Saša Ibrulj: Problem bh. nogometa je nedostatak konkretnog plana i programa razvoja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovih dana iz tiska je izašla knjiga "Igrač za raju" Saše Ibrulja, mostarskog sportskog novinara sa švedskom adresom.

''Knjiga  je u stvari svojevrsna zbirka kolumni i priča koje sam prošle godine objavio na Telesport.hr, koje su ljudi iz Buybooka odlučili skupiti na jedno mjesto i objaviti kao knjigu. Priče su to o ljudima, mjestima i društvu generalno a ispričane kroz nogomet'', kaže Ibrulj u razgovoru za Fenu.

Ibrulj je za agenciju Fena otkrio kako se  "zarazio" nogometom.

'' Klasična je to priča o tradiciji i nogometnoj kulturi koja ipak postoji u Mostaru, bez obzira što se danas čini da mi te kulture nemamo. Doslovno je cijela obitelj oduvijek bila u sportu; djed je bio nogometni sudac, otac je igrao košarku a onda i on bio savezni sudac, očeva tetka je Emira Tuce koja je bila vrhunska atletičarka i jugoslavenska rekorderka u nekoliko disciplina, Semir Tuce nogometaš… Odlasci na Veležove utakmice, odnosno utakmice svih sportskih klubova u Mostaru, bile su sastavni dio familijarne tradicije, produžetak nedjeljnog ručka na stadionu, tako da je bilo prosto nemoguće ne zaraziti se sportom i nogometom posebno'', rekao je Ibrulj.

Kaže da voli i prati domaći nogomet koliko god može.

''Jako volim domaći nogomet. Mislim da mi podcjenjujemo njegov potencijal, dakako ne u smislu kvalitete nego u smislu zanimljivosti. Ovo bi mogla biti izjednačena liga koja bi usto bila razvojna za mlade igrače, natjecanje u kojemu bi klubovi igrali bez ogromnog pritiska i stvarali igrače od kojih bi solidno živjeli. Međutim, mi se opterećujemo pogrešnim stvarima i klubovi životare i improviziraju. Ne mislim da je liga pretjerano napredovala, pogotovo kada je kvaliteta nogometa u pitanju. Činjenica je da i dalje ne postoji neki sustav, neki konkretan plan i program razvoja lige i nogometa generalno'', rekao je Ibrulj. Dodao je da u domaćem sportu uvijek ima pozitivnih priča.

-''Uvijek ima pozitivnih priča. Problem je u dvije stvari - prva je ta da su one negativne toliko dominantne da ih ne smijete zanemariti i morate stalno o njima pričati i druga, ona druga je da ne vidim nekakav plan i sistem koji bi se te negativne stvari ispravljale. Pozitivne priče su plod improvizacije, nečije upornosti, truda, a ne nešto što bi moglo postati pravilo u budućnosti i čemu bi se mogli radovati. Ipak, nema odustajanja, svi zajedno ne smijemo dozvolili da ostanemo u ovoj depresiji u koju smo evidentno upali. Moramo se boriti i stalno pisati o negativnim pojavama kako bi i pozitivne mogle doći na površinu. Recimo, ova priča s djevojkama iz U16 reprezentacije i njihovim trenerima koji uče znakovni jezik zbog svoje suigračice, to je sjajna priča koja zaslužuje pažnju svih nas''.

Ibrulj se osvrnuo i na imenovanje Roberta Prosinečkog za izbornika BiH. Rekao je da je teško procijeniti jer li Prosinečki dobar izbor.

''Teško je sada govoriti, Prosinečki je relativno neiskusan trener ili mu je barem ovo najveći posao do sada i tek ćemo vidjeti kako se nosi s njim. Mislim da je ovo i dalje solidna ekipa, da ima dovoljno kvalitetu da se, uz malo sreće u ždrijebu, kvalificira na EP i da nam to mora biti imperativ. Reprezentativni nogomet potpuno je drugačiji od klupskog, najvažnije kako će se Robi prilagoditi timu kojeg ima, kako će smanjiti njegove limite i izvući najbolje što može'', rekao je Ibrulj.

Ibrulj je prokomentirao i na regionalnu ligu. Rekao je kako bi regionalno natjecanje bilo zanimljivo, ali da ono ne bi pretjerano promijenilo stanje bh. Nogometa.

''Sve što bi povećalo kvalitetu nogometa je više nego dobrodošlo. Međutim, problem je što i na tu regionalnu ligu gledamo površno, hajde da je napravimo a ona će nas vratiti u 1970-e i nogomet koji se igrao u to vrijeme. A neće. Dobro planirano regionalno natjecanje bilo bi dobro za klubove, ali ne želimo opet stvoriti situaciju u kojoj za naše uvjete veliki i bogati postaju veći i bogatiji, a svi ostali propadaju do te mjere da se moraju ugasiti. Dakle, nekakvo regionalno natjecanje bilo bi zanimljivo, ali ono ne bi pretjerano promijenilo stanje u bh. nogometu, ako ne bismo napravili kompletan restart na baznom nivou'', smatra Ibrulj.

U intervju za agenciju Fena osvrnuo se i na sportsko novinarstvo u BiH i regiji.

''Mislim da je sportsko i novinarstvo generalno kod nas i u čitavoj regiji otprilike u istom stanju u kakvom je naše društvo. Profesija je kao i većina drugih degradirana i to zahvaljujući velikom broju faktora koji su na kraju stvorili čarobni krug iz kojeg se teško izlazi. Danas je najvažnije da imate što više klikova, a način na koji dolazite do njih je i novinarima i vlasnicima postao gotovo nevažan. U ekonomskoj situaciji u kakvoj su naši mediji novinarska neovisnost gotovo da ne postoji i nije onda ni čudo da su kvaliteta i autorski rad potpuno zanemareni i da se stvari rade površno'', kaže Ibrulj.

Ne slaže se s teorijom da je najveći problem nogometa novac.

'' Ne bih rekao da je novac sam po sebi problem, ovo što se danas dešava je došlo kao logična posljedica evolucije nogometa koji je u međuvremenu pretvoren u snažnu industriju. Kroz sto godina smo od amaterske zabave došli do profesije u kojoj se najviše zarađuje i troši. Uostalom, i natjecanja su išla istim smjerom, od druženja i nadigravanja do nekakve "superlige" koja nas neminovno očekuje u budućnosti. Međutim, ono što jeste problem je taj ogroman jaz koji postoji između bogatih i siromašnih i koji će samo biti veći i koji između ostalog dolazi i kao posljedica pohlepe onih koji upravljaju nogometom i koji samo hoće više'', rekao je Ibrulj.

Na pitanje hoće li cijene igrača rasti i hoće li UEFA i FIFA zaustaviti tu utrku Ibrulj kaže:  ''To je klasično pitanje ponude i potražnje. Ljudi kupuju ulaznice, kupuju TV prijenose, kupuju dresove i samim tim podržavaju klubove i njihov način rada. Vlasnici su prepoznali trenutak, iskoristili tu evoluciju i okrenuli je na svoj mlin i ono što su nekad bili navijači i aktivni sudionici u radu klubova pretvorili u konzumente koji samo traže da ih se zabavi. Dakle, cijene mogu ići gore, dok rastu cijene TV prava, ulaznica i svega onoga što okružuje samu igru. FIFA i UEFA neće, barem ne u praksi, zaustavljati tu utrku jer nikome to ne odgovara. Kod nas se na te organizacije gleda kao na nekakve spasioce i idealiste, a radi se o tipičnim birokratima koji na nogometu, ničim opravdano, zarađuju ogroman novac kroz svoje saveze, razne komisije i funkcije, upravljaju na način na koji žele a ne odgovaraju nikome osim sebi samima''.

Novinaru Fene Ibrulj je iznio mišljene i o sportskim kladionicama i njihovom utjecaju na sport.  

''Sportsko klađenje je na ovaj ili onaj način uvijek bilo popularno, samo je s pojavom interneta postalo lakše dostupno i ponuda danas je ogromna. Mnogo se priča o namještanjima i utjecaju kladionica na rezultate, ali u isto vrijeme nikome ne pada na pamet da limitira upliv kladionica u nogomet ili klubove; koliko je klubova čiji su sponzori ili čak direktni vlasnici kladionice? Opet se vraćamo na onaj čarobni krug, nitko ne želi industriju vrijednu milijarde eura godišnje udaljiti od nogometa ili sporta generalno. Nogomet između ostalog ovisi i o tom novcu i spreman je na kompromis'', smatra Ibrulj.