Tekst članka se nastavlja ispod banera
Sezonu ranije, HFC Chemie završava na trećem mjestu istočnonjemačke Oberlige iza tadašnjih velikana Carl Zeiss Jene i Dynama Dresdena. San je za ovaj mali klub postao java, na Kurt-Wabbel-Stadion je 15. rujna 1971. godine stigao PSV, radilo se o susretu prvog kola Kupa UEFA. Momčad trenera Waltera Schmidta nije pobijedila, ali nije ni izgubila.
Krenuli sa svojim snovima
Dva tjedna kasnije Klaus Urbanczyk, tada odlični desni branič je doveo momčad u Eindhoven sa željom da nešto probaju napraviti, promijeniti u odnosu na prvu utakmicu.
- Otišli smo tamo s puno optimizma i volje za pobjedom. Kad smo stigli u Eindhoven, dočekala nas je jaka kiša. Negdje u podsvijesti smo počeli razmišljati što bi se moglo dogoditi ako kiša nastavi padati. Može li utakmica biti odgođena zbog jake kiše? Nismo ni u najgorim snovima mogli naslutiti što će dogoditi, prisjećao se Urbanczyk koji će sa svojim suigračima proći pravi pakao, ali baš pravi.
- Sjećam se kako me probudila pucnjava stakala, vatra koja je krenula iz kuhinje polako je gutala kat po kat dio po dio hotela. Istrčali smo iz sobe, onako samo u pidžamama i krenuli prema liftu. Tu smo napravili grešku. Spustili smo se liftom i kad smo otvorili vrata dočekao nas je veliki plamen dima i strop koji se polako urušava. U tom trenutku nekoliko tijela je već ležalo na recepciji. Kada smo se vratili gore, čuli smo veliki prasak i odjednom je sve postalo mračno. Nismo ni znali gdje smo, sve je bilo blokirano. U jednom trenutku sam pomislio kako je to kraj. Kako ću izgorjeti, ugušiti se. Čuli smo kako ljudi iz soba traže pomoć, prepričavao je Urbanczyk koji će spas naći skokom u prazno, u mrak. U očaju nije bilo izlaza, Klaus je skočio kroz prozor i nakon nekih osam metara se zaustavio na prostoru između katova. I pored teških ozljeda nastavio je misiju spašavanja zatočenih ljudi. Sve dok se nije bukvalno iscrpljen srušio na ulici.
Plamen je sve gutao
Požar je izbio u prizemnom restoranu, hotela Brand’t Silveren Seepaerd, koji se nalazio nasuprot glavne željezničke stanice. Vozač autobusa u prolazu prvi ga je primijetio u 5.30 sati. Plamen se brzo širio ostarjelom zgradom i usmjerio se prema stubištu glavnog predvorja. Bilo je to vrijeme prije nego što su postojali obvezni građevinski i protupožarni propisi za hotele i zabavne prostore, tako da hotel nije imao namjenske vatrogasne izlaze, nije imao požarni alarm koji bio upozorio goste, njih 86. Oni koji su ostali na gornjim katovima jednostavno nisu imali izlaza. Morali su improvizirati, koristiti sva moguća sredstva, posteljinu, stvari iz soba kako bi mogli skočiti s drugog, trećeg kata. Veliki broj njih se izvukao, ali je jedan dio nije. U velikom požaru smrtno je stradalo 12 osoba, a 20 je teško ozlijeđeno u borbi s užasnom vatrenom stihijom koja je trajala skoro dva sata.
Poginuo jedan igrač, nekolicina je ozljeđena
Toliko vremena je bilo potrebno vatrogascima da požar stave pod kontrolu. Devetero je ostalo zatočeno na katovima, dvije osobe su stradale prilikom skokova kroz prozore odnosno s balkona. Među njima je bio i mladi igrač Wolfgang Hoffmann, koji ima samo 21 godinu. On je doputovao kao zamjena za ozlijeđenog napadača Wernera Petera. Erhard Mosert, je zaradio izuzetno teške ozljede, a ništa bolje nije ni prošao sam Urbanczyk. Zbog ozbiljnih ozljeda postojala je bojazan da će mu jedna ruka i jedna noga morati biti amputirane. Zajedno s veznjakom Rolandom Nowotnyjem, napadačem Erhardom Mosertom i vratarom Helmutom Bradeom je uspio pobjeći plamenu.
- Bilo je užasno, jezivo, u bolnici sam ostao četiri tjedna. O meni se brinuo blagajnik PSV-a Ben von Gelder. Sa suprugom i djecom mogao sam razgovarati samo telefonom. Obiteljski posjet za nadređene DDR-a nije dolazio u obzir zbog rizika od bijega.
U listopadu 1971. Urbanczyk se vratio kući zajedno s reprezentacijom DDR-a, koja je prethodno igrala kvalifikacije za Europsko prvenstvo protiv Nizozemske u Rotterdamu.
Odustali od utakmice
Nakon svega što se dogodilo, odigravanje utakmice nije dolazilo u obzir. HFC Chemie je bez borbe odustao od natjecanja, ozlijeđeni igrači su se oporavljali u Eindhovenu. Mnogi igrači PSV-a, njihove obitelji su se brinule o kolegama koji su ostali po bolnicama, ostvarena su prijateljstva za sva vremena. Nakon 35 godina, PSV Eindhoven stiže u Halle na simboličan revanš Kup UEFA-e u travnja 2006. Pod očima počasnog gosta Urbanczyka, momčad trenera Guusa Hiddinka pobijedila je HFC na Kurt-Wabbel-Stadionu 12:2. Prije utakmice, trener nizozemske momčadi je uručio dres Urbanczyku s njegovim imenom uz riječi. I svi ostali igrači koji su trebali zaigrati u toj utakmici su dobili dresove.
- Tada ste bili puno bolji igrač od mene, rekao je tom prilikom Hiddink.
Ima i gorih stvari od poraza
Godinama nakon raspada Istočne Njemačke, HFC Chemie je lutao nižim rangovima natjecanja. Klub koji je dva puta bio prvak, jednako toliko i osvajač Kupa, naslijedio je današnji trećeligaš Hallescher FC. Vodi ih trener Florian Schnorrenberg, u svojim redovima imaju četiri stranca, Turčina Selima Gündüza, Amerikanca Terrencea Boyda, Stipu Vučura iz Austrije i Bjelorusa Jana Shcherbakovskog. Trenutačno su na desetom mjestu treće lige a njihova legenda Klaus Urbanczyk ima osamdeset godina.
- Izgubio sam 13-godišnjeg unuka koji je bolovao od leukemije. To je bila velika tragedija u mom životu. Da su stvari tada razvijale malo drugačije tog dana u Eindhovenu, ja bih odavno već bio mrtav. Znate, ljudi kažu kako je ispadanje kluba u niži rang tragedija, kako su porazi tragedije u sportu, ali ja sam prošao nešto drugo. Zato mogu i reći kako u životu postoje i gore od jedne izgubljene utakmice, kaže na kraju Banne Urbanczyk.
