VIDEO I Otišao je i Gianluca Vialli, taj strašni centarfor

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gianluca Vialli, taj ubojiti strijelac Sampdorije, Juventusa, Chelseaja i reprezentacije Italije, preminuo je u 58. godini nakon više od pet godina borbe s rakom gušterače.

U svojoj karijeri Vialli je odigrao 673 utakmice i postigao 259 golova. Osvojio je dva prvenstva Italije, po jedno sa Sampdorijom i Juventusom, zatim Ligu prvaka i Kup UEFA s Juventusom, dok je Kup kupova osvajao sa Sampdorijom i Chelseajem. Osvojio je četiri talijanska kupa (tri sa Sampdorijom, jedan s Juventusom) te sa Chelseajem po jedan FA Kup i Liga kup.

Jaka, strašno jaka Sampdorija

Kraj osamdesetih, početak devedesetih godina Seria A je nudila spektakl. Čak i oni slabiji klubovi su imali jednu ili dvije velike zvijezde. U to vrijeme Milan je imao trojku Van Basten - Gullit - Rijkaard, u Interu su igrali Matthäus - Brehme - Klinsmann, Juventus imao Baggia, Napoli Maradonu, Carecu, Roma Völlera, Gascoigne je stigao u Lazio, a Sampdoria je imala svoj ubojiti dvojac Gianluca Vialli - Roberto Mancini. I ne samo njih dvojicu.

Imala je Vujadina Boškova velikog stratega na klupi, Pagliucu na golu, sjajnog Brazilca Cereza, pa Kataneca, Lombarda. U periodu od 1985 do 1992 godine, Sampdoria je prvak Italije, uzela je još tri Kupa, jedan Kup Kupova, jedan domaći Super kup, te je još igrala dva finala, jedno u Kupu kupova, jedno u Kupu prvaka. Nikad više.

"Boškov je tada bio poput menadžera u Engleskoj, nije bio obični trener, bio nam je i šef i otac. Imali smo sjajnu komunikaciju, to je bio čovjek koji je govorio pet šest stranih jezika, nama je ulio veliku količinu samopouzdanja, uvjerio nas je da možemo biti prvaci, da možemo osvajati trofeje. Kada bih se osjećao loše, kada bih bio ljut, otišao bih kod njega kući, njegova žena bi nam napravila kolače, mi bismo razgovarali. Kad bi izašao iz njegove kuće osjećao sam se ako da letim", prisjetio se jednom prilikom Vialli.

Počeo u Cremoneseu

Vialli je u Sampdoriju stigao iz Cremonese i već u prvoj narednoj sezoni je uzeo Kup Italije. U dvije utakmice njegova ekipa je bila bolja od Milana, Vialli je dao jedan gol. I nastavio je tako. Kada je Vialli zabijao Sampdorija je slavila u finalima.

Postigao je jedan gol i protiv Torina u finalima 1988.godine, jedan kontra Napolija, dva u tri minute produžetka finala Kupa Kupova Anderlechtu 1990.Posebna priča je bila sezona 1990-91. Sampdoria je izgubila od Leccea u 16. kolu do kraja prvenstva niti jednu utakmicu više.

Na kraju su s tri poraza završili prvenstvo, uzeli su titulu ispred Intera i Milana, koji su ostali kratki pet bodova. Presudnim je bila pobjeda protiv Intera u gostima 0:2. - Inter je bio jak, igrao je odlično, ali je Boškov sjajno taktički pripremio ekipu. Pagliuca je sjajno branio, mi smo iskoristili dvije prilike iz kontra napada, i praktički smo osigurali naslov, vratio je film Vialli koji tu sezonu bio prvi strijelac Serie A s 19 golova, njegov veliki prijatelj Mancini je dodao 12.

Veliko finale na Wembleyu

U narednoj sezoni Sampdoria će doći do finala Kupa prvaka. U presudnoj utakmica tada već grupne faze pobijedili su aktualnog prvaka Europe Crvenu Zvezdu (sa starterom Elvirom Bolićem) 3:1 u Sofiji. U finalu na Wembleyu ih je čekao Dream Team Johna Cruyffa, repriza finala Kupa Kupova iz 1989. godine.

" Pobijedili su nas u Bernu tri godine ranije, ja sam se povrijedio na zagrijavanju, Wembley je bila prilika za revanš. To je bila moja posljednja utakmica za Sampdoriju, želio sam otići s titulom prvaka Europe. Imali smo šanse, nismo ih iskoristili i danas žalim za tom titulom. Taj poraz mi je dao snage da na kraju s Juventusom osvojim naslov prvaka", govorio je Vialli.

Godine i naslovi u Juventusu 

U Juventus je prešao za tada rekordnih 12.5 milijuna funti. U prvoj sezoni osvaja Kup UEFA pod vodstvom Trapattonija, s kojim baš i nije pretjerano slagao. Srećom stigao je Marcelo Lippi.

" Čak sam u jednom trenutku razmišljao da se vratim u Sampdoriju. Trčao sam za trojicu, četvoricu, bez ikakve nagrade, priznanja, čak sam zaradio dvije povrede stopala, nakupilo se dosta frustracija. Marcello me pitao jesam li lud da se predam. Rekao je da gradi jedan novi Juventus, da računa na mene i bio je u pravu. To mu nikada neću zaboraviti ". 

U sezoni 1994./95. Vialli je s Juventusom osvojio dvostruku krunu te je stigao i do finala kupa UEFA, u kojemu je i zabio. Te je sezone bio najbolji strijelac torinskog kluba. Kruna je bila titula prvaka Europe 1996. godine i trijumf protiv Ajaxa nakon jedanaesteraca. Do danas je Vialli ostao posljednji kapiten Juventusa koji je podigao veliki pehar.

" Ista stvar mi se dogodila, jer sam opet u velikom finalu igrao posljednju utakmicu za svoj klub, ovaj put za Juventus. Na kraju sam uspio, to je bio vrhunac moje karijere, uzbudljiv, ali ujedno i trenutak olakšanja jer sam uspio. Kada je Lippi prišao i tražio dobrovoljce za jedanaesterce rekao sam: Marcello, ako imate pet luđaka koji će pucati ja ću gledati. Ako ne, ja sam vam na usluzi. Jednostavno bio sam pod pritiskom, zamislite kako bih proveo ostatak života da sam izgubio dva finala. Jedanaesterce nisam mogao gledati ".

Već tada je Vialli ušao u društvo odabranih igrača, klasičnih napadača koji su u povijesti osvojili Ligu prvaka, Kup UEFA i Kup Kupova, najveća tri europska natjecanja.

Novi izazov Chelsea 

Novi izazov u njegovoj karijeri bio je Chelsea, Englezi su već tada krenuli sa stvaranjem jake lige. Sve je bilo više stranaca kako na terenu tako i na klupi. U prvoj godini je kao igrač stigao do trofeja Fa Cupa, Gullit je bio trener koji će uskoro biti otpušten. Vialli je s 33. godine na leđima postavljen na mjesto trenera-igrača. Pod njegovim vodstvom Chelsea je iste godine osvojio kup kupova, pa je tako Vialli postao najmlađi trener Chelseaja u povijesti koji je osvojio neki trofej u Europi.

Sljedeće je Chelsea osvojio europski superkup pobijedivši Real Madrid 1:0, te su završili samo 4 boda iza Manchester United koji je osvojio naslov u Engleskoj. Bio je to najbolji plasman Chelsea u domaćem prvenstvu nakon 1970. godine. Vialli je 2000. dodao i još jedan trofej, FA Kup.Vialli je 2000. osvojio FA Cup pa tako postao u to vrijeme najtrofejniji trener tog kluba s 5 službenih naslova u samo tri godine. Ipak na početku nove sezone nakon pet utakmice je Vialli otpušten. Kasnije je probao s Watfordom ali nije išlo.

Malo za reprezentaciju

Za reprezentaciju je debitirao protiv Poljske 1985. godine, prvi gol je zabio u kvalifikacijama za Euro 88 kontra Malte. Na domaće terenu jako puno se 1990. godine očekivalo od Viallija u dresu reprezentacije, ali ga lopta definitivno nije slušala. Nije zabio penal Amerikancima, Schillaciju se otvorilo, pa se Vialli u početnih jedanaest vratio tek u polufinalu protiv Argentine.

Na kraju je imao tek dvije asistencije. Dvije godine kasnije će reći zbog reprezentaciji nakon svađe s tadašnjim selektorom Sacchijem. Zanimljivo, prije nego što će Italija nakon posljednjeg neuspjeha izabrati novog selektora, Vialli je predlagao Ancelottija, ne nekadašnjeg suigrača Mancinija. - Ancelotti. Svi ga poštuju, ima iskustva, gdje god da je bio osvajao je trofeje. Učinio bih ga talijanskim Vicenteom del Bosqueom, govorio je tada Vialli. Loši rezultati reprezentacije kao da su se poklopili s najtežim periodom u karijeri sjajnog napadača.