Turčina potjerali iz kluba zbog podrške turskim vojnicima: Što je s ostalima?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Karijere, a često i sudbine turskih igrača u njemačkom nogometu, pod posebnom su lupom kako njemačke tako i turske javnosti. Kao i u većini zemlja svijeta, tako se i u Turskoj nogometaši koji su porijeklom iz te zemlje smatraju domaćima, bez obzira što neki od njih igraju za njemačku reprezentaciju.

S druge strane, Nijemci s punim pravom očekuju punu lojalnost onih nogometaša turskog porijekla koji su se odlučili za dres s njemačkim grbom, jer toj se reprezentaciji svira njemačka himna i vijori stijeg sa crnim, crvenim i žutim poljem.

Reprezentativci Turske su u protekla dva kola kvalifikacija, prvo protiv Albanije, a potom i protiv Francuske, salutirali vojnoj akciji svoje vojske u Siriji.

Zasad je žrtva revolta njemačke javnosti jedino manje zvučno ime Cenk Sahin (25), kojemu je drugoligaš FC St. Pauli otkazao suradnju, jer je na Instagramu podržao akciju turske invazijske vojske u Siriji.

Sahin je uz tursku zastavu napisao: "Mi smo uz naše herojske vojnike. Naše su molitve s njima".

FC St. Pauli pak smatra kako takvo ponašanje njihovog igrača ne priliči tradiciji kluba te mu je uskrašćena daljna suradnja.

Ugovor ovog igrača ostaje na snazi, jer vrijedi do 2021. godine, ali praktično to za njega znači poželjan odlazak u siječnju, a dotad se može u formi održavati u nekom drugom klubu.

Sahin je u St. Pauli došao 2016. godine iz Basaksehira, prvo na posudbu, a onda je njegov ugovor otkupljen. Ubilježio je 57 nastupa (6 golova) za St. Pauli.

Što se u Njemačkoj (ne) tolerira, a što gleda kroz prste?

I dok se ovaj drugoligaški nogometaš, koji nije reprezentativac ni Turske ni Njemačke, izvukao deblji kraj, mnogi se pitaju - Što je s njemačkim reprezentativcima Ilkayjem Gündoganom i Emreom Canom, koji su na Instagramu 'lajkali' turskoj reprezentaciji za salutiranje povodom invazije na Siriju.

Pod pritiskom su obojica opozvali svoj 'like' na Instagramu turskog reprezentativca Cenka Tosuna, člana engleskog Evertona, koji je uz sliku napisao: "Za našu naciju, a posebno za one koji riskiraju svoje živote".

Emre Can je kasnije izjavio kako je on pacifist i apsolutni protivnik ratova, a pošto Tosuna poznaje godinama, kaže da mu je post 'lajkao' gotovo po navici i bez ikakve sračunatosti.

Što se tiče Gündogana, on je već uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji šokirao njemačku javnost zajedničkom slikom s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, ali se kasnije od svega distancirao i nastavio igrati za njemačku nacionalnu vrstu.

U istoj je aferi tada bio i Mesut Özil, koji je ostao pri svome stavu kako je Erdoğan i njegov predsjednik koji zaslužuje puno poštovanje, jer je predsjednik zemlje njegovih roditelja, a samim tim i njegov vođa.

Mesut Özil više nije zaigrao na Elf, a takva je odluka, čini se, odgovarala objema stranama.

Kako će reagirati veliki klubovi?

Najnoviji slučaj politike na nogometnom stadionu, u kojem se u žiži interesa kontrolnih tijela UEFA-e našla praktično cjelokupna turska reprezentacija, ima među akterima još nekoliko zanimljivih imena.

Tako se Kaan Ayhan, koji je postigao izjednačujući gol protiv Francuske, nije pridružio suigračima koji pozdravljaju publiku vojnim pozdravom, a on također igra u Njemačkoj, za Fortunu Düsseldorf.

Kako piše Bild, Ayhanov suigrač Merih Demiral, član Juventusa, bio je jedan od najgorljivijih zagovornika takve proslave golova. On je Ayhanu gotovo zamjerio što svoj važan pogodak nije proslavio salutiranjem, ali igrač Düsseldorf se okrenuo i pošao na svoju polovinu terena.

Kako je protjecalo kasnije slavlje Turaka, nakon remija protiv Francuza, kamere su minimalno ili gotovo nikako prikazivale. Ali salutiranje se nastavilo, pokazuju agencijske fotografije, ali i izvještaji UEFA-inih kontrolora.

Je li uistinu bilo moguće da jedan ili više igrača budu dokraja distancirani, teško je kazati, ali očito je da se Kaan Ayhan takvim načinom proslave ne oduševljava.

Klubovi kao što su Everton, Juventus i drugi velikani morat će također poduzeti neke mjere, možda u pravcu onih koje je već poduzeo njemački drugoligaš St. Pauli. A možda i neće?