Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prvi je bio Sulejman Rebac, drugi Blaž Slišković, treći Boro Primorac. Tim redom spomenuti igrači su među prvima u različitom periodu napuštali Velež i odlazili malo na more, u Hajduk. I svaki je na svoj način ostavio traga u istom.Legenda kaže da su jednom prilikom, velikom treneru Suli negdje navijači Hajduka pokušali kroz šalu "nabaciti" tvrdnju da su iz Mostara u Hajduk dolazili samo boemi, umjetnici, "belaji" aludirajući na Sulu i Baku, što im je ovaj pojasnio u svom stilu...
''Nismo vam slali samo belaje i boeme, poslali smo vam i Boru Primorca, on ide na spavanje u deset sati. On je ozbiljan igrač''.
Rebac ga gurnuo u vatru
Znao je veliki trenerski mag, o čemu govori. Uostalom, on je "izmislio" Boru. Tamo negdje 1972. godine kada ga je bez pardona ubacio u prvu postavu s nepunih 18 godina.
Ušao je kao zamjena za Mirku Ćorluku na jednoj utakmici, kasnije će se ustaliti na poziciji koju je dugo vremena pokrivao Kemal Šestić.
Manda, kako su ga zvali, će naredne četiri sezone nositi dres Veleža, kako je on volio reći u generaciji koja je stalno bila vrhu. Dominirao je visinom (190 cm), sjajno je igrao glavom, te se razvio u centarhalfa, koji će proći kroz sve nacionalne selekcije Jugoslavije.
''U moje vrijeme smo stalno bili tu među najboljima, borili se za prvaka dvije sezone zaredom, igrali smo Europu, ljudi su na voljeli gledati. Igrali smo lijepo''.
Boro je načeo Derby County golom iz jedanaesterca u jednoj od najvećih utakmica u povijesti Veleža, prosinca 1974. godine. Četiri godine kasnije, Boro je napustio Velež. Otišao je u vojsku i više se nije vraćao. Odlaskom Ike Buljana otvorilo se mjesto u Hajduku, Boro je prihvatio poziv, ali je prvo odradio vojni rok.
''Kao igrač je bio izrazito pametan. Nije bio brz, ali je čitao igru i izvanredno se postavljao. Bio je izrazito opasan u prekidu, imali smo istrenirane akcije koje je on završavao glavom s druge stative i samo spuštao loptu u mrežu'', reći će jedan od njegov suigrača u Hajduku, Dražen Mužinić.
Jedanaesterac, taj jedan protiv HSV-a
U svojoj prvoj sezoni za Hajduk postigao je 10 golova. Ono što nije napravio kao igrač Veleža jeste Hajduka. Šjor Tomislav Ivić je bio trener momčadi koja uzima naslov prvaka u sezonu 1978/79.
Dočekao je prelazak Hajduka sa Starog placa na Poljud, a tamo je upravo Boro postigao prvi gol i to Trabzonsporu, opet iz jedanaesterca koji će jednim dijelom obilježiti njegovu karijeru. Onaj koji nije iskoristio protiv HSV, kada su mnogi vidjeli Hajduk u polufinalu Kupa prvaka. Prethodno je Primorac bio dvostruki strijelac u prijateljskoj utakmici protiv Manchester Uniteda.
27. siječnja 1980, United je doživio jedan od svojih najtežih poraza van Otoka u povijesti. Bilo je 6:0, Boro se dva puta upisao u strijelce. I uzalud Bori svi golove i jedanaesterci koje je realizirao, onaj jedan koji nije, ostao je za sva vremena. I revanš utakmica kontra HSV-a. Borina greška za gol Hrubescha na otvaranju.
''Boro je tragičar, on nikada ne griješi kada puca jedanaesterca'', govorio je Boris Mutić, dok je Kargus hvatao živu loptu i bacao je za kontru iz koje će gosti povesti 1:2. Naplatio je sve propušteno Primorac u završnici susreta gol za 3:2, ali Hajduk nije prošao.
''Šurjak je uzeo loptu, ali Ivić je imao povjerenja u mene i rekao da ja pucam. Htio me izvući, htio je najbolje, a i ja sam bio nepogrešiv. I ja sam uvijek čekao golmana do zadnjeg trena, a sad golman čeka mene. Kargus je stajao i ja sam stajao. Do zadnjeg trena. Pročitao me. A što li mi je sve prolazilo u glavi'', pričao je Boro.
Srušio kriminalno kraljevstvo Berndarda Tapia
Iz Hajduka Boro ide prvo u Lille, pa onda Cannes. Tamo se upoznao s Wengerom, prije nego što će postati trener ove momčadi. Sudbina je tako htjela da Borina druga postaja u trenerskoj karijeri bude Valenciennes, u vrijeme kada je gazda francuskog nogometa bio kontroverzni Bernard Tapie.
Njegov Olympique Marseille se pripremao za osvajanje naslova prvaka Europe, ali i peti uzastopni u Francuskoj.
Tapie ništa nije prepuštao slučaju, nije bilo važno tko je protivnik, koje je natjecanje. Bez obzira na to što je tom trenutku njegov klub pet puta bolji i jači recimo od Borinog Valenciennes.
Preko svog Jean-Jacquesa Eydeliea je Tapie sredio slavnog Argentinca Burruchagu, kapetana Roberta dok je treća karika u lancu bio Jacques Glassmann. Baš je taj Glassmann na poluvremenu otvorio oči Bori i klupko se počelo odmotavati. Čak je Tapie nudio novac i Primorcu, ali ovaj stameni Mostarac je ostao dovoljno, ono baš, hercegovački tvrd.
Srušio je u sudskom procesu kriminalno kraljevstvo Tapia, ali se morao baš kao i Wenger tada trener Monaca, negdje skloniti. U daleki Japan.
Kada je Wenger sletio na Highbury još neoporavljenim od šoka Adamsu i društvu, predstavio je svog pomoćnika, nakon čega se svijet u svlačionici, uopće u Arsenalu počeo mijenjati. Iz temelja. Arsenalu koji će s Wengerom i Borom, izgraditi "nepobjedive" tri titule prvaka, sedam FA kupova, finale Lige prvaka, u dvadeset godina, gotovo 1.200 utakmica, skoro 700 pobjeda. Wenger na klupi, Primorac negdje u sjeni, na tribinama, u loži.
Evo ga ponovo na klupi
Skroz nevidljiv, ali čovjek od nevjerojatnog povjerenja Francuza. Dvojac koji je živio nogomet 24 sata, doručak, ručak i večera. I koji je promijenio i engleski nogomet. Nakon razlaza s Arsenalom, otišli su svaki na svoju stranu, bez želje i volje da vode neki drugi klub.
Wenger izabrao svoj put, Boro se skrasio u Splitu. Gdje će evo 26 godine nakon Valenciennesa sjesti na klupu i samostalno voditi jednu momčad. Potpuno neočekivano. Pitanje je samo je li Boro privremeno rješenje ili ozbiljna opcija novog predsjednika Hajduka.
'Hajduk je moj klub, rado sam prihvatio ovu dužnost premda znam da posao nije lagan. Pokušat ću vratiti Hajduk gdje mu je mjesto, u vrh ljestvice. Momčad Hajduka mora biti svježa i mislim da može puno bolje igrati nego li igra u ovom trenutku. Pokušat ću osvježiti ekipu s mladim igračima, jer ima dobrih igrača. Želim da navijači budu zadovoljni, to mi je najveći cilj'', poručio je Primorac.
Nevidljivi čovjek u jednoj sasvim drugačijoj ulozi. Nezahvalnoj i teškoj, pod svjetlima reflektora na vrućoj stolici Hajduka.
