Tekst članka se nastavlja ispod banera
U periodu od nekih tridesetak godina, po uspješnosti izdvojile su se tri generacije "romantičara" s Karaburme. Legendarni Petko je bio član dvije. Jedne koja je trajala od početka šezdesetih, šest - sedam godina i druge koja je bila aktivna s kraja sedamdesetih te u prvoj polovini osamdesetih. Danas mnogi klinci vjerojatno nikada nisu niti čuli za OFK Beograd, jedan od ponajboljih na prostoru bivše države. Između ostalih, OFK Beograd je bio vice prvak Jugoslavije, dva puta osvajač Kupa, dok je u Kupu UEFA prvo jednom stigao do polufinala, drugi put do četvrtfinala.
- Iako je u moje vrijeme velika većina ljudi u Kninu navijala za Zvezdu, ja sam zahvaljujući jednom stomatologu koji je bio navijač OFK Beograda završio na probi u ovom klubu, pričao je u jednom od intervjua prošle godine Petković. Ilija je kao devetnaestogodišnjak 1964. godine došao na Staru Karaburmu i ostao je tu do kraja svoje igračke karijere, iako je jedan period proveo i u Francuskoj.
- Ja sam došao u Beograd kako bi ispunio taj svoj dječački san, da postanem igrač jedne dobre momčadi. Momčadi u kojoj sam zatekao igrače poput Samardžića, Guglete, Čebinca, Banovića, Skoblara, Santrača. Kao mlad igrač ja sam bio presretan da budem uz te igrače.
Debitirao za OFK Beograd golom
- Za momčad koja je sezonu ranije bila viceprvak debitirao sam u prvoj utakmici novog prvenstva protiv Vardara na Stadionu JNA i postigao jedini gol koji je OFK Beogradu donio dva boda, prisjetio se Petković u jednom od posljednjih intervjua. Taj susret protiv Vardara je bio svojevrsna priprema za ono što je čekalo FK Beograd u Kupu Velesajamskih gradova, duel protiv Athletic Bilbao.
U Baskiji je Petković bio jedan od najboljih terenu.
- Najveći kompliment u španjolskim medijima bio je možda naslov “Gento je dobio nasljednika”. Gento je najbolje lijevo krilo koje je imao Real Madrid ikada. Naravno, da sam uživao u takvim poređenjima, dodaje je Petković koji 1968. godine dobio poziv u reprezentaciju Jugoslavije.
- Kao klub imali smo problema tih godina, mijenjala se cijela uprava, bili smo u teškoj situaciji pa su reagirali ljudi u gradu kako bi se klub održao, čak su u momčad stigli izvanserijski igrači Dragoslav Šekularac i Miloš Milutinović. U to vrijeme za OFK Beograd su igrali Turudija-Milutinović-Santrač-Šekularac, igrali smo dobro, stadione punili. Bilo je više novinara koji su sada drugačije gledali na utakmice OFK-a, netko je predložio mene izborniku Mitiću. Moja ulaznicu za reprezentaciju bila je utakmica protiv Sarajeva gdje sam se dokazao protiv tadašnjeg reprezentativca Fazlagića, prisjetio se Petković.
Gol i Francuzima
Petković je debitirao kontra Francuza u susretu tadašnjeg Kupa Nacija, odnosno sadašnjeg Europskog prvenstva. Jugoslavija je pobijedila 5:1. Kasnije je u polufinalu završnog turnira pala i Engleska. Igrao je Petković i prvu utakmicu finala protiv Italije koja je završila bez pobjednika. Drugu nije zbog ozljede.
- Kao čovjek u godinama, tek sam sad shvatio da mi ni onda nismo mogli da budemo prvaci, da nam ne daju. Žao mi je, jer igrači to dožive samo jednom u karijeri, ako i dožive, govorio je Petković koji je bio član reprezentacije koja je igrala utakmicu protiv Brazila
- Igrati protiv Brazila na oproštaju Pelea pred nekih 150.000 gledatelja, u fenomenalnoj atmosferi. Za mene je ta utakmica bila kao da sam osvojio pet svjetskih prvenstva.
Već sljedeće godine Jugoslavija je opet igrala u Brazilu, na turniru koji se zvao "Kup Nezavisnosti". To nije bio običan turnir, jer bilo je čak 20 reprezentacija pozvano, kao neke vrsta Svjetskog prvenstva. Jugoslavija je osvojila treće mjesto, u sastavu su uz Petkovića bili Marić i Bajević. Bajević je s 13 golova bio uvjerljivo prvi strijelac turnira. U susretu protiv Venezuele, Bajević je zabio ni manje ni više nego pet golova.
- Bili smo mjesec i nešto dana tamo. Fenomenalna ekipa – Bajević, Džajić, Popivoda, Bjeković, Santrač. Nismo ušli u finale jer smo izgubili od Brazila 3:0, tadašnjeg svjetskog prvaka. Venezuelu smo tukli 10:0 u prvom meču. Bajević je bio raspoložen cijeli turnir.
U meču za treće mesto smo pobijedili Argentinu 4:2 u sjajnoj utakmici, govorio je Petković koji je s reprezentacijom igrao i na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u Zapadnoj Njemačkoj. Igračku karijeru završio je 1983. godine. Kao igrač pored OFK Beograda, igrao je za Francuski Troyes.
Odveo SICG na Svjetsko prvenstvo
Kao trener počeo je u OFK Beogradu, nastavio u Servetteu, radio je u Kini, Japanu, bio pomoćnik u stručnom stožeru reprezentacije Jugoslavije, kao pomoćnik Santrač. Kasnije je uspio kao izbornik odvesti reprezentaciju tadašnje Srbije i Crne Gore na Svjetsko prvenstvo u skupini s BiH. Posljednjih nekoliko godina je Petković bio vezan za OFK Beograd u misiji spašavanja njegovih Romantičara koji su se raspali, ispali u treću ligu. Imao je viziju, želju, volju...
- Uz puno volje, dosta rada i malo strpljenja ništa zapravo nije nemoguće. Naša je obveza, prije svih nas koji smo nosili dres ovog slavnog kluba, da taj klub i sačuvamo od gašenja, govorio je Petković koji je u prije nekoliko dana primljen u bolnicu, u dosta teškom stanju. Preminuo je u subotu, u 74. godini. Petko, jedan od posljednjih romantičara.
