Tekst članka se nastavlja ispod banera
Iako je točan broj golova koje je legenda Brazila i Santosa Pelé postigao u karijeri predmet rasprave, nema sumnje da je jedan od najvećih. Njegove čiste brojke – 1283 gola prema Guinnessovoj knjizi rekorda, 765 po konzervativnijoj procjeni – su izvanredne. Ali on je bio daleko više od tih suhih brojki, podataka. Bio je siromašni crni dječak iz duboko rasističke, društveno -ekonomski podijeljene zemlje koji je postao postao simbol nacije i svjetska superzvijezda. Jedan od najvećih koje je nogomet ikada gledao, koje je nogomet ikada imao.
Umjetnik s loptom, mađioničar u driblingu. I toliko velikih utakmica je odigrao, ali jedna stvar je jako zanimljiva, vrlo vjerojatno većini nepoznata.
Volio je stati među stative
Pored one poznate da je Pelé bio vrhunski igrač, on je bio i sasvim pristojan golman! Da, onaj veliki genijalac Pelé , nije se libio stati na gol kada je mogao, kada je imao priliku ili kada je u nekim slučajevima morao. Jedan od njegovih suigrača iz Santosa, Lima će reći:
"Nakon treninga je često znao ostati i stati na gol i nije to onako bilo iz zabave. Na gol bi stao onako poprilično ozbiljan, često bi razgovarao s trenerima, stručnjacima, pričao je o svojoj tehnici".
Sve do 1970. godine u Brazilu je na snazi bilo pravilo da za golmana nema zamjene, one klasične kao danas. Jednostavno u slučaju ozljede, kartona, treneri bi tražili neko rješenje u nekom od igrača. Kod Santosa je to je u nekoliko navrata bio nitko drugi nego veliki Pelé. Četiri puta je stajao na golu Santosa, jednom čak i reprezentacije.
"Iako nisam tako visok, bio sam dobar golman zbog svog skoka. Znao sam braniti za Santos ali i reprezentaciju u jednoj prijateljskoj utakmici" reći će Pelé
Krenulo je prvo od utakmice protiv Comercial prvenstva Sao Paulo države. Prvo je naravno zabio gol za Santos, pa je onda u dvadesetoj minuti drugog dijela obukao golmanski dres i stao među stative. Nije primio gol.
I dok je ta utakmica bila samo jedna od "onih" običnih, ova druga je ipak imala svoju težinu. Radilo se o revanš utakmici polufinala brazilskog prvenstva u kojem su se sastali Santos i Gremio koji je imao u tom trenutku jaku momčad.Marino, Paolo Lumumba, Joaozinho, Cléo su igrali za Gremio, dok su na drugoj strani bili Pelé, Pepe, Coutinho, Lima.
U prvoj utakmici igranoj na Olímpicu u Porto Alegreu, Santos je slavio 1:3. Gremio je vodio golom Paula Lumumbe, međutim Santos je napravio preokret. Pelé i Coutinho bili su neuhvatljivi, prvi je zabio jedan, a drugi namjestio dva.
Bio je toliko dobar da je "Jornal do Brasil" sljedeći dan napisao da su do kraja utakmice "navijači Porto Alegrea samo pljeskali Peléu i njegovim sjajnim potezima. Druga utakmica igrana tri dana kasnije je bila nešto sasvim drugo.
Zabije gol pa obrani svoj
Na stadionu Pacaembu publika, njih 60.000 se uživali u velikom okršaju u tom trenutku dvije vrlo vjerojatno najbolje momčadi.
Pepe je za zagrijavanje zabio jedan slobodnjak, ali su ovaj put gosti imali što reći. Za devet minuta ide njihov preokret, idu tri gola, dva Paula Lumumbe, jedan Marino.
Do poluvremena je Pelé pogodio s bijele točke, iako je morao ponavljati gradivo za 2:3. U drugom dijelu je Santos opasan, idu naleti Pelé i suigrača i u 84.minuti je preokret kompletiran.
Pelé je ugradio u pobjedu još jedan hat- trick ali to nije bilo sve.
Dvije minute nakon gola za 4:3, golman Santosa Gilmar je nešto rekao sucu Nittiju inače Argentincu, valjda je ga je opsovao i to na gol staje Pelé.
"Imao je dvije vrhunske intervencije u preostalom vremenu. Posebno jednu u kojoj se, poput mačke, bacio pod noge Joau Severianu, koji je u velikoj prilici" pričao je Pepe. Naravno da je kasnije Santos uzeo naslov prvaka, jer Bahia u finalu nije bila pravi protivnik, a Pelé je još u dva navrata znao zamijeniti Gilmara.
Bio je dobar golman
Međutim, oni koji su bolje pratili njegovu karijeru, reći će kako je tu bilo više utakmice, ne samo četiri prijateljske. Pa se tako spominju dueli protiv Botafoga, kada je trener Santosa Antoninho zamolio golmana Jaira Estevana da glumi ozljedu kako bi ga Pelé mogao zamijeniti Baltimorea kao zvanični prijateljski, dok su nezvanični bili oni protiv recimo Obale Bjelokosti ili u nekim revijalnim utakmicama.
Da nije krv voda kako se to obično kaže, potvrđuje i činjenica da je Peléov sin Edinho bio golman Santosa od 1994. do 1998. godine.
Naravno nije dostigao razinu nogometnog sjaja kao njegov otac, ali je opet bio dio momčadi koja je 1995. godine završila na drugom mjestu.
"Bio je sjajan golman - vadio je lopte iz donjeg i gornjeg kuta. I na golu bi napravio izvanrednu karijeru", prisjetio se "pravi" golman Santosa, Gilmar.
