Tekst članka se nastavlja ispod banera
"Reći ću ovome domu, kao što sam rekao i onima koji su se pridružili Vladi. Ne mogu vam obećati ništa osim krvi, patnje, suza i znoja" , rekao je 1940. godine Winston Churchill, novi britanski premijer, okupljenima u parlamentu najavljujući rat koji će Velika Britanija voditi protiv neprijatelja na moru, na zemlji i u zraku.
Ovaj drugi Englez o kojem pišemo je vodio ratove protiv svojih "neprijatelja" na zemlju i u zraku. I njegovom slučaju bilo je krvi i znoja, nažalost kasnije i suza. On se zove Terry Butcher, u svijetu nogometa poznatiji pod nadimkom "Mesar".
I da odmah pojasnimo na startu. Dugo vremena je baš Terry bio omražena osoba u Mostaru, jer se mislilo i pričalo kako je baš on 12. studenog 1986. godine na Wembleyu u 71. minuti utakmice kvalifikacija za sljedeći Euro, s leđa startao i skratio karijeru Semira Tuce za nekoliko godina. Ne to je bio Mark Wright, u to vrijeme igrač Southamptona. Ali da je Butcher udarao, lomio s loptom ili bez lopte to jeste.
Krvi do koljena, ali bukvalno
Svoje mjesto u povijesti otočkog nogometa osigurao je 6. rujna 1989. godine. Engleska je gostovala na starom Råsunda stadionu, radilo se o susretu kvalifikacija za Svjetsko u Italiji. Par mjeseci ranije Englezi su tukli Poljake 3:0, pa su došli na korak do plasmana.
Bilo je važno ne izgubiti u Stockholmu. Roland Nilsson, Anders Limpar i Klas Ingesson su igrači koji će sljedeće godine završiti baš u Engleskoj ligi bili su na jednoj strani, jako neugodna reprezentacija.
Uostalom, još na startu su uzeli bod Englezima na Wembleyu. Kako Bryana Robsona nije bilo u postavi, kako je Shilton nije želio, kapetansku traku na svojoj ruci nosio je baš on, Terry Butcher.
U jednom trenutku Terry se našao u zračnom duelu sa švedskim napadačem Johnnyjem Ekströmom. Klasični sudar glavama, krv je potekla.
Terryju je ukazana pomoć, vratio se na teren sa zavojem oko glave, ali vrlo brzo je postalo jasno kako lječnici reprezentacije nisu obavili svoj posao na najbolji način. Ni u prvom trenutku, ni na poluvremenu.
Butcher je nastavio igrati, niti jednog trenutka nije pomišljao napustiti teren. Ipak, on je kapetan u jednoj od presudnih utakmica.
Jednakom snagom je ulazio u svaki duel, bezbroj puta intervenirao loptu udario glavom. Sa svakom njegovom reakcijom krvi je bilo sve više.
Do kraja utakmice njegov dres nije bio bijeli, već crveni. Kompletno krvav baš kao da je Terry izašao iz neke klaonice. Njegova slika s visoko uzdignutim rukama završila je na naslovnicama.
- Nevjerojatno je koliko me često ljudi pitaju o tome. Ljudi uglavnom cijelu moju karijeru pamte po toj utakmici, po krvavom dresu. Problem je bio u tome što liječnik reprezentacije nije vidio od velike količine krvi kolika je posjekotina. Jadni Doc Crane (John Crane, liječnik Engleske i Arsenala), pokojni je probao sve da uradi. Sjećam kako su mu se ruke tresle, strašno se znojio jer je Bobby Robson vikao, požurivao ga da me zakrpi kako bih se mogao vratiti na teren. Koji šav manje nego što je trebao, to je bilo sve. Ja sam nastavio igrati. Te večeri bio sam kapetan svoje zemlje, u ključnoj kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo. Da me zamijenio zbog posjekotine u glavi, udario bih izbornika. Nije bilo boli, samo ponos'', reći će danas ovaj legendarni nogometaš, fajter starog kova u vrijeme dok je nogometu na Otoku bio nešto drugo u odnosu na danas.
Priča oko krvavog dresa se završila s reklamom za neki prašak. Terry je dobio isti za nekih šest mjeseci pranja!
Za šankom s predsjednikom kluba
Ikona nekadašnje Engleske, Ipswicha i Rangersa bio je klasični produkt stare škole. Žestoko na protivničkog igrača bez obzira na sve. U vrijeme kada se kartoni nisu mogli dobiti za "svaku sitnicu". Beskompromisan, iskren, s onim tipičnim smislom za humor, onim engleskim. I za one koji ne znaju, kao dječak je radio u mesnici.
Prije nego što će postati nogometaš i potpisati za Ipswich. Rodio se u Singaporeu, jer mu je otac u to vrijeme služio Kraljevskoj mornarici, tamo stacioniranoj.
Očekivao je da će njegov prvi klub biti Norwich, ali nije prošao. Ipswich mu je osigurao 50 funti tjedno, što je 1976. godine bio ogroman novac za 17-godišnjaka. Dres ovog kluba je nosio deset sezona.
Prošao je ono najbolje i ono najgore. Igrao finale Kupa UEFA 1981. godine, dva puta su bili drugi u prvenstvu, uzeli jedan FA Cup. Najveći uspjesi su vezani opet za trenera Bobbyja Robsona.
''Četrnaest godina u Ipswichu i Engleskoj. Bio je najbolji trener s kojim sam ikada radio. Bobby je imao priliku igrati s očevima nekih igrača, reprezentativaca, pa je recimo na treninzima Marka Hateleya se uvijek zvao Tony.
A John Barnes je bio David. Tu je bio i John Cobbold, predsjednik Ipswicha s kojim sam često znao završiti za šankom, istaknuo je jednom prilikom Butcher kojem je jako teško palo ispadanje Ipswicha u drugu ligu.
- Sjećam se kako sam ušao u ured Bobbyja Fergusona - on je tada bio menadžer. Oxford je pobijedio Arsenal, mi smo ispali. Oboje smo samo sjedili i plakali. Užasan, gorak osjećaj , nešto čega se nikad ne riješiš, kaže Terry koji je to ljeto preživio i Maradonu i onu famoznu utakmicu u Meksiku.
- Nekako sam dugo vremena mislio kako me je Maradona prevario dva puta. Sve ostale igrače jednom, mene dva puta. Nisam jasno vidio prvi gol, pa sam Diega upitao ispred svlačionice: "Glava ili ruka?" Rekao je: "Glava." Nakon toga nisam mogao mnogo učiniti. Ali mu to nikada nisam nikada oprostio.
I u Škotskoj je šamarao
Nakon Ipswicha, Terry je karijeru nastavio u Glasgow Rangersima, što je bilo pomalo čudno. Graeme Souness je bio menadžer.
- Uživao sam. Pola grada me voljelo, pola mrzilo. Tu je bio Chris Woods, doveli su kasnije Marka Waltersa, Raya Wilkinsa i Grahama Robertsa. U pet sezona smo uzeli tri titule, dva Kupa.
Naravno i u Škotskoj je Terry zadržao kontinuitet. Znao je lomiti protivničke igrače, znao se potući, posebno se recimo pamti Old Firm derbi iz 1987. godine. Razbijao je nogama vrata od svlačionice, napadao suce, bio kažnjavan.
Trebao je prijeći u Manchester United ali nije zbog loma noge. Završio je u Coventryju gdje je dvije sezone bio igrač menadžer.
Službeno se oprostio 1993. godine. Kao trener je kasnije imao kraće epizode u Sunderlandu, Sydneyu, Brentford, Brentfordu, Hibernianu, bio je pomoćnik Georgu Burleyu na klupi Škotske. Najbolji posao je napravio u Invernessu kojeg je uveo u elino društvo, nakon čega je završio u Škotskoj nogometnoj "Kuću slavnih".
Obiteljska tragedija
Nažalost prije tri godine ga je zadesila obiteljska tragedija. Izgubio je sina Chrisa Butchera, bivšeg kapetana Kraljevskog topništva. Chris je imao problema s drogom, PTSP-ijem po povratku iz Afganistana. Imao je tek 35 godina.
- S takvim stvarima se čovjek zapravo ne može nositi. Ne postaje lakše. Nikad neće. Živiš iz dana u dan. Ako stalno tugujete postoji mogućnost da se uništite. Pokušavamo se sjetiti samo nekih pozitivnih stvari iz njegovog života, dodaje Terry koji je danas nakon svega ipak drugačiji čovjek.
- Sad sam strpljiviji. Tijekom karijere sam imao uspona, padova. Bio sam svojeglav. Mislio sam da ću igrati zauvijek. Igrao sam i ozlijeđen. Sada kao menadžer morate biti spremni na sve, vaša koža mora biti "debela".
Važno mi je da svoje probleme, mogu podijeliti sa suprugom kada dođem kući, zaključit će Terry Butcher koji je nakon utakmice u Stockholmu bio i ostao „Captain Blood“.
