Tekst članka se nastavlja ispod banera
Neke rane nikada ne zacijele. Nek promašeni penal, neka sudačka pogreška, poništeni gol, ofsajd. Neka stvar koja je, kako se kaže, sastavi dio sporta ili života. Nešto što se jednostavno pamti. Za navijače Rome, neki stvari koje su se dogodile, bile su poprilično traumatične u prvoj polovici osamdesetih.
Dovoljno je sjetiti se finala Kupa prvaka i poraza na domaćem terenu u finalu od Liverpoola ili borbe za naslov prvaka u sezoni 1980-81. Borbe prsa u prsa s jakim Juventusom. Borbe koja je trajala skoro do same završnice prvenstva, borbe koju je na kraju odlučio vlasnik malene suvenirnice u Bologni i u slobodno vrijeme pomoćni sudac Guliano Sancini.
Violi složio pravu momčad
Početkom osamdesetih godina, nakon famozne afere Totonero, dva kluba su dominirala u prvenstvu Italije. Navijači Juventusa su očekivali dominaciju Stare dame, ali je Roma posložila sjajnu momčad. Zahvaljujući vrlo ambicioznom predsjedniku Dinu Violi, koji je stigao 1979. godine s čvrstom namjerom da od Rome napravi najbolji tim u Italiji. Ali i preko nogometa izgradi bazu za političku karijeru, kao još jedan još od talijanskih tada moćnih poduzetnika.
Violi je prvo vratio Nilsa Liedholma na mjesto trenera Rome, a onda se počela slagati momčad. Iz Internacionala je doveden najbolji igrač brazilske lige u tom trenutku Paulo Roberto Falcao, kao tada jedini stranac. Tu su još bili Carlo Ancelotti, Roberto Pruzzo, Bruno Conti, pa legendarni di Bartolomei, Roberto Scarnecchia.
Liedholm je uspio, Roma su uhvatila u koštac s jakim Juventusom Giovannija Trapattonija. Od Zoffa na golu, preko Gentilea, Cabrinija, Prandellija, Tardellija, Bettege u polju.
Tri kola prije kraja sve je bilo spremno za završni obračun. Tog tmurnog, kišnog 10. svibnja kada je Roma došla na stari Comunale stadion uz 15.000 svojih navijača.
- Bila je to najteža utakmica u mojoj sudačkoj karijeri, ali ne zbog poništenog gola, nego zbog velike nervoze koja je vlada na terenu od prve minute. Bilo je žestokih duela, neke sam morao sankcionirati žutim i crvenim kartonima, govorio je kasnije Paolo Bergamo, glavni sudac ove utakmice.
Crveni karton, pritisak Rome
I stvarno, kada se pogleda snimak utakmice može se vidjeti kako je sijevalo na sve strane. Od oštrih startova, dok verbalnih duela, koškanja. Uostalom, Giuseppe Furino je zaradio crveni karton, pa je Juve u drugom dijelu igrao s čovjekom manje. Voda je nekako išla na mlin Rome koja je dodavala gas kako se bližio kraj utakmice.
Na nekih 15-tak minuta prije kraja, Bruno Conti je ubacuje u kazneni prostor domaćina, a najbolji strijelac lige Roberto Pruzzo glavom prebacuje na vrh peterca. Maurizio Turone bježi zbunjenom Cesareu Prandelliju i u padu glavom šalje loptu iza leđa Dina Zoffa.
Navijači Rome su u deliriju, ali za kratko. Sancinijeva zastavica je u zraku, ništa od gola.
- Ja sam pokazao na centar, ali kada sam shvatio da je moj pomoćnik signalizirao nedozvoljenu poziciju, gol sam poništio. Da, imao sam i dvojbe, ali u ofsajdu pomoćni sudac jedini koji može bolje suditi. On je u liniji s loptom. Sancini je bio dobar, žao mi je što je patio zbog svega što se kasnije događalo. Od uvrede, prijetnji...
Sancini: Nisam sam pogriješio
Na kraju je utakmica završila bez pobjednika, Juventus je pobijedio Napoli i Fiorentinu što je bilo dovoljno za naslov. Roma jeste Pistoiese, ali nije Ascoli u posljednjem kolu.
- Kasnije sam gledao na tv-u akciju kod gola i nema sumnje da bio ofsajd. Mislim da sam donio ispravnu odluku. Žao mi je što je Bergamo imao dilemu, jer smo sjajnu surađivali, Bergamo je u to vrijeme bio jedan od najboljih sudaca u Italiji. Turone je uvjeren u suprotno. Ja mislim da sam bio u boljem položaju od njega. Došao je s leđa, ali kad Pruzzo dotakao loptu, već je bio ispred svih. Imao sam jasan pogled, dobro sam vidio, tvrdio je Sancini koji se već sljedeće sezone oprostio.
Mediji su pisali kako je to uradio zbog silnih pritisaka i prijetnji koja je bio izložen.
- Ma ne, nisam zbog toga napustio nogomet. Uostalom, da sam se bojao, ja bih to napravio 1978. godine kada sam pretučen na utakmici Cosenza-Nocerino. Kada sam dosudio jedanaesterac za Nocerino, objašnjavao je Sancicni.
S njim i glavnim sucem, odnosno njihovom odlukom navijači i igrači Rome se nikada nisu pomirili.
- Pomalo sam se umorio od pričanja o tome, ljudi me neprestano pitaju, to je skoro postalo opsesija. Senzacionalna greška, dinamika akcije je u stvari bila jednostavna i nije moglo biti sumnje u činjenicu da sam ja bio taj igrač u ofsajdu.
Bergamo je mogao sam odlučiti, ali nije želio preuzeti odgovornost, tvrdio je strijelac tog nepriznatog gola Maurizio Turone. U izvještaju nakon utakmice, u Gazzetti je Bergamo zaradio sedmicu.
Dugo vremena se kasnije raspravljalo o tome, je li gol regularan ili ne, pregledavale su se snimke. Neki su čak tvrdili kako su u Rimu nešto "radili" na snimkma, sve sa željom da dokažu kako je Roma pokradena.
Predsjednik Rome, Viola uporno je tvrdio kako je bez titule njegova Roma ostala zbog nekoliko centimetara. Desetak. Juventus je i godinu poslije uspio obraniti naslov, dok je Roma svojih pet minuta dočekala dvije sezone kasnije. Ipak, njeni navijači nikada nisu zaboravili taj 10. svibanj 1981. godine.
