Tata Lilian je bio sjajan, sin Marcus bi mogao biti još bolji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sedamdesetih godina su bili najbolja njemačka momčad. Pet puta su bili prvaci, tri zaredom, dva puta drugi. Jednako tako u tom razdoblju Borussija Mönchengladbach je na europskoj sceni igrala finale Kupa prvaka (1977.), dva puta je osvajala Kup Uefa (1975., 1979.), te je još igrala dva finala (1973., 1980.), godine. Vogts, Netzer, Simonsen, Heynckes su bili predvodnici .

U kasnijem razdoblju, osamdesetim, devedesetim godinama, ovaj div njemačkog nogometa se mučio, ispadao iz lige, vraćao se.

Kao i tata ukazuje na problem rasizma

Danas je Borussija iz Mönchengladbach ponovo među najboljim bundesligaškim momčadima, u vrhu. U posljednjem prvenstvenom kolu je razbila Union Berlin 4:1 i sada je trenutačno četvrta. Ima dva boda manje od RasenBallsport Leipziga, četiri od imenjaka iz Dortmunda. Marcus Thuram je ponovo bi u glavnoj ulozi. Dvostruki strijelac je nakon prvog pogotka odao počast Georgeu Floydu, afroameričkom državljaninu koji je ubijen pod čizmom rasističkog policajca u Minneapolisu. Ništa neobično s obzirom na to da se njegov tata, Lilian Thuram godina bori protiv rasizma.

- Sjećam kada sam došao u Francusku kao klinac od nekih osam - devet godina. Ostali dječaci s kojim sam se družio su imali taj kompleks superiornosti. Od tog trenutka počeo sam sebi postavljati pitanje zašto je to tako.  Majka mi nije mogla dati odgovore. Znam dobro da ljudi iz svijeta nogometa nisu tretirani isto. Nije im dopušteno sanjati o istim stvari, riječi su Liliana koji je bio heroj polufinala Svjetskog prvenstva 1998. godine. Lilian je za reprezentaciju Francuske je upisao 142 nastupa, a jedina dva gola zabio je baš protiv Hrvatske. Zato njegov sin, stariji, polako izrasta u pravog strijelca.

Iz utakmice u utakmicu sve bolji

Marcus je danas nadolazeća zvijezda njemačkog, ali i europskog nogometa. U četiri utakmice nastavka postigao četiri gola, pa je trenutačno na brojci od deset postignutih.

Alassane Plea i on predvode neku novu Borussiju, trenera Marca Rosea koji je posložio sjajnu momčad. Ono što volimo reći, momčad koja je spoj mladosti i iskustva.

- Puno razgovara s igračima, pokazuje nam video materijale ostalih ekipa, igrača. Jako puno govori o našim protivnicima. Vrlo je precizan u vezi onoga što očekuje od nas na terenu i svi razumijemo što želi. On vam daje potrebnu dozu samopouzdanja. On je trener za kojeg se želite boriti, kaže Marcus koji ima 22 godine i koji je rođen godinu dana uoči tog velikog polufinala SP-a u Parmi, gdje je njegov otac te 1997. bio dio jedne velike momčadi. I dok je Lilian čitavu igračku karijeru proveo zaustavljajući protivničke napadače, njegov sin konstitucijom poprilično sličan, se vremenom izgradio u napadača. Počevši u Sochauxu, gdje je kao 17-godišnjak debitirao u Ligue 2, nastavivši kroz Guingamp.

Golovi ga fasciniraju

Prije dolaska u Borussiju, Marcus je u posljednjih "francuskoj" sezoni zabio trećinu golova svoje ekipe. Kompletna ekipa Guingampa je tu sezonu zaključila sa skromnih 27 golova.

- Naravno, očevi savjeti su nešto posebno važno, ali ja nisam postao napadač da se na neki način odvojim od njega. Mene su golovi strašno fascinirali, zato sam želio igrati u napadu, postizati golove. Golovi su garancija spektakla na terenima, danas voli reći Marcus koji se rodio u Italiji, ali nikada nije niti pomišljao da zaigra za neku drugu selekciju osim Francuske. Njegova cijena je rasla proporcionalno njegovim igrama, pa je iz drugoligaša Sochauxa za 600.000 eura prešao u Guingamp. Njegov otac, Lilian je krajem 2018. pristao angažirati kontroverznog i nadaleko poznatog menadžera Mina Raiolu koji je usmjerio mladog Marcusa u transferu teškom 12 milijuna eura prema Mönchengladbachu. O svom ocu, Marcus će reći:

- Ja svog oca ne vidim kao legendu, on je samo moj otac, to što je on bio veliki nogometaš meni ništa nije značilo. Ja sam naporno radio, trenirao da bih postao ono što jesam. Naravno, njegove kritike, savjete prihvatim.On je moj najveći kritičar. Nakon svake utakmice me zove, to radimo još od početka moje karijere. Ono što je najvažnije, ja kao igrač moram biti svjestan, iskren prema sebi. jedna od najboljih stvari koje me je naučio jeste da se uvijek moraš gledati u ogledalo i biti iskren prema sebi, a ne lagati sebe, pojašnjava Marcus koji je igrao za reprezentaciju Francuske, omladinsku selekciju (U21) na posljednjem EP. Naravno kao i svi igrači sanja priliku da zaigra u A selekciji. Za sada je fokusiran na Bundes ligu, Borussiju.

- Moja očekivanja nisu bila velika, ja sam stigao u Borussiju sa željom da igram što bolje iz utakmice u utakmicu. Sada smo to gdje jesmo i moramo tako nastaviti, poručuje Marcus.

Tikus i Dragonball

Marcusa najbolji prijatelji još zovu Kus, što je ustvari drugi slog njegovog imena. Na društvenim mrežama možemo ga pronaći pod korisničkim imenom Tikus. Jer je "Ti" na lokalnom jeziku njegovih roditelja koji su iz Guadeloupea, ustvari - mali. Son Goku iz animiranog filma Dragonball Z je najdraži lik mladog  Marcusa. Najveći reprezentativni uspjeh doživio je 2016. godine kada je s mlađim Tricolorima osvojio Europsko prvenstvo do 19 godina pobjedivši Italiju 4:0.

Osim Marcusa, i drugi sin Liliana Thurama, Khéphren, također gradi nogometnu karijeru. Defenzivni veznjak je u srpnju zamijenio svlačionicu Monaca onom Nice.