Southgate sve bliži Alfu Ramseyu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Znate kako kažu. Na nekim porazima se jako puno može naučiti, ako znate učiti. I ako ste spremni.  Englezi su očito bili spremni nakon što ih je mađarska laka konjica pregazila u studenome 1953. godine. Nakon šestice Mađara, Englezima je postalo jasno da nešto moraju promijeniti. Da stvari ne izgledaju dobro.

Nekadašnja formacija W-M promijenila se u 4-2-4, a potom u 4-3-3. Jedan od aktera utakmice koje je mijenjala povijest nogometa igrajući na poziciji desnog bočnog je bio kasnije jedan od najvećih trenera Otoka, pa i šire Alf Ramsey. Čovjek koji je samo 13 godine kasnije kao trener prvi i jedni put u povijesti Englesku odveo na tron.

''Želite li imati uspjeha, morate imati nekoga tko može ujediniti sve te različite ljude, koji igraju u različitim sistemima. To je ono što je Sir Alf Ramsey učinio 1966. godine'', izjavio je jednom prilikom legenda Sir Bobby Charlton.

Ramsey je svoju igračku karijeru gradio igrajući u Southamptonu, odnosno Tottenhamu. Već je tamo stekao nadimak "General" prije svega zbog načina na koji je znao motivirati svoje suigrače, kompletnu momčad. U proces mijenjanja engleskog nogometa, Ramsey je krenuo kao igrač - menadžer Ipswich Towna

''Ipswich Town je imenovanjem Alfa za njihovog menadžera odao ogromnu počast inteligentnom nogometu i nogometašima koji misle!'', tvrdio je jedan od igrača Ipswicha iz tog perioda Billy Wright.

Što je to Ramsey napravio?

Ramsey je veći dio karijere igrao kod Arthura Rowea, trenera koji je forsirao igru "duplog pasa" u kojoj krilni igrača i nisu imali neku važnu ulogu. Zato recimo i ne čudi što je Alf prvo ulogu krilnih igrača skoro minimizirao. Kao trener Ipswicha napravio je strašan posao, jer je momčad preuzeo kada je ova bila u trećoj ligi. Pa se onda spuštao polako da bi sve kulminiralo osvojenim naslovom prvaka 1962. godine. Prvo je Ramsey povukao jedno krilo, pa drugo, a onda je počeo forsirati sustav  4-4-2.

''Engleska je bila favorit 1966. godine, a odgovoran je bio profesionalni stav Alfa Ramseyja. O tome nema govora'', reći će  Bobby Charlton.

Promjene stava i neke nove stvari kada je u pitanju taktika. Toga je bilo u izobilju, ali Englezima je trebalo nešto više kako bi postali svjetski prvaci. Da stvar bude zanimljivija, sam Ramsey je tri godine ranije najavio dolazak na tron, vrh, što mnogi naravno nisu uzeli za ozbiljno. Međutim, Alf je nastavio raditi po svome, veliku pozornost je posvećivao detaljima, fizičkoj pripremi, treninzima. Kako je to izgledalo najbolje potvrđuje primjer igrača koji su se zagrijavali samo na onim dijelovima terenima na kojima su bile njihove pozicije.

''Bio sam težak za upoznavanje'', znao je reći Ramsey, valjda je zato s mnoge bio trener " enigma" odnosno "vuk samotnjak".

Igra bez krila

Ramsey je živio svoj život, nije odustajao od ideja i zamisli. Tako je s Engleskom počeo forsirati dotad neviđenu formaciju, bez krila. To je toliko za većinu trenera bilo neobično da je ta engleska generacija nazvana "The Wingless Wonders" (Čuda bez krila). Ta krila kojih nije bilo su gurnuta prema sredini gdje je ordinirao vođa, Bobby Charlton. 

U suštini to je formacija, 4-2-4 u kojoj je Charlton bio ta poveznica između sredine i napada. Bitnu ulogu imao je i Nobby Stiles igrajući zadnjeg veznog, s izrazitim defenzivnim mentalitetom. U zadnjoj liniji su bili  Ray Wilson - Jack Charlton - Bobby Moore - George Cohen s tim da su Ray i George bili ti tzv. full backovi. Važan je bio I kreativni Alan Ball, kao i jedan od stopera Bobby Moore. Jack Charlton odrađivao veliki dio posla u iznošenju silnih lopti na protivničku polovinu iz zadnje linije.

''Španjolski su bočni igrači ostali u čudu, dok smo ih uništavali kroz sredinu terena'', prisjećao se Bobby Charlton jedne od prijateljskih utakmica prije početka Svjetskog prvenstva.  Turnira na kojem je Engleska prošla do polufinala bez primljenog gola. Onda je savladala Portugal 2:1, Zapadnu Njemačku u finalu 4:2. Taj trijumf na Svjetskom prvenstvu do danas je za Englesku ostala  jedna vrsta mjerila za ono što su njeni navijači očekivali na svakom sljedećem velikom turniru.

Nije odustajao

Prihvativši stav da će imati potpunu kontrolu kada je u pitanju izbor igrača, Ramsey je preuzeo ulogu engleskog menadžera.I postao je važniji od bilo kojeg drugog trenera koji je prije njega vodio reprezentaciju. S obzirom na to da je Engleska izborila svoje mjesto na Svjetskom prvenstvu bez kvalifikacija, Alf je ima dovoljno vremena da pripremi momčad. Da dešifrira ono što bi Engleska realno mogla biti u  taktičkom smislu.

Često je znao reći kako nije nužno odabrao najbolje igrače, već se držao najboljih za svoj sustav. Zadatak lociranja i primjene djelotvornog sustava postao je Ramseyju malo lakši kao rezultat njegove odlučnosti da djeluje na menadžerski način koji mu je bio poznat.

I Alfa su kritizirali

Međutim, bez obzira na uspjeh koji je ostvario, mnogi su znali kritizirati Ramseya tvrdeći kako Engleska igra dosadno, grubo, prljavo, kako se sva priča zasniva na obrani, kako utakmice uglavnom završavaju rezultatom 1:0. Baš kao što je to slučaj danas s Garethom Southgateom ili je barem bio do četvrtfinala. I njemu se stalno zamjeralo što mijenja igrače, postave, što previše brine o vlastitom nego o protivničkom golu. Međutim, dobar dio tih kritičara se smanjio nakon sjajne izvedbe "Tri lava" u susretu kontra Ukrajine.

Engleska je pod vodstvom Southgate koji je možda i najmanja "faca" od svih prethodnih trenera stigla do trećeg polufinala. Bili su u polufinalu prije tri godine u Rusiji, igrali su polufinale Lige nacije u prvom izdanju i evo ih sada u polufinalu Eura, prvi put nakon 1996. godine. Igraju na svom Wembleyu protiv Danske i samopouzdanje je stiglo do neba. Ostala je jedna odnosno Englezi će reći dvije utakmice. Najvažnije u karijeri Southgatea. Koji bi mogao postati prvi nakon Ramseya i toliko godina čekanja. Hoće li uspjeti? Vidjet ćemo.