Red Army slavi 36. rođendan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 36 godina osvnovana je navijačka skupkina Red Army koja je od tada uz Velež u dobru i zlu.

Danas Velež nije ni sjena nekadašnjeg kluba iz nekih prošlih vremena, ali Red Army je i dalje tu - u punoj snazi.

“Na dan 01. 04. 1981.godine Velež je na svome terenu igrao polufinale Kupa Maršala Tita protiv Budućnosti i na kraju slavio prolaz u finale pobjedom 2:1. Oba gola dao je Vahid Halilhodžić. Tada su se navijači odlučili malo bolje organizirati, kako bi što više raje putovalo u Beograd na finalnu utakmicu protiv Željezničara. Bilo je to drugo finale Veleža u Kupu, nakon 1958.godine, kada je Crvena Zvezda bila bolja rezultatom 4:0”, prisjećaju se Veležovci na svojoj službenoj stranici.

“Prvo ime navijača bilo je Crveni Šejtani. Karavane autobusa, automobila i dva specijalna voza za Beograd dovelo je oko 10.000 Mostaraca na finalnu utakmicu. Na kraju, Velež je slavio rezultatom 3:2 s dva gola Vahida Halilhodžića, a treći je dodao Okuka. Zanimljivo, za Željezničar je oba gola s penala dao sadašnji izbornik naše reprezentacije Mehmed Meša Baždarević. Tako je Velež postao prvi bosanskohercegovački klub sa osvojenim Kupom Maršala Tita. Doček u Mostaru je bio nezaboravan.

Nakon toga, Velež je uvijek imao podršku svojih navijača, ali nova kulminacija se dogodila pred finale Kupa 1986.godine, kada je protivnik u Beogradu bio zagrebački Dinamo.

Za tu priliku je promovirana i himna 'Rođeni, Rođeni'. Tada je odlučeno da grupa ponese naziv Crvena Armija, tj. Red Army. Opet je 10.000 navijača obojilo Beograd u crveno. Velež je slavio rezultatom 3:1, sa dva gola Bijedića, a jedan je dodao i P. Jurić. Opet je Mostar priredio doček svojim herojima za pamćenje.”

“Osim ovih gostovanja u Beogradu, izdvajaju se i gostovanja Hajduku u Splitu, kada je 8000 okupiralo Poljud i nadaleko poznato gostovanje na Tušnju, u Tuzli, kada se protiv Slobode odlučivalo o naslovu prvaka države. Nažalost, nismo uspjeli slaviti, a to gostovanje je našim navijačima ostalo u ružnom sjećanju zbog nereda, koji su kasnije dobili naziv Yugo-Heysel.

U prvoj polovini 1992.godine nastaje doba koje nikom sa zdravim razumom neće ostati u lijepom sjećanju. Velež, kao simbol zajedništva i jedinstva postaje trn u oku nacionalistima, i doživljava odbacivanje i progon.

Ipak, FK Velež je nemoguće tek tako uništiti. Uz njega je ostao dovoljan broj igrača i navijača, koji 1994.godine nastavljaju tamo gdje su ih dušmani na kratko prekinuli.

Red Army u sezoni 1998/99 opet doživljava renesansu. Prave se transparenti, navijački rekviziti, i počinje se ići i na gostovanja. Između mnogih gostovanja, vrijedi izdvojiti gostovanje na Grbavici kada je Red Army napunio istočnu tribinu, što je malo kome uspjelo. Naravno, tu je i Koševo kada se igralo protiv Zrinjskog, ali i prvi povratak Pod Bijeli brijeg, u sezoni 2000/01. Tu su još Bihać, Kakanj…

Naš Red Army slavi 36. rođendan. Kao najstarija navijačka grupa u BiH i dalje je Veležov 12. igrač. I u dobru i u zlu, uvijek zajedno. Možes promijeniti ženu, vjeru, državljanstvo ili naciju, ali ne i klub za koji navijaš”, zaključuje se u Veležom osvrtu na povijest Red Armyja.