Tragična smrt ili ubojstvo "Kaisera" Istočne Njemačke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za ljubitelje nogometa u Istočnoj Njemačkoj bio je njihov "Kaiser". Jedan od najboljih koji su igrali u famoznom Dinamu iz Berlina. Omiljenom kluba šefa Stasija Ericha Mielkea. Do 1979. godine, kada je odlučio otići, tada se govorilo pobjeći. U rano jutro 20. ožujka. Život Lutza Eigendorfa, totalno se promijenio. Jedan od njenih najboljih, najperspektivnijih, nogometaša, vrlo brzo je postao izdajnik, glavna meta Stasija.

Lutz se nogometom ozbiljno počeo baviti 1973. godine kada je odlučio prekinuti školovanje. Trebao je postati električar, ali je nakon vojske počeo raditi kao civil u policiji. S 18 godina je uskočio u prvi tim Dinama iz Berlina za koji će do famoznog bijega odigrati 100 utakmica. Probio se i do mlade reprezentacije s kojom je stigao do finala Europskog prvenstva 1978. godine, što u prevodu znači da je gostovao u Mostaru. Stariji ljubitelji nogometa će se sjetiti finalne utakmice igrane 31. svibnja,utakmice koju je obilježio Vahid Halilhodžić.

Bio je velika zvijezda, ali...

Debitantski nastup za"A" selekciju nije mogao biti bolji, jer je kao defenzivac zabio dva gola Bugarima. Dao je jedan gol i Česima, dok je posljednju tekmu za selekciju odradio protiv Iraka u gostima. Šest utakmica premalo, ali Lutz je odlučio sreću potražiti s druge strane zida.
Prilika je bila utakmica njegovog Dinama protiv Kaiserslauterna. Iako su svi članovi ekspedicije koja je putovala dobili jasna naređenja, naputke što i kako moraju raditi, Lutz je čekao svoju priliku. Za njega više Dinamo i njegov šef Mielke više nisu bili važni.

Tijekom boravka u hotelu sve je dogovorio s čelnicima Kaiserslauterna. Bilo je samo pitanje kako će sve izvesti. Na nekih pedesetak kilometara sjeverno od Frankfurta, u Gießenu autobus Dinama se zaustavio prilikom povratka. Igrači su dobili nešto slobodnog vremena i rijetku priliku da kupe neke stvari u prodajnom centru koje su za njih tada bile misaona imenica. Ušao je i Lutz, ali nije izašao. Ustvari jeste, ali na drugu stranu. Tamo je mahnuo rukom taksiju i više se nije vraćao. Naravno kada je krenulo prebrojavanje igrača, ispostavilo se da jedan nedostaje, da nema Eigendorfa.

Lov na Eigendorfa

Možete zamisliti koje boje je bilo lice Ericha Mielkea kada je čuo tu "strašnu" vijest. Ili recimo lice Eigendorfa kada je stavio potpis na ugovor vrijedan 120.000 tadašnjih maraka. Za nekoga koji je dolazio " s one strane" to je bilo pravo bogatstvo. Naravno, znao je Eigendorf kako njegovi problemi nisu riješeni, već potpuno suprotno, da su tek počeli.

Mielke je Stasi digao na noge, spremne su bile dvije operacije. Jedna je išla toliko daleko da se sam Eigendorf likvidira, dok je u drugoj trebalo pratiti i držati na oku njegovu suprugu Gabrielu koja je ostala u Berlinu. Kako su stvari funkcionirale kod Stasija, obično su važne uloge igrali prijatelji onih koji su "meta". U slučaju Eigendorfa to je bio Karl-Heinz Felgner, boksač. On je prema nekim izvještajima trebao osvojiti srce Gabriele, ali nije uspio. Pa je Stasi našao boljeg "Romea" na kojeg je na kraju pala Gabriela.

S druge strane Lutz je znao da Stasi ima svoje ljude i da ga oni prate, pa je ta činjenica prešla u paranoju. Kako je vrijeme prolazilo sa svakim izlaskom na ulicu imao je neki osjećaj da će biti otet i vraćen kući. Postavlja se pitanje zbog čega je Stasi baš toliko očajnički "želio" Eigendorfa?

Izdao ideale

Povjesničarka sporta Jutta Braun smatra da je razlog pronašla u Eigendorfovom životopisu. Posebno u slučaju Eigendorfa jer je igrao za BFC Dynamo – omiljeni klubu šefa Stasija Mielkea, koji je Luztov bijeg doživio kao osobnu izdaju. Posebno jer se pred kamerama Eigendorf ponašao "zapadnjački, kapitalistički".

Trener Jörg Berger koji je također pobjegao u Zapadnu Njemačku održavao je kontakte s Lutzom.

''O nama su sve znali: gdje nam je spavaća soba, gdje stoji auto, kuda se krećemo, s kim se družimo. Stasi je na Zapadu bio jako dobro organiziran i zapravo je sve znao. Primijetio sam da je Stasi uvijek bio u mojoj blizini. Na mene su pravili pritisak i bilo je trenutaka kad sam se jako bojao. U javnim istupima sam bio suzdržan kad se radilo o DDR-u. A Lutz se htio pokazivati, napakostiti im. Ja sam ga upozoravao, govorio mu: To oni neće dopustiti i jednog dana ćeš dobiti po nosu.''

Lutz je u trećoj sezoni imao problema sa povredom, morao je na operaciju, a onda je prodat Eintrachtu iz Braunschweiga koji je na kraju će se pokazati bio njegov posljednji klub. Nakon utakmice 5. ožujka 1983. godine, odlučio je s prijateljem, učiteljem letenja Manfredom Müllerom popiti koje pivo u gostionici "Cockpit". Nešto iza 23 sata je njegova "Alfa Romeo GTV 6" udarila u stub na dijelu seoskog puta prema njegov kući. Liječnici su se dva dana borili za život, ali nisu uspjeli. Lutz je preminuo u 26. godini. U prvih mah se tvrdilo kako je imao 2,2 promila alkohola u krvi i kako je neprilagođena brzina razlog nesreće.

''Lutz je bio mladić pun života i neopterećen. Uvijek sam ga upozoravao. To nije bila nesreća, to je 95 posto sigurno bilo ubojstvo'', pričao je jednom prilikom trener Berger koji je preminuo 2010. godine. Na ovom tragu su mnoge priče odnosno istraživanja pojedinih novinara.

Smrt izdajice

Novinar Heribert Schwan je bio na sličnom. Radio je dokumentarac "Smrt izdajice" u kojem je tvrdio kako su špijuni Stasija oteli Eigendorfa, dali mu injekciju s mješavinom alkohola, te ga potom pustili za upravljač automobila i sačekali ga u jednom zavoju s dugim svjetlima iz suprotnog smjera. Eigendorf je izgubio kontrolu i udario u drvo kraj ceste.

''Državno odvjetništvo se za to nikad nije stvarno interesiralo, iako sam ga svojim nalazima na to upozorio. Zašto nije provedena obdukcija tijela? Zašto automobil nije detaljno pretražen?'', pitao se Schwan, očito uzalud. Čak je pomenuti novinar došao do podatka kako su bankovni računi dvojice pripadnika Stasija u tom periodu naglo porasli. Navodno jedan od njih je bio Felgner koji je priznao nakon što je " pod starost" pao prilikom pljačke neke ljekarne.

''Istina je da sam preuzeo nalog za likvidaciju Eigendorfa, ali zadatak nisam završio. Tu ponudu sam prihvatio kako bih i ja došao u Zapadnu Njemačku.''

Nestali dokazi

Schwan je bio uporan, ali je posljednja prilika da nešto dokaže propala kada je 2011. godine berlinsko državno odvjetništvo preispitivalo mogućnost pokretanja istrage za ubojstvo u slučaju Eigendorf. Rezultat je bio: "Nema objektivnih naznaka krivice drugoga", među ostalim i zato što su brojni dokumenti Stasija u vezi s Eigendorfom nestali.

U jednom je pisalo "Verblitzen, Eigendorf". Način na koji se treba eliminirati Eigendorf. Jednostavno ga zaslijepiti tijekom vožnje na cesti. Baš kao što je tvrdio Heribert Schwan. Pa iako je i danas pogibija "Beckenbauera DDR-a" 37 godina kasnije zvanično velika misterija, mnoge ustvari ukazuju na to da je Stasi uspio realizirati svoj opasni plan.