Rim
Sahranjen Siniša Mihajlović
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Proslavljeni nogometaš Siniša Mihajlović sahranjen je danas u Rimu nakon što je u 54. godini izgubio bitku s teškom bolešću.
Bolonjski nadbiskup koji je služio misu rekao je da je Siniša Mihajlović bio je izravan, iskren i blag čovjek.
"Prava snaga nije u osjećanju da ste nepobjedivi, već u sposobnosti da se ponovo podignete. Veliki je onaj koji pomaže i voli svoj tim, tko cijeni talenat, tko vjeruje u njega, Siniša je to radio", rekao je nadbiskup.
Dodao je kako je Siniši Mihajloviću omiljeni tim bila njegova obitelj.
Pročitajte još
Pogrebu su, pored obitelji i najbližih, prisustvovali brojni sadašnji i bivši nogometaši, Mihajlovićevi prijatelji i štovatelji. Među njima su bili predstavnici Crvene zvezde, Partizana i Fudbalskog saveza Srbije.
U ime Crvene zvezde od Mihajlovića su se oprostili predsjednik kluba i generalni direktor, Svetozar Mijailović i Zvezdan Terzić, u ime Partizana sahrani je prisustvovao trener Gordan Petrić. Prisutni su bili i brojni sadašnji i bivši srbijanski nogometaši, među kojima i Sergej Milinković Savić, Dejan Stanković, Aleksandar Kolarov, Slaviša Jokanović, Zoran Mirković...
Među prvima je u stigao izbornik nogometne reprezentacije Italije Roberto Mancini, prijatelj i bivši suigrač Mihajlovića. Posljednji pozdrav Mihajloviću poslali su i Francesco Totti, Danielle de Rossi, Vincenzo Montella, predstavnici brojnih talijanskih klubova i Fudbalskog saveza Italije.
Od bivšeg trenera oprostio se i cijeli tim Bolonje
Mihajlović je rođen u Vukovaru 1969. godine. Nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na "vrh svijeta" - trijumfi u Bariju i Tokiju. Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u momčadi - iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.
Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Ostat će zapamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru. Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka. Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije.
Posljednji angažman imao u Bologni, u svom drugom mandatu, a klupu je napustio u rujnu.
