Poznati sportski novinar: Veselim se igrama Zrinjskog, pametno grade ekipu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Čini mi se da danas nitko nema strpljenja odrastati i graditi se kao novinar. Teži se instant uspjehu, na primjer ako za šest mjeseci ne vodim Dnevnik, nisam uspio. Ne vidim to kao dobar način'', izjavio je Željko Vela, bard hrvatskog sportskog novinarstva za Sumsova.ba.

Kaže kako je početak njegove karijere bio polagan i da je to najveća razlika u odnosu na ono kako to ide danas. ''U ovom poslu treba trajati, a što brzo uzleti, često se brzo i spusti'', kaže Vela.

Rođen je u Podgori, a svoje obrazovanje stekao je u Makarskoj, a potom u Zagrebu gdje je diplomirao sociologiju na Filozofskom fakultetu. Sport je pratio od malih nogu jer se intenzivno gledao i slušao u njegovoj obitelji. Uz prijenose nogometa vodio je statistiku i čuvao svoje ''papiriće'', gledao analize i komentare i vrlo brzo shvatio da želi biti onaj koji će utakmici dati svoj pečat, mišljenje.

Od ljubavi prema nogometnim klubova, Vela ističe da mu je Hajduk prva i najvažnija ljubav. Da je upravo Hajduk bio mamac koji ga je privukao sportu. Osim Hajduka istaknuo je dugogodišnje prijateljstvo s trenerom nogometnog kluba Zrinjskog, Sergejem Jakirovićem. Poručio je da prati njegove rezultate i da se veseli što mu dobro ide. Naglasio je da Zrinjski pametno gradi svoju ekipu i da se nada se da će sljedeći put uspjeti ući u Konferencijsku ligu.

Vela je istaknuo da je na početku karijere imao sreće što je radio u Sportskom programu HTV-a s najvećim legendama toga posla od kojih je upijao znanje i pokušavao ih prilagoditi svom karakteru.

Najveća podrška u životu su mu obitelj i supruga. ''Jednostavno, ne možeš bez toga. Sportsko novinarstvo se, uz osnovni zanatski dio, sastoji i od niza izostanaka iz kuće, putovanja, dežurstava na praznike… i to je teško sve odraditi ako netko u pozadini ne drži ostatak života i obitelji pod kontrolom. Zahvalan sam na toj pomoći i sve što sam ja u karijeri postigao, zapravo smo postigli mi''.

Vela poručuje da je pritisak dio ovog posla i da treba se znati s njim nositi. Treba biti motivator, a ne ono što te blokira. Jednako tako treba se znati nositi s kritikama. Kaže na početku je teško, ali se nauči vremenom. Za planove u budućnosti ima namjeru vratiti se u rodnu Podgoru i tamo dočekati sretnu starost uz masline, karte i udicu.