Počelo je utakmicom HAŠK Građanski - Cibalija
Trideset godina HNL-a
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Turniri na kojima je igralo sedam klubova Inker, Istra, HAŠK-Građanski, Rijeka, Varteks, Zadar i Zagreb, u Varaždinu i Puli pod nazivom "Slobodna Hrvatska" u jesen već 1991. godine, najavili su početak priče o Prvoj Hrvatskoj ligi (HNL) koja će zvanično startati na današnji dan prije trideset godina. Utakmicom koja je igrana na Maksimiru.
Sastali su se tog petka 1992. godine nekadašnja dva Dinama, koji su već tada imali neka druga imena. Zagrebački koji je bio domaćin se zvao HAŠK Građanski i onaj vinkovački, Cibalija.
Teški uvjeti, igralo se gdje se moglo
Rat je trajao uveliko, klubovi nisu imali jednake uvjete kako za odigravanje tako i za pripremanje utakmica. Jedna od tih momčadi je bila Cibalija koja je u Zagreb doputovala bukvalno iz sloništa i podruma nekim zaobilaznim putevima. Još uvijek su bili aktivni Sejo Halilović, pa legendarni ubojiti strijelac Davor Čop, nekadašnji igrač Veleža Anđelko Kvesić, Nevres Zahirović.
"Jedva smo čekali tu utakmicu, možda smo baš zbog toga i izgorjeli. Nismo odigrali dobro, ja prvi. Iako, bio sam u fantastičnoj formi na prethodnim kontrolnim utakmicama koje smo u Medulinu odigrali protiv Osijeka i Šibenika. Mislio sam da ću sam pobijediti Modre, kad ono..." pričao je jedan od aktera te utakmice Josip Markovinović.
HAŠK je za razliku od Cibalije imao nešto jači igrački kadar, bilo je tu igraa koji su tu negdje pred raspad Jugoslavije igrali za mladu, olimpijsku reprezentaciju, upisali koji nastup kroz prijateljske i za onu najbolju kako se to govorilo "A" selekeciju. U postavi su bili Ladić, Židan, Panadić, Vladović, Peršon, Adžić, Slišković.
Upravo su ova dvojica posljednjih bili strijelci golova za pobjedu HAŠK-a 2:0. Pobjedu koja se zbog situacije koja je tada vladala u Hrvatskoj nije slavila. Većina igrača i klubova je bila svjesna situacije i za mnoge je bilo prije svega najvažnije da se prvenstvo kako tako završi u regularnim uvjetima.
Adžić prvi
Prvi gol koji je ostao upisan kao taj "povijesni prvi" zabio je Željko Adžić nakon samo 45 sekundi igre. Adžić je početkom devedesetih vratio u Zagreb iz Australije gdje je igrao dvije sezone.
"Dodao mi je Mađar Peter Vigh , koji nije dugo ostao u Dinamu. Gol nije bio posebno lijep, ali zabio sam ga već u 45. sekundi. Emocije su bile snažne, zato to posebno rado pamtim. Tada mi ti detalji nisu bili važni, ali danas mi je drago da sam postigao takvo što" pričao je za godinama poslije za medije u Hrvatskoj.
Za drugi se pobrinuo Zoran Slišković čovjek koji je u dresu Željezničara odigrao 122 utakmice. Kasnije će Slišković iz Dinama otići u AEK kojeg je tada trenirao Duško Bajević. Glavni sudija je bio Burilo iz Osijeka koji će u 75. minuti pokazati crveni karton Slavku Ištvaniću.
Hajduk prvak
Od onih iskusnijih momčadi koje su igrale "onu ligu" tu su bili naravno Hajduk, Osijek, Rijeka, pa i Zagreb, Inker ili bivša Jugokeramika je imao iskustva iz Kupa bivše države, kao i Varteks. Šibenik i Dubrovnik su svoje iskustvo skupljali godinama u vrlo jakoj drugoj ligi. Možda ga je nekako najmanje imao Zadar.
U prvom kolu tok vikenda igrali Inker - Varteks 1:3, Osijek - Zagreb 1:0, Rijeka - Šibenik 2:0, Hajduk - Istra 3:1 i Dubrovnik - Zadar 0:2. Što se tiče ostalih igrača i momčadi, recimo Hajduk je uspio zadržati dio igračkog kadra koji je uzeo Kup 1991. godine, bili su tu Štimac, Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Kozniku, realno u tom trenutku i najbolja momčad pa su uzeli naslov prvaka.
Bilo je tu još dobrih momčadi, igrača, trenera. Recimo jedan Varteks je imao Toplaka, Turkovića, Madunovića, Mumleka. Čeko, Komljenović, Škrinjar, Joško Popović su igrali za Zagreb. Dres Osijeka su nosili Bjelica, Špehar, Pakasin, Vranješ. Vrlo neugodan, jak u tom periodu je bio Inker koji je uzeo i prvi Kup.
Bilo je iskusnih i dobrih igrača
U Zaprešiću se igrao dobar nogomet, nositelji su bili Kasumović, Brnas, Kruno Juričić, Soldo, Perković. Istra je recimo imala Pamića i Piplicu, Šibenik je imao Xhevdeta Muriqija, Dubrovnik Milana Petrovića, Zadar golmana Šehića, Stipu Balajića. Dubrovnik je svoje utakmice igrao na Korčuli, Šibenik u Stobreču i Žrnovnici, Zadar u Solinu, Cibalia u Đakovu i Požegi, Osijek u Kutjevu.
"Bilo nas je svuda, Cibaliji smo bili domaćin na stadionu u Kranjčevićevoj čak. Kad se samo sjetim tih putovanja. Krenuli bismo dva dana prije utakmice, najprije brodom do Rijeke, to je trajalo 24 sata i onda na autobus pa do kud treba, Zagreb, Osijek… Putovalo se po 30-ak sati na utakmicu, u jednom smjeru! Onda još toliko za nazad" sjeća se ovaj legendarni igrač Dubrovnika.
U sezoni koja je trajala od veljače do lipnja Hajduk je zaključio s 16 pobjeda i samo dva poraza sa ukupno osvojenih 36 bodova. Najbliži Hajduku je bio Zagreb (33 boda), slijedili su Osijek, Inker i HAŠK.
Iz prve lige nije ispao nijedan klub jer se prvenstvo proširilo s 12 na 16 klubova, a u elitno društvo za sezonu 1992./1993. ušli su velikogorički Radnik, Pazinka, Belišće i Segesta.Ardian Kozniku je zabio kao prvi strijelac 12 golova. Napadač Rijeke Dean Ljubančić postigao je prvi hat-trick u povijesti HNL-a u dvoboju protiv Istre (3-0) na Kantridi u dvoboju 13. kola. Trebalo mu je samo 20 minuta.