Što se treba dogoditi da klubovi prestanu igrati na "oranicama"?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Oba mostarska kluba u srijedu su u okviru četvrtfinala Kupa Bosne i Hercegovine ostvarili uvjerljive pobjede - Zrinjski je Radnika iz Bijeljine pobijedio 3:1, a Velež Slogu iz Doboja 3:0.

Rezultat i ne bi bio neobičan da gledatelji nisu vidjeli po kakvim uvjetima su se igrale utakmice obzirom na to da su tereni više sličili oranicama.

Teren u Bijeljini čak i nije bio toliko loš poput onog u Modriči - pokoji "krtičnjak", snijeg uz linije, pomalo blata i kašnjenje početka drugog poluvremena zbog prekida rada reflektora (srećom, nije dugo potrajalo).

No teren u Modriči je tek priča za sebe.

Da gledatelji nisu znali da se radi o dva nogometna kluba, vjerojatno ne bi ni pogodili koji sport se odigrava u tom trenutku.

Možda je najbolji pokazatelj trenutak izvođenja jedanaesterca Sloge iz Doboja gdje su se gledatelji zapitali radi li se zaista o udaljenosti od 11 metara.

Da se radilo o udaljenosti od 11 metara, igrači oba kluba od lopte bi, logično, bili udaljeni minimalno pet metara, što, sudeći po ovim fotografijama, nije bio slučaj.

S obzirom na to da se niti jedna linija na terenu nije mogla vidjeti, zašto su Savez ili suci koji procjenjuju stanje na terenu i upućeni su u kvalitetu istog, uopće dopustili da se igra po takvim uvjetima.

Također, podsjetimo i da je sam početak utakmice bio pomjeren kako bi strojevi (bager ili nešto slično) izašli na teren kako bi pomakli snježni pokrivač koji je prekrio cijeli teren.

Postavlja se pitanje kome odgovara igranje po ovakvim uvjetima?

Igračima sigurno ne, jer riskiraju vrlo moguće ozljede, kao ni trenerima, koji, bez obzira što je "lopta okrugla" i svatko može pobijediti svakoga, riskiraju svoje mjesto na klupi zbog potencijalnog poraza od ekipe koju bi, u nekim idealnim uvjetima, najvjerojatnije bez mnogo muke pobijedili.