Tekst članka se nastavlja ispod banera
Priča o reprezentaciji Jugoslavije koja se počela raspadati početkom devedesetih svima je poznata. Međutim, za one koji ne znaju, nije samo ta jedna reprezentacija ili država nestajala, polako je topila još jedna, jaka, nogometna sila.
U kvalifikacijama za Švedsku, Sovjetski Savez je završio na prvom mjestu bez poraza. Glavni konkurent Italija je izgubila od Norveške, pa su Sovjetima odgovarala i dva međusobna remija. Plasman na Euro, Sovjetski Savez je potvrdio pobjedom u gostima protiv Kipra 13. studenog 0:3. Strijelac trećeg gola je bio Andrei Kanchelskis, kasnije se ispostavilo posljednjeg za reprezentaciju kojoj će to zadnja službena utakmica.
Dolazak u United
Već početkom sljedeće godine Sovjetski Savez je zamijenila Zajednica neovisnih država koja će zaigrati u Švedskoj. Andrei je ostao vjeran reprezentaciji koja će postati Rusija i za koju će upisati 38 nastupa.
Možda pomalo čudno, jer je Andrei rođen 1969. godine, u ukrajinskom gradu Kirovogradu. U gradu koji je dobio ime u čast Sergeja Kirova, šefa Komunističke partije u Lenjingradu, čiji je atentat 1934. bio katalizator Staljinovih velikih čišćenja u drugoj polovici tog desetljeća.
Karijeru je počeo 300 kilometara sjeverno od svog grada u kijevskom Dinamu 1988. godine, a jednu sezonu kasnije preselio se na istok u Šahtjor iz Donjecka. Čak je njegov otac bio Litvanac. Ali to je bio njegov izbor.
U vrijeme dok se Sovjetski Savez raspadao, Kanchelskis je postajao velika nogometna zvijezda. Ožujka 1991. godine je stavio potpis na ugovor s slavnim Manchester Unitedom. Visina ugovora 650.000 funti, u to vrijeme izuzetno velik novac.
Jedan od prvih Fergusonovih poteza kao menadžera Manchester Uniteda, bio je uspostavljanje opsežne mreže skauta, ne samo u Velikoj Britaniji, već i u drugim dijelovima svijeta. Devedesetih su uglavnom klubovi s otoka, gledali prema Skandinaviji, pa je United doveo Petera Schmeichela, Ole Gunnara Solskjara i Ronnyja Johnsena, koji će kasnije postati ključni igrači moćnog tima.
Potpisujući Kanchelskisa, Manchester United je postao jedan od prvih britanskih klubova koji je "zaronio" u svijet istočnoeuropskog nogometa postsovjetskog saveza. Ova strategija kombiniranja lokalnih talenata s uzbudljivim igračima iz inozemstva postala je praksa godinama kasnije.
Ferguson je bio oduševljen Kanchelskisom kad je Rune Hauge poslao snimke utakmice, ovog krilnog igrača iako je priznao kasnije kako je bio veliki rizik potpisivanje ugovora. Dobrim dijelom skrenuo je pažnju na sebe u prijateljskoj utakmici koju će Sovjeti odigrati protiv Škotske u gostima.
- Kad sam se vratio u Sovjetski Savez, pozvan sam natrag u Englesku na probnu utakmicu. Nisu mi rekli koja je to momčad, kamo idem, sjeća se Andrei.
Zajedno s nekolicinom igrača iz inozemstva, Kanchelskis će igrati ključnu ulogu u katapultiranju Manchester Uniteda do velikih pobjeda i titula, iako nije baš sve teklo idealno.
- Sve je bilo drugačije, od mentaliteta, hrane, automobili koji voze lijevom stranom. Nisam znao jezik, zbog kojeg je imao probleme, reći će Andrei. Upravo je jezik jedan od razloga zbog čega se i danas jedan detalj iz svlačionice Uniteda prepričava.
- Staro je pravilo kada imate stranog igrača u svlačionici, da ga uglavnom prvo naučite psovke. Tako je bilo s recimo s Brazilcima u moje vrijeme u Rusiji. Kako ja nisam znao jezik, brzo nakon mog dolaska neki suigrači su rekli: "Ako šef dođe u svlačionicu, reci mu škotski gade, nešto slično. Prilikom jednog susreta u hodniku, Alex mi je rekao: " U redu, Andreje, kako ide?" Ja sam odovorio: "Odjebi, škotski gade." Alex se samo nasmijao, znao je o čemu se radi.
Kanchelskis će debitirati u pretposljednjoj utakmici sezone 1990-91, momčad Alexa Fergusona je razbila Crystal Palace na Selhurst parku. United nije briljirao te sezone, navijači su i dalje čekali titulu, ali se situacija donekle promijenila nakon osvajanja Kupa Kupova u Rotterdamu. Andrei nije igrao, ali jeste dobio priliku u Superkupu protiv Zvezde.
Tri sjajne sezone
Na Božić te godine, raspadajući SSSR konačno je raspustio predsjednik Mihail Gorbačov, a Zajednica neovisnih država (ZND) formirana kao njegov nasljednik. Već sljedeće sezone Manchester United je došao do drugog mjesta, Kanchelskis se etablirao kao bitan, važan igrač koji ima svoje mjesto na desnom krilu, upisao je 34 nastupa od moguća 42.
Njegova brza tranzicija bila je utoliko impresivnija ako uzmete u obzir da je to bilo doba engleskog nogometa kada su stranci još bili relativno rijetki. Ozljeda Lee Sharpa je "pomogla" Kanchelskisu, a Fergusonova vizija napadačkog, mladenačkog i psihološki robusnog kluba napokon se počela oblikovati. Sljedeće sezone je United napokon nakon dugog posta osvojio naslov prvaka. S Unitedom je Andrei ukupno osvojio dva naslova prvaka, jedan FA Kup, jedan Liga Kup i dva Charity Shield-a.
Menadžer je sve pokvario
123 utakmice i 28 postignutih golova su sasvim sigurno lijepa brojka. I ne samo to. Jedan od gradskih derbija protiv Manchester Cityja je zaključio hat trickom. Igrao je u odličnoj formi, ali nije otišao na Svjetsko prvenstvo 1994. godine, jer se nije slagao s tadašnjim izbornikom Pavelom Sadyrinom. Ti problemi u reprezentaciji, kao da su bili najava onih još većih u kojima će se naći na Old Traffordu.
Sve je manje igrao, žalio se na ozljedu, točnije određene stomačne probleme, koje lječnici Uniteda nisu mogli da otkriju. Počelo se pričati kako Rus ima problema s mafijom, kockom, kako pod svaku cijenu želi otići iz Uniteda iako je potpisao petogodišnji ugovor.
Tada je na scenu stupio njegov menadžer Grigory Essaoulenko koji će napraviti najveću moguću glupost. Menadžer koji je je kako to obično kažemo imao neke svoje „konte“. Kroz jedan poklon u kojem je bilo 40.000 funti, Essaoulenko je pokušao podmiti ni manje ni više nego Alexa Fergusona, nadajući se da će ovaj dati zeleno svjetlo za prodaju.
Za menadžera je problematična bila visina transfera i par klauzula. Jedna koja je Shakhtaru iz Donetska osiguravala 30 posto dobiti od bilo koje naknade za transfer, a druga koja je Kanchelskisu isti postotak.
Kako je vrijeme prolazilo, Essaoulenko je postajao sve agresivniji, prijetio je čak predsjedniku Uniteda, Martinu Edwardsu, dok je čelnicima Shakhtara navodno ponudio ugovor bez naknade koja njima pripada. U tom poslu je imao pomoć tadašnjeg prvog čovjeka kluba iz Donetska, Aleksandera Bragina, jer cifra nije mala, između 500.000 i 1.5 milijuna funti koliko bi pripalo ukrajinskom klubu nakon odlaska Andreja iz Uniteda.
Nešto od toga želio je za sebe je naravno želio menadžer. Međutim, United je prevelik klub da bi nešto tako prošlo. Sporovi između dotičnih klubova bit će riješeni tek nakon što Kanchelskis ode u Everton za pet milijuna funti.
- Previše ljudi širi glupe priče o tome zašto sam napustio United, o kocki i mafiji. Na kraju sam bio razočaran kako je sve ispalo. Ljudi u klubu su pričali kako ne želim igrati a to nije bilo tačno. Mislim da je bilo grešaka u toj situaciji na jednoj i drugoj strani. Moj menadžer je tada na svoju ruku napravio to što je napravio, otišao na sastanak s Fergusonom, ponudio taj veliki novac. Ja od njega to nisam tražio, pričao je puno kasnije Andre koji je ustvari imao želju pridružiti se bivšem suigraču Bryanu Robsonu u Middlesboroughu, to se nije dogodilo.
- Bili su dobri momci, dobra momčad, iako manja od Man Uniteda, ali bilo je lijepo u Evertonu, kaže Kanchelskis. I jeste posebno u prvoj sezoni, kada se momčad spustila do šestog mjesta na tabeli. Igrao je opet derbi, onaj protiv Liverpoola i opet je bio strijelac, dvostruki.
Međutim, već sljedeće sezone to nije bilo to. Igrao je sve manje i na kraju je prodan u Fiorentinu. Ovaj put za čak osam milijuna funti.
- Prodan sam za novac, a osam milijuna funti dobar je novac, posebno za klub kao što je Everton u tom trenutku. Klubu je trebao taj novac, iako sam ja bio spreman ostati. Nisam bio zadovoljan u Italiji, jer tamo se igralo drugačije. Tamo je utakmica kod rezultata 2:0 bila gotova, nitko nije ni pokušavao postići treći gol. Uz to sam imao problema s ozljedama, reći će Rus.
Za kraj Škotska
Odradio je jednu sezonu te se skrasio u Škotskoj, u slavnim Rangersima. Unatoč osvajanju dva naslova Škotske i tri kupa, godine provedene na Ibroxu uglavnom pamti po sukobima s trenerom Dickom Advocaatom koji je forsirao Nizozemce. Ipak, realno Kanchelskis više nije bio igrač kojeg smo pamtili u vrijeme kada je došao na otok.
- S Dickom je bilo uspona i padova, on je prednost dao igračima iz Nizozemske, ali opet on je znao što može tražiti od tih igrača. I on je bio pod pritiskom rezultata, priznaje Rus.
U Škotskoj je Kanchelskis igrao naravno Old Firm derbi, bio je strijelac i tako postao jedan od rijetkih ako ne i jedini koji je zabijao u najvećim derbijima. Karijeru je zaključio povratkom kući, 2006. godine, Krylia Sovetov su bili posljednji klub.
Vrlo brzo već naredne godine se otisnuo u trenerske, odnosno direktorske vode. Radio je i trenirao manje važne momčadi iz Rusije, trenutačno sjedi na klupi mnogima nepoznatog Navbahor Namangan kluba iz dalekog Uzbekistana.
Ukupno gledajući napravio je dosta u igračkoj karijeri, mada će neki reći da je mogao i više. Međutim trofeji osvojeni s Unitedom i Rangersima, teško se mogu smatrati neuspjehom. Ipak, to je bio igrač kojeg je Ferguson „tražio“, to je bio igrač koji je zabijao u velikim derbijima. Igrač koji je otvorio vrata mnogima nakon njega koji će doći iz bivšeg Sovjetskog Saveza u Englesku.
