Veliki bandit ženskog nogometa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije nekih osam dana u medijima se pojavila informacija da je Hope Solo, bivša zvijezda američke nogometne reprezentacija uhapšena nakon što je pronađena onesviještena za volanom vozila u kojem su bili i njezini dvogodišnji blizanci. Prema izvješću, Solo je uhapšena na parkiralištu trgovačkog centra u Winston-Salemu i optužena za vožnju u lošem stanju, pružanje otpora javnom službeniku i prekršajno zlostavljanje djece. Puštena je iz pritvora, a na suđenju se mora pojaviti 28. lipnja.

Karijera, kontraverze

Vjerojatno su se mnogi u tom trenutku upitali da li je to moguće ili barem zašto se to dogodilo. Međutim, Amerikanci, mediji, oni koji bolje poznaju Solo sigurno nisu ostali iznenađeni. Jer njen život, privatni, njena karijera su obilježeni kontraverzama. Uostalom, dovoljno prisjetiti se kako je Hope bukvalno izbačena iz reprezentacije nakon Olimpijskih igara 2016. u Brazilu. Nazvala je kukavicama Šveđanke koje su igrale defenzivno u utakmici protiv SAD. Mislite li da se Hope ispričala. Ne, jednostavno ona nije takva.

"Ja sam napravila u svojoj karijeri sve što sam mogla. Tu je naslov Svjetskog prvaka, tu su zlatne medalje, Zlatne rukavice, postavila sam mnoge golmanske rekorde" istakla je tada Hope. Koju je javnost upoznala kao jednu od pet najvećih zvijezda američke reprezentacije boraca za jednaka prava i jednake plate. Čak su Hope i njena kolegice podnijele tužbu za "institucionaliziranu spolnu diskriminaciju."

"Teško je bilo boriti se jer su nas smatrale protivnicama ženskog nogometa. Osjećala sam teret, financijski, svaki drugi, ali nije bilo odustajanja".

Vlastiti otac je oteo 

Hope je nemali broj puta ulazila u sukobe s trenerima, suigračicama, bivšim nogometašicama, članovima obitelji, pa čak i s partnerom iz "Plesa sa zvijezdama", a ti su sukobi često pronalazili i put do medija. 

"Ljudi kažu da sam otvorena, ali nije lako danas biti otvorena", reći će Solo.

Solo je u nogometne vode ušla zahvaljujući svom ocu Jeffreyu, veteranu Vijetnamskog rata. Dok je bila mala, njeni roditelji su se razveli, na kraju je kao mala djevojčica zajedno sa svojim bratom bila oteta. Oteo ih je baš njihov otac. Nekoliko dana proveli su u hotelu, u Seattleu. Hope se sjeća da su trebali krenuti na utakmicu baseballa, kasnije ih je policija pronašla u centru grada, majka je učinila sve. Oca nakon toga nije vidjela deset godina.

"Dok smo se vozili nazad ključala sam od ljutnje. Bila sam ljuta na majku što nas je odvela kući. Ljuta na mog oca što nas je lagao. Ljuta na sebe, na svijet".

Više od deset godina kasnije ugledala je svog oca prilikom šetnje parkom. Kasnije su se opet povezali, ona je već tada branila na sveučilištu Washington.

Pomirila sa ocem 

Tijekom studija postavila gotovo sve golmanske rekorde fakulteta koje je mogla. Otac Jeffrey je u to vrijeme bio povezan s ubojstvom trgovca nekretninama u Bellevueu Mikea Emerta. Slučaj se vukao skoro deset godina, na kraju je odahnuo, policija je pronašla pravog ubojicu.

"Mislim da sam u ranoj dobi naučila da ne osuđujem ljude. Moj otac mi je pokazao toliko ljubavi. Pokazao je toliko ljubavi mom bratu. On je jednostavno imao težak život. Znate, odrastao je u domu u Bronxu. On zapravo nije poznavao svoju obitelj. Tako da mu nisam mogla zamjeriti da ne zna kako je biti roditelj. Nije znao biti savršen muž. Ali volio je koliko god mogao je. I ta je ljubav bila čista. Otac je preminuo 2007. godine, da se nisam pomirila s njim kasnije u životu, i dalje bih bila ogorčena i ljuta", napisala je u svojoj knjizi Hope.

Za repku je debitirala jako mlada, već sa 19 godina, na SP 2007. godine je došla kao prvi golman reprezentacije, branila je dobro četiri utakmice, a onda ju je izbornik Greg Ryan poslao na klupu. SAD je poražen s visokih 4:0, a zamjena Scurry se nije proslavila.

"To je bila pogrešna odluka i mislim da svatko tko se razumije u nogomet to zna. Uopće ne sumnjam da bih ja obranila te udarce" oštra je tada bila Solo. Hope je nakon toga izbačena iz momčadi za susret za treće mjesto te više nije nastupala, sve dok Ryanu nije istekao ugovor u prosincu iste godine. Kada se Hope vratila, Amrikanke su opet bile na vrhu.

Tučnjava prije vjenčanja 

Međutim, u sjeni svih sjajnih intervencija, rezultata, medalja, stalno su bili neki incidenti, ispadi, problemi u privatnom životu. Tijekom šestomjesečnog kampa u Kaliforniji 2006. redovito je znala skoknuti do Las Vegas gdje bi pila po cijele večeri i na treninge dolazila ravno s partyja. Ni partnera u tim vremenima nije dostajalo. A onda se odlučila skrasiti s bivšim igračem američkog fudbala, Jerramyjem Stevensom.

Međutim, večer prije vjenčanja, Hope i njen suprug su sudjelovali u sveopćoj tučnjavi koja je nastala u njihovoj kući. Nitko nije znao što se dogodilo, ali je kuća bila u kaosu, glave su bile razbijene, koristio se i elektro šoker. Stevens je završio iza rešetaka jer je navodno on bio glavni krivac, ali je pušten na slobodu nakon što su svi koji su sudjelovali u incidentu odbili surađivati s policijom.

Problemi u Plesu za zvijezdama 

Naravno, vječanje je održano prema planu dan poslije. Hope će uskoro potpisati ugovore sa Nikeom, Gatoradeom i Seikom i već je tada bila velika faca američkog sporta. Međutim, nekako svako malo, Hope znala skrenuti pažnju na sebe. Zakačila se tako s Maksimom Chmerkovskiym prilikom probe za jedan od nastupa na "Plesu sa zvijezdama" Solo je tvrdila da ju je Chmerkovskiy fizički zlostavljao tijekom proba, rekavši da ju je jednom udario u trbuh tako jako da joj je cijeli dan ostao trag te da ju je znao ošamariti kada ne bi ostala u poziciji u kojoj je trebala.

Producenti su joj nakon jednog od takvih događaja prišli i ponudili joj da zamijene Chmerkovskiyja, ali ona je to odbila jer mu nije željela "završiti karijeru". Maksim je odbacio sve ono što je tvrdila Hope.

Hapšenja nikada dosta 

Jednom prilikom Hope se potukla sa svojom polusestrom i maloljetnim nećakom. U tim trenucima bila je pod dejstvom alkohola. Prilikom hapšenja je porušila pola policijske postaje u koju je privedena. Kasnije je tvrdila Hope da se samo branila od napada nećaka.

Bilo je toga još. I hapšenja, alkohola, sukoba s policijom, trenerima, a posljednje vijesti o novom privođenju pokazuju kako Solo ne posustaje. Najednostavnije rečeno, ona je golman, a golmani su posebnog kova. Ljudi karaktera ovakvog ili onakvog. Međutim, za one koji ne znaju, Hope Solo je obilježila povijest ženskog nogometa, jedan od najboljih golmana ikada. Na terenu uvijek spremna da bude pravi vođa.

"Ne bih mogla biti igračica kakva jesam da nisam osoba kakva jesam, čak i kada ne povučem prave poteze i ne kažem prave stvari" rekla je jednom prilikom Solo. I više nego dovoljno.