju je baš Partizan uzeo Kup nakon što je u dvije utakmice finala bio bolji od Zvijezde. Ta druga utakmica je odigrana samo dva dana prije nego što će Osim podnijeti ostavku.

- Ja sam u nesretno vrijeme, po mene, došao u Partizan, zato što se to ispolitiziralo. Ružno bi bilo da kažem da sam se osjećao nelagodno, da mi je nešto smetalo. Kretao sam se u takvom društvu gdje sam i ja izbjegavao sve drugo osim nogometa. I vrlo rijetko smo dolazili u situaciju da pričamo o tim drugim stvarima, naglasio je u jednom intervju Osim koji je ostao upamćen kao posljednji selektor "one" Jugoslavije.