U Veležu trebaju što prije riješiti igračku križaljku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Velež je jesen okončao na neočekivanom osmom mjestu. Neočekivanom s obzirom na sezonu prije i dojam pri povratku na euro-scenu na početku aktualne sezone. Je li se to moglo izbjeći i kako?

Dugo se čekalo i najavljivalo, a onda je došla i ta Europa i nastup koji je možda čak potrajao duže od planiranog. Europa nakon sjajne sezone, prije svega onog proljetnog dijela. Realno, malo tko je očekivao da će se stvari razvijati na taj način, a možda je baš zato i reakcija prije početka nove sezone u domaćem prvenstvu izostala. Prava reakcija u pojedinim trenucima.

Nije se najbolje trgovalo u prelaznom roku, dogodila se utakmica s Borcem i sve ono što se događalo nakon iste – kazne, suspenzije, oduzeti bodovi. Jako puno stvari u relativno kratkom periodu, za nekih šest mjeseci. I kada se podvuče crta, stiče se dojam da je Velež mogao sve ovo izbjeći, prije svega ovaj jedan rezultatski pad koji je stigao kao posljedica slabijih igara u jednom dijelu prvenstva.

Na koji način? Pa jednostavno nešto drugačijom transfer politikom, ustvari na način kojim će se vrlo vjerojatno raditi u ovoj pauzi. U pauzi u kojoj se očekuje odlazak ali i dolazak određenog broja igrača, jer jasno je bilo kako je došlo do zasićenja određenog broja igrača koji su tu već tri, neki i četiri sezone. Do određenog pada moralo je doći u određenom trenutku i to se dogodilo ove jeseni.

Probao je Feđa Dudić, rotirao ekipu, neki igrači su došli u pola polusezone, neki su otišli. Sa dvije vezane posljednje utakmice slika je popravljena, međutim i dalje ostaje dojam kako su Veležu potrebna osvježenja pa skoro u svakoj liniji – od klasičnog špica preko krila, veznog reda, zadnje linije. Otprilike, to su ta četiri igrača s kojima bi u slučaju istog broja odlazaka Velež osvježio svoje redove…

Prošle sezone Velež je na domaćem terenu za većinu bio neka vrsta iznenađenja. Strašno puno trke, borbenosti, želje, volje koja je jednim dijelom prekrivala limite određenih igrača, dok smo ove polusezone u određenom broju utakmica vidjeli kako se Velež muči s posjedom, u sredini terena, kako protivničke ekipe dolaze do gola iz prvog ili drugog izravnog udarca.

Bilo je jeftinih pogrešaka, bilo je slabih reakcija na prekide, ali to su stvari koje se, naravno, daju ispraviti – pod uvjetom da se što prije riješi igračka križaljka, da se dobije jasna slika i da Dudić u miru krene u stvaranje možda jedne nove ekipe koja bi se uz neku dobru pozitivnu seriju i malo sreće eventualno ugurala među one najbolje, među četiri pet ekipa… nešto napravila u Kupu.

Jeste da je puno toga ispušteno u prvom dijelu, ali nije nemoguće da još jedna sezona Veleža završi uspješno.