Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Sine, ako slušaš i radiš kako ti kažu jednoga dana će postati kapetan Wolvesa'', rekao je "strašni" bojnik Frank Buckley, menadžer Wolverhampton Wanderersa kada je na treningu uzeo za ruku onako trenerski mladog momka s nepunih 18 godina, Stanleya Cullisa. Buckley je slagao momčad koja je imala još tada tamo tridesetih godina nadimak "Buckley Babes" jer je ovaj volio forsirati mlađe igrače. Stanley Stan Cullis koji je u roku od godinu dana debitirao u prvoj momčadi, naredne je već bio standardni igrač, u trećoj kapetan.
''Buckley je proveo mnogo sati na terenu, trenirajući, vježbajući sa mnom. On je bio taj koji mi je rekao kako ću bez ikakve dvojbe ja biti šef na terenu. Nijedan mladić od 18 godina nije mogao tražiti boljeg instruktora od bojnika, koji je postavio temelje modernih Wolvesa tijekom svojih 16 godina koliko je proveo u ovom klubu.''
Cullis je odrastao u Ellesmere luci, tamo gdje baš i nije bilo previše navijača Wolverhamptona, ali njegov otac je znao od prvog trenutka koji je njih izbor. Njegov sin je kao tinejdžer igrao za momčad Ellesmere Port-a, primijetili su ga mnogi treneri, ali je tata samo razmišljao o Wolvesima. Bila je 1934. godina kada je Cullis došao na Molineuxu. U godinama prije Drugog svjetskog rata, Wolverhampton će u dva navrata završiti na drugom mjestu. Jednom su ostali bod kratki iz Arsenala (1937–38), drugi put naredne sezone su gledali u leđa Evertonu. S tim da su te godine, igrali i finale FA Cupa, Portsmouth je na Wembleyu pred 100.000 gledalaca bio prejak, što potvrđuje krajnjih 1:4.
Kako su igrali Wolvesi tih godina pokazuje rezultat iz travnja 1938. kada su razbili Leicester 10:1. U sezoni 1937–38, Wolvesi su bili po mnogima veliki favoriti, pucali su od samopouzdanja. Uz Cullisa tu su bili sjajni igrači poput Bryna Jonesa, Dennisa Westcotta, međutim to im nije pomoglo. U to vrijeme se po Engleskoj pričalo kako igrači Wolverhamptona uzimaju neku čudnu vrstu kako se danas kaže, dopinga. Tada je to bio tajni lijek, a legenda kaže kako se radilo o nekim injekcijama čiji su sadržaj kreirali od čudnih životnjih organa, tačnije "majmunskih žlijezda". Samo su dvojica igrača, Dicky Dorsett i Don Bilton, odbili "liječenje".
Upravo su nakon tog teškog poraza igrači Leicestera su tražili da se pokrene istraga. Kad je ministar zdravlja Walter Elliot odbio prijedlog, laburistički zastupnik Manny Shinwell predložio je da se konzervativni ministri prebace na upravo te injekcije. Iako nikada nije zvanično dokazano o čemu se radilo na kraju su Wolvesi ostali bez naslova, jer su u posljednjem kolu poraženi od Sunderlanda. Slabi i dosadni Arsenal je prošao prvi ciljem. U svlačionici Wolverhamptona neki igrači su plakali, a onda je bojnik Buckley pojasnio igračima:
''Ostanite sjediti u tišini, saberite se. Samo ljudi slabog karaktera plaču.''
Za Cullisa je posebno bio važan je bio mjesec svibanj 1939, kada je u Bukureštu, protiv Rumunjske, postao kapetan Engleske momčadi, najmlađa ikad u dobi od 22 godine. U vrijeme kada su dres reprezentacije nosili njegovi stari prijatelji Joe Mercer i Tommy Lawton. Dvije godine nakon prvog poziva i susreta s Irskom u Belfastu. U međuvremenu je "strastveni puritanac" kako su ga mediji prozvali završio u raljama političara i politike. Vrlo brzo je sklonjen iz reprezentacije.
"Count me out" su riječi koje su vrlo vjerojatno odjekivale svlačionicom tog poslijepodneva 1938. godine, ispod Olympiastadiona. Cullis nije želio salutirati i pozdraviti kako su to onda radili Nijemci pred početak utakmice. Bio uvjereni kršćanin predani vjernik koji nikad u životu nije ni opsovao. Poput svog bivšeg školskog prijatelja i suigrača Joea Mercera, najbolje godine su mu oduzete u Drugom svjetskom ratu. U vojsci je kako se to kaže bio raspoređen kao učitelj za fizičku obuku kadrova. Naravno, nogomet je i u tom periodu ostao prva i najvažnija stvar. Igrao je za svoj klub, reprezentaciju pa i selekciju sastavljenu od igrača koji su također završili na frontu. A nije ih bio mali broj i nisu bili nepoznati.
S Mattom Busbyjem i ostatkom reprezentacije odigrao je prvu ratnu utakmicu u Dunkirku, nekih mjesec dana prije evakuacije Britanskih ekspedicijskih snaga i čuvene Operacije Dynamo. Kasnije će doći i do juga Italije s izuzetno jakom postavom koja će istrčati 23. rujna 1944. na stadion Stadio della Vittoria u Bariju. Protivnik je bila ekipa koja se službeno zvala „Yugoslav National Liberation Army XI“ koju su uglavnom predvodili igrači Hajduka, s kapetanom Jozom Matošićem. Ta "selekcija Partizana" je u tom periodu ostvarila 15-tak pobjeda igrajući protiv sličnih protivnika, između ostalih i selekcije RAF-a pa je ovaj susret trebao biti osveta za taj poraz. A Cullis je imao odriješene ruke slažući najbolji tim koji je mogao uzvratiti udarac i uspio je.
Igrajući tako u tom ratnom razdoblju, zaradio je neki udarac loptom u glavu, pa su je završio u bolnici. Liječnici su rekli "Dosta je bilo, Stan", možeš umrijeti", ali ih naravno nije poslušao. Barem ne odmah. Po povratku s fronta, odigrao je još jednu sezonu za Wolverhampton. Onu u kojoj je Liverpool bio prvak. Odluka je pala u posljednjem kolu, Cullis nije želio faulirati Alberta Stubbinsa koji je zabio taj presudni drugi gol, a mogao je. Stubbins će završiti na jednom od omota albuma Beatlesa, a Cullis će svoj potez objasniti riječima.
''Nisam želio ući u povijest kao čovjek koji je pitanje prvaka odlučio prekršajem!''
Ono što nije kao igrač napravio, Cullis jeste kao trener. Stvorio je famoznu momčad Wolverhamptona zbog koje smo na kraju dobili i Ligu prvaka. U to vrijeme Europski kup. Od početka se Cullis kao trener nametnuo, igrači su za njega bili spremni poginuti. Odmah je po preuzimanju ekipe odlučio uvesti neke novine, posebne načine treninga, tražio je igrača da igraju visoki presing, dok je u napadu imao "leteća" krila". Lijevo je bio Jimmy Mullen, desno nešto mlađi Johnny Hancocks. Oni su loptama hranili Jessea Pyea koje jeste u klub došao kao krilo, ali ga je u centarfora pretvorio Cullis. Takvi Wolvesi su tri puta bili prvaci, tri puta drugi, dva puta treći, te su uzeli i dva FA Cupa.
Posebna priča bile su prijateljske utakmice protiv velikih klubova iz Mađarske, Sovjetskog Saveza, Škotske, koje je njegova momčad razbijala. Upravo zbog njegovog Wolverhamptona i prepucavanja s ostatkom Europe koja je najbolji, dobili smo Europski kup, odnosno Kup prvaka, iz kojeg je nastala današnja svima poznata Liga prvaka.
Nitko ne zna razloge zbog kojih je Cullis otpušten 1964. godine, a popularni Vukovi više nikada nisu ni bili blizu momčadi kao tih pedesetih. Cullis je jedno vrijeme vodio Birmingham City, ali jednostavno to više nije bilo to. Imao je ponudu da preuzme Juventus, ali mu se nije išlo s Otoka.
''Čovjek ima samo jedan život, ja sam svoj dao Wolvesima'', rekao je jednom prilikom Cullis koji je preminuo 27. veljače 2001. godine. Sjajni centarhalf, jedan od najboljih engleskih u svaku utakmicu je ulazio jednako jako, žestoko, kao da je posljednja. A posljednju je dočekao u 84. godini. Njegova statua se danas nalazi ispred Molineuxa, po njemu na istom stadionu se zove jedna tribina. Veliki igrač, još veći trener. Jedan od onih koji je mijenjao povijest nogometa.
