Tekst članka se nastavlja ispod banera
Barcelona je čekala naslov prvaka punih sedam godina. Helenio Herrera je činilo se posložio sjajnu momčad. Momčad s Allanom Simonsenom, Schusterom i fenomelanim Quinijem.
Ali momčad koje se mučila u početku.
U prvom dijelu sezone stalno je bila u bodovnom zaostatku za tada vodećim Atletico Madridom, na polovini sezone zaostatak je iznosio šest bodova.
Kako se prvenstvo odmicalo, tako je i Barcelona igrala bolje.
Barca je bila u naletu
Nakon poraza u 19.kolu, ušla je u jednu sjajnu seriju. Šest utakmica, četiri sigurne, uvjerljive pobjede uz dva remija.
1. ožujka 1981. godine, na Camp Nou je deklasiran Hércules 6:0, Quini je zabio dva komada za tri minute,
Barcelona je u tom trenutku bila druga sa svega dva boda manje od Atletica. Činilo se kako je to ta godina, kako Atletico neće izdržati.
Ali se onda sve promijenilo ili bolje rečeno srušilo.
Enrique Castro González, poznatiji kao Quini, igrao je u odličnoj formi. Bio je prvi strijelac Lige, Barcelone, jedan od najboljih u Španjolskoj uopće. Onaj pravi strijelac koji zabija kao na traci. U večeri nakon odigrane utakmice, pripremao se za odlazak u zračnu luku.
Samo je trebao otići po suprugu
Sve što je trebao uraditi, otići po svoju suprugu i djecu koji su se vraćali sa skijanja iz Austrije. Negdje na putu, Quini je odlučio svratiti na jednu benzinsku crpku, Plaça de Comas.
Iza njega se parkirao ukradeni kombi iz kojeg su izašle dvije osobe, Eduardo i Fernando. Onako baš kao na filmu.
Quini je osjetio cijev pištolja, nije bilo izlaza. Tek dan kasnije, policija će pronaći napušteni kombi, ali Quini je bio već jako daleko, negdje u nekom podrumu, u Zaragozi.
Otmičari amateri
Za otmicu je bila zadužena skupina pod imenom "Batallon Catalano-Espanyol" U početku je izgledalo kako su jako opasni, profesionalni, međutim, tako nisu izgledali u prvim ranim kontaktima s Quinijevom obitelji.
- Pripremite 100 milijuna pezeta, rekli su u prvoj poruci. Sljedeći put kada su se javili, napravili su veliku grešku. Svoj amaterizam su potvrdili riječima.
- Je li novac spreman, 10 milijuna pezeta!
- Čekaj zar niste tražili 100 milijuna, pitali su sa druge strane žice.
- Oh da, tako je tražili smo 100 milijuna
Kako su dani prolazili, u redovima otmičara je bilo sve više kaosa. Novac koji su tražili nisu mogli dobiti jer nisu imali ideju, kako da ga preuzmu, nisu imali niti neki račun koji je pokušala otvorit Barcelona.
Blag prema otmičarima
Čak se kod Quinija razvio poznati "Stockholmski sindrom" kroz koji se povezao s otmičarima. Mladi klinci, neiskusni su ipak uspijevali držati skoro četiri tjedna napadača Barcelone zatočenog.
U jednom trenutku je čak i novac bio spreman, trebao ga je dostaviti José Ramón Ventosa, poznatiji kao Alexanko, kapetan Barcelone.
Akcija je propala, pa je na kraju policija uzela stvari u svoje ruke. I uspjeli nakon jedne dojave pronaći i spasiti Quinija. Otmičari su dobili po deset godina zatvora, ali legendarni Quini nije želio uzeti novac, koji su mu odlukom suda morali isplatiti otmičari.
- Neću ih tužiti. To su bili dobri momci. Pripremali su mi hranu, sendviče. Čak sam imao i novine da mogu vidjeti rezultate, imao sam šah koji sam uglavnom igrao sam jer tako volim, pričao je novinarima Quini koji je po izlasku želio samo jedno, vratiti se u momčad. Jer Barcelona je gubila korak.
- Nismo mogli nikoga pobijediti. Jednostavno nismo mogli igrati. Niti misliti uopće na nogomet. Schuster nije igrao protiv Atletico Madrida. Quini je tražio igra tri dana nakon što je spašen, ali mu jednostavno nisu dali protiv Real Madrida. Na kraju smo ostali bez titule, prisjetio se tog perioda Carlos Rexach, nekadašnji igrač, kasnije trener Barcelone.
Real Sociedad je iznenađujuće postao prvak, Barcelona je završila kao peta na četiri boda zaostatka. Quini je uprkos svemu bio prvi strijelac lige s 20 golova, Barca se utješila Kupom. Ukupno je s Barcelonom osvojio pet trofeja, ali nije bio prvak. Zato je uspio postići gol na svakoj drugoj utakmici.
Najveći uspjeh je bio trijumf u Kupu kupova 1982. godine. Čak pet puta bio je najbolji strijelac lige. U 448 utakmica koliko je odigrao u Primeri postigao je 219 golova, a priču je zaključio 1987. godine u dresu Sporting Gijona, klubu u kojem je počeo karijeru.
Za španjolsku reprezentaciju igrao je 12 godina, upisao je 35 nastupa i postigao osam golova. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1978. i 1982. te Euru 1980. Još je dvaput bio najbolji strijelac druge španjolske lige.
Ostao jedan od najvećih u Španjolskoj
Bio je vrhunski napadač, igrač s onim pravim osjećajem za gol. Osjećajem koji imaju samo najbolji. Još za igračke karijere važio je za izrazito skromnog i dobrog čovjeka, pravog sportaša, viteza kojem je fair-play bio važniji od pobjede.
Priča o njegovoj otmici nikada nije do kraja zaključena, jer ostalo je pitanje, zbog čega je Quini baš otet? Je li netko naručio njegovu otmicu, je li cilj bio zaustaviti Barcelonu u pohodu na titulu? Ta pitanja su kao tajna otišli zajedno s „Quinielom“ ili „Quinigolom“, kako su ga od milja zvali u Španjolskoj, nakon njegovi smrti 2018. godine.
