Tekst članka se nastavlja ispod banera
Deseci milijuna mrtvih. Srušeni, zbrisani gradovi s lica zemlje.Nakon najkrvavijeg sukoba koji je svijet ikada vidio. Dobar dio Europe se oporavljao ili tek ulazio u proces oporavka pa je malo kome bilo do nogometa. Međutim, nekima jeste. Recimo, Englezima, Britancima. Klubovi iz kolijevke nogometa odlučili su ugostiti ni manje ni više nego najbolju momčad Sovjetskog Saveza u to vrijeme, Dynamo iz Moskve.
Tijekom svog kratkog boravka, Dynamo je kroz utakmice trebao razbiti predrasude o tome koliko je nogomet u istočnoj Europi da tako kažemo odnosno napišemo, u skladu s britanskim standardima.
Koji Dynamo?
Kaos i buka pratili su vijesti o turneji po Engleskoj, gdje ljudi gotovo ništa nisu znali o Dynamu. Realno, rat se tek završio, malo tko je ikada čuo za Dynamo iz Moskve, iako je to bila jedna izuzetno talentirana momčad. Međutim, kako su se datumi dolaska mijenjali, tako su i Sovjeti "nešto radili" na svojoj momčadi u kojoj su se počeli mijenjati igrači. Ili miješati, jer su se momčadi priključivati igrači iz nekih drugih sovjetskih klubova.
Tako se u krugovima dugo vremena špekulirao da je to samo neki klub pod imenom Dynamo, dok su opet drugi vjerovali da se radi o Torpedu iz Moskve.
Bez obzira na glasine i intrige, na Otok je došao klub koji je predstavljao zemlju, naciju, koja je velikim dijelom pomogla da se zaustavi Hitler, tako da su mnogi bili nestrpljivi, u većini krugova čekali su ih poštovanjem i uvažavanjem. Jednostavno, Sovjetski Savez i Velika Britanija su bili saveznici, međutim ne treba zaboraviti kako su stvari kasnije poslije rata počele mijenjati jer su Sovjeti pod svojom čizmom držali dobar dio istočne Europe.
Do tog trenutka niti jedna momčad iz Sovjetskog Saveza nije bila na Otoku, pa je Ministarstvo inozemnih poslova smatralo "da će biti potrebno mnogo više od jedne utakmice da bi se srušile barijere u koje je sovjetska vlada čvrsto vjerovala". Sama turneja će uslijediti mjesecima prije čuvenog govora bivšeg premijera Winstona Churchilla o "Gvozdenoj zavjesi", kada je osudio ekspanzionističku politiku Sovjetskog Saveza u Europi. Na kraju je odlučeno kako goste iz Moskve neće ugostiti britanska vlada već engleski FA.
Sovjeti traže posebne uvjete
Sovjetska delegacija je imala svoju listu zahtjeva, uključujući onaj da jednu utakmicu, onu protiv Arsenala sudi sudac iz Sovjetskog Saveza i da se momčad hrani isključivo u konzulatu, jer su se bojali da će biti otrovani. Moskva je također insistirala da se prihod od turneje dijeli 50-50, što je zahtjev koji je ispunjen. Konačno pao je dogovor za četiri utakmice protiv londonskih klubova Arsenala i Chelseaja, velškog Cardiff Cityja i škotskog Glasgow Rangers.
Već na početku turneje su se pojavili problemi, recimo oko smještaja, delegacije iz Sovjetskog Saveza. Delegacija nije bila impresionirana ovim tretmanom, pa su igrači odbili da igraju utakmice dok se ne riješe probleme. Pronađen je adekvatni smještaj i igrači Dynama su uskoro mogli da uživaju u turskim kupatilima hotela "Imperial".
"Ne očekujte mnogo od Dynama. Oni su samo početnici, amateri", piše londonski list "Evening Standard" tada.
Iznenadili Chelsea
Prva utakmica je igrana 13. studenog 1945. godine na Stamford Bridgeu.Do tada je rekord ovog stadiona bio postavljen protiv Arsenala 1935. godine, 82,905 gledatelja, međutim kontra Dynama na tribinama je bilo 74,496 gledatelja službeno, svjedoci tvrde kako je bilo ispred stadiona još nekih dvadesetak tisuća ljudi koji su pokušavali nekako da se probiju do tribina i da su mnogi uspjeli. Chelsea je vodio 2:0, završilo je 3:3.
Tommy Lawton je rekao da nikada ranije u karijeri nije igrao protiv bržih igrača i da je Dynamo do poluvremena mogao voditi četiri razlike.
"Ovo je jedna od najbržih momčadi protiv koje sam igrao.Njihova dodavanja su nam bila potpuno zbunjujuća", pričao je
Lawton.
Britanci su posebno hvalili čovjeka na golu Dynama Alexeka Khomicha, kojem su dali nadimak "Tigar". Kako FA savez nije dozvolio da se tijekom turneje Dynama prvenstvo zaustavi, jedina momčad koja je mogla igrati u tom trenutku bio je trećeligaš Cardiff City.
Oni nisu mogli parirati Sovjetima, pa su doživjeli potop 10:1.Bio je to najveći poraz koji je neki britanski klub doživio od nekog protivnika van Otoka.
Mnogi gledali ali nisu ništa vidjeli
Sljedeći protivnik Dynamo je bio Arsenal. Utakmica koja je kasnije ostala upisana kao ona koju nitko nije vidio, iako je odigrana. Utakmica je odigrana na današnji dan (21. studenog), a magla je tolika bila da se jednostavno ništa nije vidjelo. London je u to vrijeme bio prepoznatljiv po lošem zraku i nekako po svim "normalnim" pravilima utakmica se jednostavno ne bi igrala, međutim, to su bili neki "specijalni" uvjeti.
Kakva je magla bila, najbolje potvrđuju priče svjedoka koji su govorili kako su gosti imali kojeg igrača više na terenu, dok su Arsenalu vratio isključeni George Drury. Također treba istači činjenicu kako je Arsenal u tom susretu bio jači za nekoliko igrača koji nisu njegovi, poput velikana Stanleya Mathewsa.
Bilo je tu svega i svačega, na kraju je Dynamo upisao pobjedu 4:3. Da stvar bude zanimljivija, igralo se na White hart Lineu, jer je Highbury bio razrušen. Velika većina od 54.000 gledalaca ništa nije vidjela, neki su tek u novinama sutra saznali za rezultat!
Za kraj priče Dynamo je gostovao na Ibroxu. I tamo je vladao ogroman interes publike, karte su se na crno u ono vrijeme prodavale za 10 funti, što je bio ogroman novac. Bez obzira na to, Sovjete je dočekalo 90.000 gledatelja. Dynamo je puno bolje otvorio utakmicu, gol Vassilia Kartseva je bio posebna priča. U drugom dijelu domaća momčad je zaigrala bolje, pa je uspjela doći do izjednačenja iz sumnjivog jedanaesterca.
"Do ovih utakmica u Engleskoj, znali smo iz priča da je Engleska kolijevka nogometa i da je njihov nogomet najjači na svijetu, rekao je jednom prilikom Sergei Soloviev.
Organizirani poremećaj
Sovjeti su napustili Otok neporaženi, publika u Engleskoj je imala prilike da upozna jednu sjajnu momčad, prvaka Sovjetskog Saveza koji je u to vrijeme imao igrače kao što su Sergei Soloviev, Vsevolod Bobrov, Konstantin Beksov, Leonid Soloviev ili golman Alexei Khomich.
Gosti iz Moskve su predstavili sustav "passovotchka" koji se dobrim dijelom oslanja na momčad, koja naglasak stavlja na brza, oštra dodavanja.Prava genijalnost ove taktike, međutim, leži u zamršenom kretanju lopte. Dynamo je koristio revolucionarnu formaciju 4-2-4, a u svakom trenutku moglo se otkriti da se prednja petorka ili šestorka mijenjaju – što pruža stalnu glavobolju protivničkoj obrani – kao dio sistema koji je od milja nazvan "Organizirani poremećaj."
Bivši kapetan Glasgow Rangersa Davie Meiklejohn napisao je za "Daily Record":
"Zamijenili su pozicije do te mjere da su vanjski-lijevi prešli na desno krilo i obrnuto. Nikada nisam vidio da se nogomet igra tako. Bila je to kineska zagonetka pokušati pratiti igrače u njihovom kretanju. Jednostavno, mijenjali su se po volji i niti jednom se nisu sudarili".
Mnogi će reći kako je ovaj Dynamo ustvari bio preteča velikih momčadi Ajaxa iz kasnih 1960-ih i 1970-ih. Tvorac te "passovotchke" koja je kasnije opisana u knjigama bio je trener Boris Arkadiev koji nije u tom periodu bio na klupi Dynama. On je napisao dvije. Jedna se zove "Veznjaci igraju" druga "Nogometna taktika". Za neke su to nogometne biblije.
Inače, po povratku kući igrači Dynama su dočekani kao heroji, neki od igrača su čak nagrađeni ordenjem, čak je objavljena i knjiga pod nazivom "19:9" što je ustvari gol razlika s njihove turneje.
Naravno, Britanci nisu previše uzeli za ozbiljno ono što su im Sovjeti na terenu ponudili. Oni su nastavili igrati i gajiti neki svoj stil. Čekali su da im dogodi Mađarska na Wembleyu i da tek onda shvate kako su propustili veliku priliku. Da uzmu prije mnogih ono što su im Sovjeti ostavili na stolu.
