Tekst članka se nastavlja ispod banera
To je bilo jedno potpuno drugačije vrijeme u Njemačkoj, onoj Zapadnoj. Sezona 1962-63 je bila posebno važna. Igrala se Oberliga, s podjelama, po njemačkom Nord, Berlin, West, Südwest i Süd. Već sljedeće godine smo imali jedinstvenu Bundesligu u kojoj je igralo 16 momčadi, bez Bayerna. U to vrijeme, München 1860 je bio puno važniji, pa i bolji klub. Koji će prvo uzeti Kup, pa dvije sezone kasnije i naslov prvaka. Usporedne radi, Bayern je prvu titulu uzeo tek 1969. godine i u glavnom je gledao u leđa popularnim " Sechzigerima " za koje je navodno tada navijala i Angela Dorothea Merkel.
Dres Münchena 1860 u to vrijeme nosili su Rudolf Brunnenmeier, sjajni strijelac, Peter Grosser, Hans Küppers, dok je jedna od najvećih faca u momčadi bio Petar Perica Radenković, fenomenalni golman. " Radi" kako su ga zvali u Njemačkoj je pomalo iznenada došao u München 1860 preko OFK Beograda, Wormatia Wormsa, ali i reprezentacije Jugoslavija koja je osvojila u Melbourneu 1956. godine srebro. To je bila ona selekcija za koju su između ostalih igrali Muhamed Mujić, Ibro Biogradlić, Toza Veselinović, Blagoje Vidinić, Dragoslav Šekularac.
Nisu mu dali u Zvezdu
Naravno, nije se Radenković prodao preko reprezentacije kao što bi to danas mnogi očekivali. Njegov put do Njemačke je bio nešto drugačiji. On je počeo svoju karijeru graditi krajem četrdesetih, u klubu koji se zvao Milicioner. Probao je kroz, kako se to nekada zvalo, podmladak Crvene Zvezde, ali nije išlo, pa je njegova sljedeća stanica bio BSK-a s kojim je čak osvojio i Kup Jugoslavije. Ne jednom već dav puta. U finalu su tukli slavni Hajduk s Bearom, Broketom, braćom Matošić, Bajdom Vukasom. Taj BSK-a je bio u tom razdoblju toliko kvalitetan da je sljedeće sezone bio drugi u prvenstvu, pa onda još jednom najbolji u Kupu, opet od Hajduka. Uskoro je BSK postao OFK Beograd, klub koji će godinama kasnije steći nadimak "Romantičari s Karaburme". Na čijem golu će Radenković ostati sve do 1960. godine.
Neće u Zvezdu ali hoće u München 1860
Njegova želja bila je Crvena Zvezda. Već tada je imao neki poseban stil branjenja, znao je izaći sa svog gola s loptom, praviti parade, ali i primati golove baš nakon nekih svojih izleta. Zato se u nogometnom prostoru bio predmet rasprava. Neki su tvrdili da je najtalentiraniji golman u državi, dok su mu drugi zamjerili zašto nepotrebno pravi parade radi publike i tako ponekad prima golove. Uz sve to, Petar je bio i veliki zabavljač, što i nije čudo jer je tata Raša pjevao šlagere.
- Dr Aca Obradović me je pozvao u Zvezdu, a čelnici OFK Beograda nisu htjeli da me puste. Revoltiran, jer sam znao da mogu da budem reprezentativac jedino ako stojim na golu Zvezde, odlazim u Njemačku bez dozvole tadašnjeg saveza. To je značilo da ću se suočiti sa sankcijama pa sam branio u jednoj amaterskoj momčadi Wormatia Worms. Ljudi iz Münchena 1860 su me kontaktirali i ja sam došao u klub, prisjetio se jednom prilikom Radenković.
Radenković je u Njemačkoj ponudio nešto novo, prvi je u Bundesligi počeo braniti s rukavicama, pa je onda kao kasnije René Higuita uzimao loptu i vodio je sve do polovine protivnika. Tih godina Sechzigeri su nakon Kupa Njemačke došli do finala Kupa Kupova i Wembleya, do na kraju titule prvaka Njemačke. Sve po vodstvom Maxom Merkelom.
- Tih godina smo osvojili što smo mogli u Njemačkoj, uživali smo, ja sam bio zapovjednik obrane. Često sam išao s loptom daleko u polje protivnika, driblao, a jednom sam čak odigrao dupli pas s desnim krilom i umalo nije pao gol. Imao sam ponude da pređem u neke druge klubove iz Njemačke, Švicarske, ali nisam želio jer mi je bilo dobro, dok nisam mogao u one najveće Barcelonu ili Real. Sjećam se kada sam došao u klub, bilo smo na Oktoberfestu, Fonsi Stemmer, Rudi Brunnenmeier, prvi je popio sedam krigli, drugi tri piva. Pitao sam se u kakvu sam to momčad došao, reći će Radenković kojeg je savez kaznio tri utakmice jer je tamo 1969. godine optužio suca Horstmanna da je utakmicu vodio pijan!
- Čuli smo da je prije utakmice tulumario do kasno u noć u hotelskom baru. I u utakmici nam je u vrlo kratkom roku prvo dosudio jedanaesterac za Borussiju Dortmund, pa nije jedan za nas. Moja je pretpostavka bila očita. Nije baš "nešto mogao" Perica niti s tadašnjim trenerom pomalo čudnim trenerom Merkelom.
- On je svakako bio dobar trener, ali i beskarakterna osoba koja je javno ponižavala igrače. Zato ga kasnije nismo zvali na naše sastanke.
Prodao singlicu u 400.000 primjeraka
Uz svoju golmansku karijeru, Radenković je bio dugo vremena dio jet seta, družio se s najvećim facama Njemačke, od političara, do ljudi iz showbizza. U jednom trenutku je snimio i singlicu pod imenom " Bin i Radi bin i König " (Ja sam Radi, ja sam kralj). Pjesma je bila u to vrijeme, sredinom šezdesetih velikih hit, prodana je u 400.000 primjeraka. Na koncertima je nastupao zajedno s Hansom-Joachimom Kulenkampffom. To je pjesma koji se i danas može čuti na Oktoberfestu.
Karijeru je Radi kako su ga zvali, završio 1970. godine. Nakon osam godina i 245 utakmica u dresu Sechzigera. Nakon toga se okrenuo businessu, oprobao se i u tekstilnoj industriji, Nijemcima je prodavao i šljivu po imenom "Radi". Još uvijek prati nogomet, ima 86. godina, iako ga je smrt supruge poprilično uzdrmala. U Njemačkoj je i dalje jedan od najboljih golmana koje su ikada gledali, golman koji je nudio nešto novo, nešto što će golmani poput Higuite ili Neuera ponuditi puno godina kasnije. Ipak, za Njemačku je Radi ostao poseban za sva vremena.
