Tekst članka se nastavlja ispod banera
Osvojiti kup "Maršala" nije bila mala stvar. Vjerojatno je bilo teže nego postati prvak one države. Jer u prvenstvu je uvijek bilo prostora za nešto uraditi. Na ovaj ili onaj način.
Kup bivše države je bio poprilično surov, nešto slično kao daleko priznatiji i važniji, onaj najstariji engleski. Jer u ždrijebu nije bilo povlaštenih, nositelja, a posebno opasan po velike i najbolje je bio u vrijeme dok se igrala samo jedna utakmica.
Uvijek ste mogli naletjeti na minu, na nekog "jakog" iz Druge lige Istok, Zapad ili Sjever i Jug koje su se također igrale jedno vrijeme s kraja i početka sedamdesetih.
Zato ako malo zavirite u povijest, od 1947. godine, pa do posljednjeg finala kada se sve raspalo, rijetke su, vrlo rijetke bile sezone bez iznenađenja. Kup je bio prilika da se upoznaju momčadi poput Bora, Trepče, Mačve, Lirije, Metalca iz Siska, Sileksa, Jugokeramike, Varteksa...
Favorita nije bilo
O dešavanjima u nižim rangovima takmičenjima nekada se znalo puno manje, nego što je to slučaj danas. Rezultati iz drugih liga bi se uz tabele uglavnom pročitali u "Sportskom pregledu", ti isti bi se mogli pročitati u Sportskim novostima i još nekim listovima nakon odigranog kola, a situaciju su nekako najbolje poznavali oni koji su igrali "sportsku". A onda bi došao Kup, koji se uglavnom igrao srijedom.
Tamo bi u snimkama i živim prijenosima ti za većinu sportske javnosti manje poznati klubovi dobili svojih, kako se to obično kaže pet minuta.
Kada bi veliki klubovi, favoriti nemali broj puta znali polomiti zube na amaterskim ili poluamaterskim momčadima od Triglava do Đevđelije. Tamo gdje su pojedini igrači morali uzeti slobodan dan na poslu kako bi recimo istrčali nasuprot velikih zvijezda koje su do tada mogli samo gledati na tv-u.
Varteks se prvi probio
Prva momčad koja je iz niže ranga dohvatila finale bio je Varteks iz Varaždina. Koji je u tom periodu nastupa u Drugoj ligi Zapad. Do finala, Varaždinci su 1961. godine, eliminirali Željezničar 1:0, Proleter iz Osijeka 3:1, te u četvrtfinalu Borovo.
Petog ožujka Varteks je ugostio veliki Hajduk s Vukasom, Šenauerom, Ankovićem, Žanetićem. Utakmica je kako piše u novinskim izvještajima trajala više od dva sata, a Varteks je napravio čudo golovima Rojnika i Svibena, a najbolji na terenu je bio Crnković.
Vardar nije nešto briljirao u prvenstvu, ali je u Kupu bio bolji od Partizana, Radničkog i Splita. Finale igrano 28. svibnja otišlo je na stranu Vardara, koji je golovima Nikolovskog i Ilievskog za tri minute došao do vodstva 2:0. Pikl jeste smanjio na 2:1, pola sata prije kraja, ali to je bilo to. Vrlo rano Varaždincima se povrijedio Crnković.
Spartak iz Subotice je također bio drugoligaš, samo je igrao na Istoku kada se probio do finala 1962. godine. U polufinalu je pala Zvezda sa Šekularcem nakon produžetaka 4:3, Hiršman je nerješiva zagonetka za crveno bele, dva puta je savladao Vukičevića.
Ipak u finalu Spartak nije imao šanse, jer je OFK Beograd dominirao i opravdao ulogu favorita. Kapetan i veteran Sava Antić brzo je postigao golove, a kada je Spartak zaprijetio (Đukanović), posao su dovršili Čebinac i Samardžić.
U to vrijeme OFK je sa Skoblarom, Banovićem i ostalim imao sjajnu momčad, najlucidniju i najagresivniju navalu u Prvoj ligi.
Senzacija Bor
Srem, Sutjeska i Pobeda iz Prilepa su se u nerednim sezonama uspjeli probiti do četvrtfinala, ali ne i dalje. Zato je Budućnost iz tadašnjeg Titograda, također kao drugoligaš (Istok), došla do završnice preko Sutjeske, OFK Beograda, beogradskog Radničkog i Vardara.
Momčad je vodio Božidar Dedović, a Dinamu je trofej u finalu osigurao Zambata s dva gola za trijumf 2:1.
Čudo je 1968. godine napravio Bor s Đorđem Živanovićem Bamburom, Desimirom Rikijem Rankovićem, Slobodanom Tomićem, Paulincom, Šorbanom.
Redom su padali prvoligaši, Radnički u Nišu nakon produžetaka, tuzlanska Sloboda i Vojvodina u polufinalu. Zvezda jeste razbila momčad Bor 7:0 a, ali se stariji navijači ovog kluba pitaju kako bi sve završilo da je Šorban zabio kod 0:0.
Borac u prvom finalu
Abid Kovačević, Dževad Kreso i Miloš Cetina su već u prvom kolu razbili Zvezdu na Marakani, a onda je do polufinala Borac kao drugoligaš eliminirao na jedanaesterce Sarajevo i Olimpiju.
U polufinalu je pao Željezničar, u finalu je Banjalučane čekao Hajduk. Igralo se na tadašnji Dan Republike, igrači Borca su imali nekoliko velikih prilika, a na kraju im je presudio "Kalimero" Mario Boljat najniži igrač na terenu i to glavom. Bila je to 1974. godina.
U godini kada je i Šumadija bila u četvrtfinalu, svoju veliku priču pričali su igrači Famosa iz Hrasnice. Tri godine nakon onih velikih utakmica protiv Zagreba za ulazak u Prvu ligu, Famos je došao do polufinala Kupa.
Navijači ovog kluba i danas prepričavaju legendarnu utakmicu igranu u Hrasnici 28. ožujka 1976. godine. Tog dana Famos i Vojvodina su vodili žestoku borbu na teškom terenu, Svilar je branio sve, ali je na kraju Redža skinuo penal Vučekoviću, dok je presudni zabio Selver Ibrahimović uz pomoć Svilara, pa je Famos pobijedio 5:4. Na Starom placu, Famosov san je ugašen, Hajduk je golovima Mijača i Jerkovića završio posao.
Evo i Trepče
1978. godine u finalu Kupa će zaigrati ni manje ni više nego Trepča. Trepču je tri godine ranije preuzeo Jakub Abšari te je po dolasku na klupu ove ekipe izjavio kako će za dvije - tri godine klub biti spreman za Prvu ligu.
Ovaj klub je godinama bio jedan od najstabilnijih u drugoj ligi, a onda je uz snažnu financijsku podršku Rudarsko-metalurškog kombinata “Trepča” ušao u društvo najboljih i u finale Kupa. U to vrijeme na golu je bio odlični Dragan Mutibarić, glavni igrači su bili Ilija Savović, Ramadan Cimili, Dragoljub Ljiljak.
Tugu zbog povratka u drugu ligu nakon samo jedne sezone, navijači ovog kluba su liječili dobrim nastupima u Kupu. Tamo su eliminirali Napredak, ljubljansku Olimpiju, čak i Dinamo iz Zagreba na penale. U finalu pred 40.000 gledalaca Trepča nije izdržala. Oslabljena Rijeka je golom Milana Radovića u prvom minutu prvog produžetka uzela trofej.
Nakon Trepče, u polufinalu su bili Proleter i OFK Kikinda, koja je u četvrtfinalu 1980. godine, bila bolja od još jednog godinama čvrstog Leotara. Bregalnica iz Štipa i Orijent će se naći među osam preostalih momčadi 1981. godine.
Orijent će biti eliminiran od Budućnosti, Bregalnica od kasnijeg osvajača Veleža.
80-ih godina prošlog stoljeća, tadašnji GOŠK-Jug, bilježio je najveće uspjehe u povijesti kluba. Redovno su se borili za ulazak u Prvu Jugoslavensku ligu, dok su se u sezoni 1983./84. plasirali u četvrtfinale kupa, pritom pobijedivši prvoligaše Budućnost iz Podgorice te u osmini finala Vojvodinu iz Novog Sada.
Međutim, ono što je napravio GOŠK bilo je tek malo iznenađenje u poređenju s uspjehom Metalca iz Siska.
Metalac došao do Poljuda
Metalac je prošao Vardar, Osijek, pa onda GOŠK. Radilo se o momčadi koja je bila sastavljena od radnika Željezare Sisak. Gršić, Srećko i Josip Cavrić, Bača, Mance, Vidović, Seferović, Jagodić, Rajko Marić, samo su neki od tih radnika koji su doveli Metalac do Poljuda, gdje su pali 2:1.
Iskra iz Bugojna je kao prvoligaš predvođena legendarnim Miralemom Zjajom uspjela 1985. godine, pobijediti Velež u četvrtfinalu, u polufinalu je protivnik bio Dinamo. Uspjela je momčad iz Bugojna dovesti utakmicu do penala, ali su Dinamo otišao u finale.
Borac najveća priča
Ono što nisu napravili kao drugoligaši Bor, Trepča, jeste Borac iz Banja Luke u svom drugom finalu. Do finala Borac je u četiri navrata slavio nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, protiv Jedinstva iz Bihaća, Osijeka, Spartaka i Prištine u polufinalu, dok je recimo u četvrtfinalu deklasirao Vojvodinu 6:0, iako je u Novom Sadu poražen 1:3.
Prvi i jedini drugoligaš koji je osvojio Kup, Borac je postao 11. svibnja 1988. godine, Lupić je golom srušio favoriziranu Zvezdu.
U narednim godinama, do raspada države, iznenađenja jeste bilo, ali ne takvih kao što je napravio Borac. Takvih više nikada nije bilo, iako je već naredne godine mirisalo da bi se moglo dogoditi neko novo.
Razlog, u četvrtfinalu su se našli Lirija iz Prizrena, Mačva iz Šapca te Rudar iz Ljubije. Lirija nije preživjela Velež, ali jesu Mačva i Rudar.
Mačva je prošla Dinamo iz Zagreba, Rudar Vojvodinu. I još su iznenađenja nekako bila u zraku, jer su nakon prvih utakmica polufinala Mačva i Rudar imali dobre rezultate. Velež je pobijedio Rudar 1:0, Partizan Mačvu 2:1, ali u revanš susretima, favoriti su ipak imalo više sreće.
Posljednja momčad koja je kao niželigaš uspjela nešto napraviti u Kupu, bio je Sileks. Sastav iz Kratova je došao do četvrtfinala 1990. godine, ali je Osijek bio bolji u dva susreta.
