VIDEO I Engleski huligani i temelji jake Belgije 80'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Godine su prolazile, nogomet se mijenjao. Sa završnog turnira najbolje četiri selekcije, stigli smo do osam najboljih. Sustava koji će potrajati narednih 16 godina. Kroz kvalifikacije sedam reprezentacija se plasiralo na završni turnir, Italija je kao osma bila domaćin. Iznenađenje je svakako predstavljao plasman Grčke iz skupine šest.

Grci su završili ispred Mađarske, Finske i Sovjetskog Saveza, tijesno s bodom odnosno dva prednosti ispred ostalih selekcija. Po prvi i jedini put igralo se bez polufinala. Pobjednici skupina su izborili finale, drugoplasirani su igrali za treće mjesto.

Engleski huligani

Strijelci nisu bili raspoloženi, publika također. Veliki stadioni su bili dobrim dijelom poluprazni. Recimo da je utakmicu između Grčke i Češke gledalo nešto malo iznad 7.000 gledatelja, na velikom Olimpicu u Rimu. Osim slabe posjete i malog broja golova, ono što se po prvi put pojavilo kao problem za organizatore, su navijači, bolje rečeno huligani iz Engleske.

Neredi u kojima su sudjelovali navijači Tottenhama u finalu Kupa Uefa 1974. godine, godinu poslije fanovi Leedsa u finalu Europskog kupa 1975. godine, pa navijači Engleske u Luksemburgu 1977. bili su samo neki od primjera problema koji će postati poznat kao "Engleska bolest". Uz to, Englezi su bili revoltirani igrom svoje selekcije koju je vodio Ronald Greenwood.

Suzavac na Europskom prvenstvu 

Trevor Francis je od pokidao ahilovu tetivu prije turnira, Kevin Keegan se oporavljao od ozljede koljena, jednostavno, Engleska je izgledala slabo. Noć prije uvodne utakmice Engleske u Torinu, policija je uhapsila 36 engleskih navijača. Nakon što je Ceulemans izjednačio na 1:1, nastala je gužva na tribinama.

Englezi su bili revoltiran činjenicom da je domaća publika bila na strani Belgije. Krenuo je sukob, policija je intervenirala, korišten je suzavac i utakmica je prekinuta. Na kraju je ostalo 1:1, Greenwood je bio bijesan:

"Ponosan sam na svoju profesiju, ali kada se dese ovakve stvari, stidim se nogometa. Oni su idioti i ne želimo ništa imat s njima. Volio bih sve staviti u jedan čamac i baciti u more".

UEFA je organizirala hitan sastanak kako bi se razgovaralo se o kazni Engleske, mogućem izbacivanju s turnira, tih 8.000 funti bilo najbolje što se moglo dogoditi Engleskoj u tom trenutku. Engleska je ostala kratka bod, nije dohvatila završnicu. Zapadna Njemačka je uzela drugu titulu prvaka Europe. Igrala je dobro, Hrubesch je dvije minute prije kraja svojim drugim golom osigurao naslov prvaka svojoj reprezentaciji, međutim nekako je ljubiteljima nogometa daleko bolji utisak ostavila Belgija. Koju nitko realno nije vidio u finalu.

Udareni temelji jake Belgije 

Pod vodstvom Guy Thysa, igrači poput golmana Jean-Marie Pfaffa, desnog beka Erica Geretsa, veznjaka Jana Ceulemansa, Van der Elsta, doveli su Belgiju u sam vrh europskog nogometa. I tko zna što bi se dogodilo da je recimo Belgija uspjela utakmicu odvesti u produžetke.

"Prije Eura 1980. bili smo amateri. Nakon toga sve se promijenilo. Nitko nije vjerovao u nas, mi smo znali da možemo. Radili smo šest ili sedam godina da izgradimo tu selekciju, najbolju koju su imali. Prvi put smo igrali u finalu. Sjećam se kako su nas podcjenjivali prije prve utakmice. Igrali smo protiv Engleske predvođene Keeganom i mislili su da je samo pitanje hoćemo li dobiti četiri ili pet komada.

Nitko nam nije davao ni trunku šanse. Odigrali smo 1:1 i poletjeli u nebo od samopouzdanja", pričao je Jean-Marie Pfaff, golman koji je kasnije napravio sjajnu karijeru. Prelaskom u Bayern parirao je Toniju Schumacheru tada golmanu Kölna. Pfaff se prisjetio velikog finala:

"Svaki poraz boli, a posebno kada izgubite u finalu. Mi smo se borili, igrali smo dobro, ali smo izgubili. Tek kad smo se nakon svega vratili u Belgiju i vidjeli koliko su ljudi sretni, znali smo da je vrijedilo godina truda i odricanja. U to vrijeme najbolji igrači Belgije su igrali u svojoj zemlji, mi smo jako puno trenirali, radili. Tada je nogomet bio jedna vrsta hobija, nismo bili milijunaši".

Gledajući sve ono što se događalo kasnije, slobodno možemo napisati, da su temelji jake Belgije udareni upravu na ovom turniru. Belgija će recimo u Španjolskoj dobiti Argentinu, u Francuskoj su bili blizu polufinala, dok su u Meksiku završili kao četvrti. Na svakom sljedećem takmičenju koje će doći kroz godine, na Belgiju se itekako računalo.