Prije 60 godina u 15.04: Tragedija Manchester Uniteda u Münchenu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U 15.04 sati zaustavit će se vrijeme i održati minuta šutnje u Manchesteru. To je onaj trenutak kad je 6. veljače 1958. godine momčad Manchester Uniteda stradala u avionskoj nesreći koja se dogodila u zračnoj luci München-Riem.

Momčad koja je tada izginula smatra se najboljom koja je ikad nastala na engleskome tlu. Njihov zrakoplov Airspeed AS 57 pokušao je tri puta poletjeti po snježnome vremenu.

Unatoč dva neuspješna polijetanja, kapetani James Thain i Kenneth Raymen su umjesto noćenja u Münchenu, odlučili probati poletjeti i treći put.

Za vrijeme trećeg pokušaja, počeo je padati snijeg, te se na kraju piste stvorio mokri snijeg. Kada je pri polijetanju zrakoplov prešao preko mokrog snijega, znatno je usporio zbog čega je bilo nemoguće poletjeti, te je probio ogradu na kraju piste i krilom udario u zgradu, koja je srećom bila nenaseljena.

Od 44 osobe u avionu, 21 je poginula na mjestu nesreće. Još je dvoje kasnije podleglo ozljedama zadobivenim u ovoj nesreći. Od igrača Uniteda, poginuli su Geoff Bent, Roger Byrne, Eddie Colman, Duncan Edwards, Mark Jones, David Pegg, Tommy Taylor i Liam Whelan. Bili su to pripadnici legendarnog „Busby Babes“ tima, kojemu su svi proricali sjajnu budućnost. Također je smrtno stradalo i osam pripadnika sedme sile.

U München su igrači Uniteda sletjeli kako bi uzeli gorivo, i nastavili dalje svoj put iz Beograda za Manchester. Upravo su se vraćali s utakmice protiv Crvene Zvezde, koju su eliminirali iz Europske lige.

Ova tragedija stvorila je vječitu legendu oko Manchster Uniteda, čineći ga najpoznatijim nogometnim klubom na svijetu, a njihova slava među ljubiteljima nogometa ostala je neokrznuta čak i u vremenima kad im rezultatski nije najbolje išlo.

Na današnjoj komemoraciji na stadionu Old Trafford bit će posljednja dvojica preživjelih: Bobby Charlton (80) i Harry Gregg (85).

Vratar Harry Gregg ostat će zabilježen kao nacionalni heroj jer se vraćao u zapaljeni zrakoplov pomagati unesrećenima koji se nisu mogli sami kretati. Jedan od onih koje je Gregg spasio je i Bobby Charlton, legenda engleskog nogometa.

Liječnici u Münchenu su uspjeli spasiti i trenera Matta Busbyja, iako mu nisu davali velike izglede. Veliki talent Duncan Edwards nije uspio preživjeti, unatoč 15-dnevnoj borbi liječnika za njegov život.

"Jedini igrač pored kojega sam se osjećao inferiornim bio je Duncan. Kad bih morao birati nekoga na svojoj strani u utakmici za vlastiti život, birao bih njega", kazao je jednom Bobby Charlton.

Netko je jednom kazao kako je Duncan izgledao kao kovač, ali se kretao kao baletan. Za United je odigrao 177 utakmica, osvojivši dva naslova prvaka. Igrao je 18 puta za nacionalnu vrstu Engleske.

Matt Busby je nakon oporavka podigao novi Manchester United. Deset godina kasnije osvojili su Kup prvaka Europe, svladavši na Wembleyju u Londonu Benficu nakon produžetaka (4:1; 1:1).

Trener Matt Busby bio je tako teško ozlijeđen da je čak dva puta primio bolesničko pomazanje za vrijeme borbe za život u bolnici. Nakon što se izvukao, oporavio i krenuo podizati novu momčad, preuzeo je krivnju za smrt igrača i ostalih putnika na svoju dušu. Rekao je kako je on zagovarao da se pokuša po treći put uzletjeti da bi njegovi igrači stigli na vrijeme za predstojeću utakmicu u prvenstvu.

Krivnju je sa sobom odnio u grob 1994. godine. Iza svih njih pokojnih ostala je legenda o "The Busby Babes". Za njih uistinu vrijedi obećanje koje im je dano na Old Trafordu "Nikad vas nećemo zaboraviti".