Tko je taj Al Ain?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od trenutka kada je FIFA odlučila Interkontinentalni kup zamijeniti Svjetskim klupskim prvenstvom, azijske ekipe nisu ostvarile neki važniji rezultat. Prvi turnir je igran još 2000. godine u Brazilu, osam ekipa je bilo raspoređeno u dvije grupe, Al Nassr je bio predstavnik Azije te je nastup zaključio s jednom pobjedom i dva poraza.

Nakon toga tu je bio Al Ittihad koji je na kraju bio četvrti. Nešto bolje rezultate su imali klubovi iz Japana i Južne Koreje, pa su Urawa, Gamba, Pohang Steelers, Al Sadd odnosno Sanfrecce Hiroshima uspjeli doći do trećeg mjesta. Kashima Antlers je 2016. godine došla do finala, turnir se igrao u Osaki i Yokohami, nije bila osvajač Azijske lige prvaka, već samo domaćin turnira.

Ipak, mnogi vole razdvojiti ekipe koje nam stižu iz Japana, Južne Koreje, Kine od klubova iz Emirata, Qatara, Saudijske Arabije iako se radi o istoj Azijskoj konfederaciji. Zato će neki plasman Al Aina okarakterizirati kao najvećim uspjeh klubova koji dolaze iz ovog dijela svijeta. I jeste veliki uspjeh i svakako je veliko iznenađenje.

Za većinu ljubitelja nogometa Al Ain je iskreno gledajući na ovim prostorima ipak nepoznanica, tek šture informacije o eventualnom trofeju kojeg je ovaj klub osvojio, ulasku u završnicu Azijske lige prvaka, neki transfer igrača ili trenera i to je otprilike to.

Tko je taj Al Ain?

Drugi je po veličini grad u Emiratu Abu Dhabiju i četvrti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, nalazi se oko 160 kilometara istočno od Abu Dhabija i 120 kilometara južno od Dubaija, u blizini granice s Omanom. Istoimeni klub je osnovan prije pedeset godina.

Ako bismo mogli najjednostavnije reći, to je jedan od najboljih klubova Azije. Mohammed bin Zayed Al Nahyan je na čelu kluba, svojevrsni vlasnik, rekli bismo dobrim dijelom tvorac ovog kluba koji je 13 puta bio prvaka, sedam puta osvaja Kupa, pet Superkupa. Ipak, najveći uspjeh je napravljen 2003. godine kada je osvojena azijska liga prvaka i to u svom premijernom izdanju. Nakon toga je Al Ain još dva puta igrao u finalu. Posljednji put prije tri godine. 

Dugo vremena je Al Ain svoje utakmice igrao na stadionu u kvartu Al Qattari, kasnije je prešao na ovaj sadašnji moderni koje nosi ime Hazza bin Zayeda, sina prvog UAE predsjednika, Khalifa, koji je nastavio grad i klub razvijati prateći temelje koje je postavio njegov otac. Novi stadion ima kapacitet od 22.717 sjedećih mjesta i jedan je od najljepših na svijetu.

Pored sjajnog stadiona tu je i kamp s osam travnatih terena, za svaku kategoriju po jedan, od U-21 do U-13 momčadi. Igrači imaju sve na raspolaganju što im je potrebno od džamije preko kina, upravne zgrada, dvorane za ostale sportove, do još jednog pravog stadiona nešto skromnijeg kapaciteta (oko 13.000 sjedećih mjesta).

Hadžiabdić, Dalić, Mamić...

To što je ovaj klub financijski jak, što je Real Madrid Bliskog istoka ne mora značiti da olako stiže do trofeja. Uostalom podatak da je klub samo jednom uzeo Ligu prvaka to najbolje potvrđuje. A na klupi su bila mnoga priznata i poznata imena.

Neki su poput Brazilca Tite, Waltera Zenge, Anghela Iordănescua, Jorgea Fossatija, Quique Floresa klub napustili bez trofeja. Opet s druge strane neki su drugi napravili odličan posao. Bruno Metsu je uzeo četri trofeja, Cosmin Olăroiu tri, Winfried Schäfer također tri.

Svoje mjesto među uspješnijim svakako imaju i treneri s ovih prostora.Džemal Hadžiabdić je s Al Ainom bio prvak još tamo 2002. godine. Zlatko Dalić je bio na korak da dostigne pokojnog Metsua, ostao je kratak za Ligu prvaka, osvojio je tri trofeja.

Nakon titule prvaka koju je Al Ain osvojio s Dalićem kojem je jedan od pomoćnika bio Anel Karabeg nekadašnji saigrač iz Veleža, ovaj klub je tri sezone čekao na novu koju je osvojio sa Zoranom Mamićem. Mamić ima duplu krunu, napravio je s ovim klubom nešto što do sada nitko nije, danas može šokirati nogometni svijet eventualnom pobjedom u finalu protiv Real Madrida.

Marcus Berg najveća zvijezda

Tijekom tri utakmice dosadašnjeg dijela turnira, ljubitelji nogometa su mogli nešto bolje upoznati Al Ain. Tongo Doumbia (Mali), Tsukasa Shiotani (Japan), Marcus Berg (Švedska) su kreirali veliki povratak protiv Wellingtona. Mohamed Ahmad, Hussein El Shahat i Bandar Mohammed su sredili Espérance iz Tunisa.U polufinalu je uz Berga gol dao i Brazilac Caio, dok je svoje mjesto među odabranima našao i golman Khalid Eisa koji je skinuo penal Perezu.

Od navedenih igrača svakako je najzvučnije ime Marcus Berg. Bivši napadač Panathinaikosa je polovinom prošle potpisao ugovor za 3.3 milijuna eura na dvije godine. Od 3.3 milijuna eura, koliko je Al-Ain platio za Berga, 50 posto je dobio Panathinaikos, 35 posto Bergov bivši klub HSV, a 15 posto dijele švedski reprezentativac i njegov menadžer Steinar Dietz.

Zanimljiva stvar je vezana za Brazilca Caioa. Brazilski veznjak Caio je postao drugi igrač koji je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kažnjen zbog 'neetične' frizure. Nesretni Caio tako je kažnjen s 219 eura (1000 dirhama), a tu mu je kaznu odredila Disciplinska komisija Nogometnog saveza UAE-a.

- Real Madrid je najveći klub na svijetu. To vam je kao da uspoređujete maleni Smart auto s velikim Mercedesom. Možda jednom taj mali Smart pobijedi ako se Mercedesu pokvari motor. Nadam se da će se ta situacija dogoditi baš nama. Mislim da u Realu na ovo ne gledaju kao na lagan meč.

Zašto? Zato što je povijest pokazala da se oni uvijek u finalu pojave na najvišoj mogućoj razini. Imaju priliku osvojiti još jedan trofej i sve će učiniti da u tome uspiju, slikovito je današnje finale (17:30) najavio Zoran Mamić.