VIDEO I Božićno primirje i utakmica između rovova

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Petak (Božić). Slavimo najnevjerojatniji Božić koji je moguće zamisliti”, napisao je u svoj dnevnik 25. prosinca 1914. britanski satnik Robert Patrick Miles, izravni sudionik spontanog primirja kod Ypresa u Belgiji. Između nas i naših prijatelja nasuprot nas postoji neka vrsta nedogovorenog i, naravno, neodobrenog, ali itekako razumljivog i skrupulozno poštivanog primirja. Čudno je da, izgleda, postoji samo na ovome dijelu borbene linije — s naše desne i lijeve strane još uvijek veselo pucaju jedni po drugima. Tu je spontano sklopljen dogovor da nećemo gađati jedni druge do iza ponoći. Ljudi su se našli otprilike na pola puta između rovova te su izmijenili cigarete i laži na vrlo prijateljski način."

Kasno na Badnje veće 1914. godine, Britanci (British Expeditionary Force-BEF) su čuli kako u rovovima preko puta Nijemci pjevaju patriotske pjesme i vidjeli su fenjere i male jele duž njihovih rovova. Sljedećeg dana, britanski i njemački vojnici su se sastajali na ničijoj zemlji i razmjenjivali poklone, fotografirali se, pričali, a onda je nastala trka i galama, netko je nabio nogometnu loptu nogom.

"I tako smo svi bili izvan rovova u neutralnoj zoni, kad smo odjednom ugledali njemačkog vojnika kako nabija loptu. Nismo se zapravo ni snašli, a već smo igrali nogomet", priča je Johanessa Niemanna, svjedoka tadašnjih događaja, ujedno zapovjednika 133. britanske saksonske pukovnije.

Kako donosi Pehr Thermaenius u knjizi "The Christmas Match: Football in No Man’s Land 1914", u njemačku vojsku je mobiliziran Albert Schmidt koji je igrao za Fussballclub 02 Schedewitz, a samo kojih stotinjak metara od njega našao se narednik James Coyle, igrač škotskog Albiona. I negdje u razmjeni tih cigareta i lažima kako će sve biti dobro, netko je s britanske strane izvadio loptu i napucao je na komad zemlje između prvih linija.

Thermaenius u knjizi opisuje kako je bojno polje nedaleko od Frelinghiena bilo pogodno za nogomet jer je bilo pošteđeno granatiranja i ostalih oštećenja. Bilo je potrebno samo pomaknuti namotanu bodljikavu žicu i improvizirati golove. Ono najbitnije, lopta i želja za igrom koja je simbolizirala nadu, već je bilo na tom polju. Onih 150 metara beznačajnog zaleđenog tla oko kojeg su se Englezi i Nijemci mjesecima klali odjednom je dobilo značaj.

"Nije bilo baš idealno za igru jer je tlo bilo smrznuto, ali dobili smo ih 3:2", tvrdnje su jednog od njemačkih vojnika, a do danas traju prijepori o rezultatu i broju odigranih susreta. Navodno je tog dana odigrano nekoliko utakmica međutim, ova je bila najvažnija. Nekako je našla svoje mjesto u povijesti. Kasnijim istraživanjima se došlo do podatka da je jedna ekipa bila ona između 134. kraljevske saksonske pukovnije i druge jedinice (2.Argyll & Sutherland Highlanders).

Prema napisima iz sačuvanih dnevnika vojnika toga vremena, ponajviše iz onog Roberta Hamiltona, kapetana Kraljevskog bataljuna iz Warwickshirea, zaključuje se da su na Božić 1914. utakmicu odigrali njemački i engleski vojnici.

"Bio je ovo sretan i neobičan Božić. Ali sam nakon ponoći udvostručio broj stražara", piše u svom dnevniku Hamilton. Kapetan Stockwell iz velške regimente otkrio je da je nakon ponoći ispalio tri hica u zrak, što je bio znak da je primirje završeno. Samo nekoliko trenutaka kasnije čulo se i kako njemački general ispaljuje dva hica u zrak.

Nažalost, primirje nije poštovano svuda duž Zapadnog fronta. Na drugim mjestima borbe su se nastavile i na Božić je bilo žrtava. Neki oficiri su bili nezadovoljni primirjem i brinuli su se da će to potkopati borbeni duh.