Penna Bianca, Ravanelli

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Po trofejima za jedan klub to svakako ne bi bile neuspješne godine. 1990. Juventus je osvojio pod vodstvom predsjednika Vittoria Caissottija di Chiusana i trenera Dina Zoffa Kup UEFA i talijanski kup, a 1993. ponovno Kup UEFA. Ali Juventus je klub koji uvijek želi biti najbolji u Italiji, najbolji u Europi. Pa je iz tog kuta gledanja, novi uspon na vrh počeo dolaskom na trenersku poziciju Marcella Lippija. Jer je već u prvoj njegovog sezoni osvojen Scudetto, nakon devet godina čekanja.

Uloga Del Piera je postajala sve važnija, posebno nakon povrede Baggia. Navodno se Lippi po preuzimanju "zakleo" da će Juve učiniti manje ovisnim o Baggiu i uspio je dobrim dijelom u tome. Ali nije samo zbog Del Piera, jer ogroman posao u napadu je pravio Vialli, ali i čovjek bez kojeg ova slika iz tog perioda definitivno ne bi bila kompletna. Zvali su ga poput nekog junaka iz western filmova, "White Feather" ili "Penna Bianca". U prijevodu "bijelo pero" zbog njegove sijede kose.

Juventus je bio njegov san

Sredinom posljednje dekade prošlog stoljeća, Fabrizio Ravanelli bio je strah i trepet talijanske Serie A i bio je jedan od najboljih napadača u Europi. Igrao je sjajno nogom, glavom, a osim što je bio prepoznatljiv po svojoj sijedoj kosi i golovima, Ravanellija je krasila izrazita robusnost, silna energija, požrtvovnost, momčadska igra i pravi talijanski temperament. I način na koji je slavio postignute golove koji su za njega često je znao reći bili poput erekcije. Nešto posebno.  Dres preko lica nakon svakog postignutog, to je bila uobičajena slika s utakmica Juventusa iz tog perioda.

Fabrizio je svoj nogometni put je započeo 1986. u rodnoj Perugii gdje je odigrao tri odlične sezone. Ukupno je postigao 41 gol u 90 utakmica. Do trenutka kada će doći u Juventus, Ravanelli je bio u Avelinu, Casertanu, Reggiani. Za Juventus je potpisao prije početka sezone 1992/1993.

- Nakon dolaska u Juventus, postao sam kompletan čovjek, kompletan igrač. Iako sam rođen u Perugii, uvijek sam navijao za Juventus. Kao mali tražio sam od svog oca,  tražio sam da me vodi na utakmice Juventusa, da gledam svoje heroje uživo. Još sam bio igrač Reggiane kada je do mene stigla vijest kako Juventus  pokazuje interes. Od tog trenutka sam igrao sve bolje i bolje. Znao sam da je to prilika života koju ne smijem propustiti. Srećom, sve je išlo po planu i kad sam se pridružio Juventusu, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Zamislite neko tko sanja da zaigra za Juventus i taj san mu se ispuni, govorio je Fabrizio koji će za četiri godine postati ikona Juventusa s kojim je osvojio Ligu prvaka, Kup UEFA-e, Scudetto i talijanski kup. Na kraju se zaustavio nakon 111 utakmica na 47 postignutih golova.

Gol Ajaxu i osvojena Liga prvaka

Neki od njih su bili posebni. Recimo gol u finalu Lige prvaka 1996. godine, kada je posljednji put Juventus bio na krovu Europe.

- Poveli smo mojim golom u Rimu, kasnije je Ajax izjednačio ali im nije bilo spasa. Peruzzi je skinuo dva jedanaesterca i mi smo postali prvaci Europe. Trijumf Juventusa na Heyselu i u Rimu, to su stvari koje ostaju cijeli život. Ajax je u to vrijeme imao sjajnu momčad, ali mi smo bili spremni za sve. Ako govorimo o tom timu u kojem sam igrao, atmosfera koju smo stvorili unutar grupe bila je posebna. Znam da smo mi bili ta posljednja generacija koja je osvojila Ligu prvaka. Igrao je Juventus finala kasnije, ali nije otišao do kraja. Teško je objasniti zašto. Uvijek je nedostajalo nešto, kao da je Liga prvaka prokleta za Juventus. To prosto ne mogu da objasnim, kaže "White Feather" koji je recimo na utakmici Kupa UEFA 24. rujna 1994 godine u pobjedi Juventusa 5:1 zabio svih pet golova. Četiri u razmaku od deset minuta. Ipak, nakon osvojene titule prvaka Europe, pomalo iznenađujuće, Fabrizio je morao napustiti Juventus. Iz jednog od najvećih klubova, Ravanelli je otišao kako bi se pridružio Middlesbroughu.

Veliki transfer u Englesku

Danas je taj Middlesbrough tek drugoligaš, ali u tom trenutku na Riversideu se slagala velika i kvalitetna momčad. Ravanellijev transfer težak sedam milijuna funti je bio treći po visini te sezone.Za mnoge je dolazak jednog igrača Juventusa u Englesku, bio najbolji pokazatelj rastuće snage Premiershipa. Već u prvoj utakmici na debiju protiv Liverpoola, Ravanelli je kompletirao hattrick. U prvenstvu je zabio 16 golova, u cijeloj sezoni čak 31. Boro je te sezone igrao finala Liga i FA Cupa, ali nije opstao u Ligi.

- Ono na što sam najviše ponosan jest činjenica da je u tom periodu Boro kao klub strašno napredovao. S obzirom na to da sam stigao iz jednog kluba kao što je Juventus, ponudio sam ideje, planove koji su pomogli Englezima. Poput izgradnje novog trening kampa. Ono što mogu reći jeste da Englezi igraju pravi nogomet, vrlo jak, ali fer. Navijači su vrlo strastveni, podržavaju vas kada stvari idu na pravi način, a još više kada stvari idu pogrešnim putem. Možda bi u Italiji to mogli preuzeti od njih, voli reći Fabrizio.

Ipak, Ravanelli je ostao samo jednu sezonu u Middlesbroughu, uslijedila je Francuska pa još tri sezone u dresu Olympiquea. Na jugu Francuske je u 64 utakmica uspio postići 28 golova.

To je bilo dovoljno vodećim ljudima Lazija da ga dovedu u svoje redove pred početak stvaranja generacije šampionske 2000. godine. Mali doprinos je Fabrizio dao u osvajanju Scudetta i Kupa Italije s 4 gola u 27 utakmica. Do kraja svoje duge karijere branio je još boje Derby Countyja, Dundeeja, a karijeru je završio u klubu u kojem je započeo svoju nogometnu priču - Perugii. Kao trener za sada nije previše uspješan, ali ne odustaje. Bio je u Francuskoj, pa Ukrajini.

Nogomet, pa biciklizam

I dalje uz nogomet, biciklizam ostaje njegova druga ljubav. Jedno vrijeme kao igrač imao je problema s povredom leđa. Odlučio se za biciklizam...

- Ja sam se povukao iz nogomet zbog povrede leđa. U to vrijeme sam pokušao sam sebi pomoći vozeći bicikl. Uvijek sam volio biciklizam i uvijek sam se divio profesionalcima koji se žrtvuju za uspjeh. Kasnije sam se upoznao s Marcom Pantanijem, bila je to tragedija kada je umro. Nakon toga sam osnovao svoju biciklističku momčad. Nekada sam znao prijeći i 20.000 kilometara na godinu. Često sam trenirao s Danieleom Bennatijem i nekolicinom profesionalaca, dok sam imao više vremena, čak smo napadali neke visoke vrhove, ističe Fabrizio opet sanja dolazak u Juventus, ovaj put na klupu kao trener. Radio jeste jedno vrijeme u omladinskom pogonu, ali prva momčad je najveći izazov. Juventus je bio i ostao na prvom mjestu.

- Juventus je uvijek bio jedan od najboljih klubova na svijetu. Nikada nisu mijenjali vlasnike, imaju snažan identitet i filozofiju. To je prva "tajna" njihovog uspjeha, dodat će Fabrizio koji je za četiri sezone provedene u Torinu napravio puno. Sijeda kosa, golovi koji je zabio glavom, nogom, njegov osjećaj da se uvijek nađe na pravom mjestu. Mjestu koje pripada legendama Juventusa.