Povijesni dan Šukerova Reala: Prije 20 godina osvojili Ligu prvaka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije točno 20 godina, 20. svibnja 1998. godine, Real Madrid je osvojio Ligu prvaka, svoj sedmi naslov do tada.

Na stadion u Amsterdamu izišla je ova postava kraljevskog kluba: Illgner, Hierro, Seedorf, Redondo, Panucci, Morientes, Karembeu, Mijatović, Roberto Carlos, Raul, Sanchis.

Protivnik im je bio Juventus, a Madriđani su pobijedili golom Peđe Mijatovića. Titulom europskog prvaka tada se okitio i Davor Šuker.

Španjolski AS krenuo je u potragu za nogometašima iz te slavne ekipe, vidjeti gdje su danas i što rade.

Bodo Illgner, veliki njemački vratar, koji je s Elfom postao svjetskim prvakom 1990., došao je u Real na inicijativu Fabia Capella, koji je želio imati vratar raskošnih mogućnosti. Illgner se u Realu zadržao do 2001. godine i danas živi na području Alicantea, iako je ranije duže vrijeme živio u Miamiju. Stručni je komentator sportske platforme BeIN Sports.

Christian Panucci je samo godinu dana nakon osvajanja povijesne titule s Realom otišao u Inter. Nakon toga igrao je za atraktivne klubove Chelsea, Monaco, Romu i Parmu, u kojoj je i završio karijeru 2010. godine. Postao je trener, a radio je u Livornu i Ternanu, te asistirao Capellu kao izborniku ruske nacionalne vrste. Trenutačno je stručni komentator za Sky Italia.

Manuel Sanchís bio je kapetan ovog Realova tima, a trenutačno je poduzetnik i komentator sportskog radija Cadena COPE. Bavi se organizacijom kulturnih i sportskih manifestacija, vodi jednu poslovnu školu i prisutan je u poslovima s vinom. Ljubitelj je opere, slikarstva i borbi s bikovima.

Fernando Hierro je napustio Real 2003. godine nakon sukoba s predsjednikom Florentinom Pérezom i njegovim direktorima u klubu. Igrao je u Kataru i za engleski Bolton. Povukao se 2005. godine, a dvije godine kasnije postao sportski direktor španjolskog nogometnog saveza. Pod njegovim menadžerskim rukovođenjem, Furia je osvojila naslov europskog prvaka 2008. i Svjetsko prvenstvo 2010. Bio je kasnije menadžer Málage i Real Ovieda. Asistirao je Carlu Ancelottiju u Realu u sezoni 2014/2015. Prošle godine vratio se na mjesto sportskog direktora u nacionalni nogometni savez.

Roberto Carlos bio je jedan od najboljih lijevih braniča u povijesti nogometa. U Madrid je došao 1996., a 2007. otišao je u Fenerbahçe, gdje je igrao dvije godine. Po povratku u Brazil, zaigrao je za Corinthians, a onda se okušao u ruskom Anžiju. U ovome je klubu 2011/2012 bio u ulozi igrača-menadžera. Kratku je epizodu imao i u klubu Delhi Dynamos, u indijskoj Super ligi, a onda se vratio u Real kao nogometni ambasador i komentator za klupsku TV.

Fernando Redondo je u Realu proveo šest sezona, a 2000. godine je Madrida otišao u Milan. Glasio je za jednog od najboljih svjetskih veznjaka svoga vremena. Nakon jedne teške ozljede 2004. gotovo da više nije mogao igrati. Kasnije je stekao licencu trenera u španjolskom nogometu. Investirao je u nekretnine i mesnu industriju u Argentini.

Clarence Seedorf također je otišao iz Reala godinu dana nakon osvajanja Lige prvaka. Inter ga je kupio za 27 milijuna eura, ali je 2002. krenuo dalje i završio u Interovu gradskom rivalu AC Milanu. Tamo se zadržao čak deset godina. Okušao se potom i u brazilskoj ligi, gdje je potpisao za Botafogo. Postao je menadžer 2014. godine, a paralelno je od 2002. do 2007. vodio motoristički klub Seedorf Team. Prodao je udjele u klubu, zadržavši manjinski dio. Bio je menadžer u kineskom Shenzenu, a u sezoni 2017/2018 preuzeo je trenersku poziciju u tradicionalnom klubu Deportivo la Coruña, ali ih nije uspio spasiti od ispadanja.

Christian Karembeu igrao je nakon Reala za Middlebrough, Olympiakos, Servette i Bastiju. Sportski je ambasador LaLige i FIFA-e. Bavi se trgovinom sportske odjeće, a brand pod kojim radi je We Love The Challenge.

Predrag Mijatović postigao je taj povijesni pobjednički zgoditak za Real prije dvadeset godina. To mu je bio jedini u europskom natjecanju, ali vrijedniji od bilo kojeg drugog te sezone. Iz Reala je 1999. otišao u Fiorentinu, gdje je ostao tri godine, nakon čega se vratio u Španjolsku, ali u Valenciju, gdje je potpisao za Levante. Tamo je okončao karijeru 2003., a 2006. u Real se vratio na poziciju sportskog direktora. U kraljevski klub doveo je igrače kao što su  Van Nistelrooy, Cannavaro, Pepe i Marcelo. Razriješen je s te pozicije 2009., a trenutačno radi kao nogometni agent.

Raul je jedan od igrača koji su pisali velike stranice Realove povijesti. Bio je i ostao ljubimcem navijača kraljevskog kluba. Madrid je napustio 2010. godine, nakon 16 sezona vjernosti, a potom jer igrao za Schalke 04, Al-Sadd i New York Cosmos. U međuvremenu je imenovan nacionalnim menadžerom LaLige za SAD, kako bi proširio utjecaj španjolskog nogometa na sjevernoameričkom kontinentu. Radi i kao komentator za BeIN Sports, a pokušava se i dalje obrazovati u menadžerskoj i trenerskoj struci u Španjolskoj.

Fernando Morientes je 2004. otišao u Liverpool, a potom je igrao za Valenciju i Olympique Marseille. Završio je karijeru 2010. godine. Danas je također jedan od ambasadora španjolskog nogometa. Kao trener vodio je samo niže uzraste Real Madrida i Fuenlabrade. Komentator je za Cadena COPE i Cuatro.

Jaime je ušao u igru na ovoj utakmici umjesto Morientesa. Iz Reala je 1999. otiša u Deportivo la Coruña, s kojim je osvojio LaLigu. Igrao je potom za Racing Santander, Teneriffa, Hannover, Albacete i Racing de Ferrol, gdje je i završio karijeru 2006. godine. Trenutačno je menadžer u dva nižerazredna kluba.

Jose Emilio Amavisca također je ušao u igru pred kraj finalne utakmice, i to umjesto Raula, kad se praktično očekivao još samo zadnji sučev zvižduk. U Real je došao 1994. iz Valladolida, a pet godina kasnije otišao u Racing Santander. Igrao je i za Depor, potom i u Espanyolu, gdje se 2005. oprostio od aktivnog igranja. Radi također kao sportski komentator, a vodi i nogometnu školu u Santanderu.

Davor Šuker odigrao je samo dvije minute ove utakmice, a ostat će zapamćen kao igrač koji je zadnji imao loptu u nogama prije kraja ovog povijesnog dvoboja Reala i Juventusa. Njemački sudac Helmut Krug zaključio je utakmicu, a Šuker je tada mogao započeti slaviti, premda još neoznojen i nedovoljno zagrijan. I on je godinu dana kasnije otišao iz Reala, a igrao je za Arsenal i West Ham, te na samome kraju karijere za München 1860. Trenutačno je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). Španjolci pišu i kako ima poslovne udjele u nekretninama i hotelijerstvu.