VIDEO I Magla, prekid, prostituke, slomljena vilica...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U to vrijeme ždrijeb je bio samo ždrijeb. Nije bilo nositelja, povlaštenih. Bilo je samo pitanje koga će kuglice spojiti. Tako je u sezoni 1988/89 spojio Milan i Crvenu Zvezdu, već u drugom kolu Kupa prvaka. Zvezdu koja hoće napokon nešto da napravi u Europi i Milan koji hoće da bude najbolji, ali jedno duže vrijeme. Da vlada. U prvoj utakmici 26. listopada Zvezda je izvukla 1:1.

Dva gola su pala u 60-ak sekundi, na otvaranju drugog dijela. Prvo je Stojković zabio a on onda je uzvratio Pietro Paolo Virdis. Naravno da je "gorjelo" pred revanš, iako nogometna povijest, statistika i rezultati tada klubova iz Jugoslavije u prvim utakmicama nisu značili ništa.

Barem kada su u pitanju dueli protiv najboljih. Nekada je malo bilo gol prednosti, nekada dva, nekada i više. Naravno da je Milan dočekala krcata Marakana u onom svom starom kapacitetu, nekih 97.000 gledatelja.

Magla kao Carpenterovom fillmu

Zvezda je bila u sastavu: Stojanović, Najdoski, Vasilijević, Šabanadžović, Radovanović, Jurić, Ivanović, Savićević, Bursać, Stojković, Đurović. Država je "skočila", da se izbaci Milan, čak je i Savičević dobio "slobodno" iz vojske da može zaigrati. Nitko nije slutio da će utakmica ući iz povijest iz nekih drugi, ne nogometnih razloga. Kako je utakmica prolazila, tako je magla bila sve veća. Vidljivost sve manja. Virdis je opet u centru pažnje, nije strijelac već je dobio crveni karton zbog udaranja Najdoskog.

Tko je dao gol?

Drugo poluvrijeme počinje, magla je u potpunosti pokrila stadion. Magla kao u filmu Johna Carpentera iz 1980. godine. Većina ništa ne vidi. Čak ni Milojko Pantić. U jednom trenutku huk s tribina, i Milojko je "podigao" ton.

"1:0 za Crvenu Zvezdu, ali tko je dao taj gol? I dok "kolega" s terena objašnjava kako je strijelac Stojković, Milojko već govori: "Dejan Savičević je strijelac...

Rijetki su vidjeli, svi slave, Milan je na koljenima, ali magla. Definitivno se ništa ne vidi. Glavni sudac Dieter Pauly u jednom trenutku odlučio je prekinuti utakmicu. Igrat će se od početka. Sutra, u četvrtak 10. studenog.

Godinama poslije legendarni Paolo Taveggija, Berlusconijev čovjek od povjerenja za "sve" poslove je pričao kako se Milan "izvukao" iz neugodne situacije.

"Sudac je označio prekid utakmice i rekao mi da moramo pričekati 45 minuta kako bismo vidjeli hoće li se magla podići. Pored terena sam popušio cigaretu pa otišao u svlačionicu te tamo vidio da se pola naše momčadi već tuširalo i spremilo za odlazak, ne shvaćajući da je odgoda samo privremena. Kada sam vidio da smo propali, odlučio sam se na očajnički potez. Otišao sam do sudačke svlačionice i rekao sucu Paulyju da je moj engleski jako loš, zbog čega sam ga pogrešno razumio da se utakmica odgađa za neki od idućih dana i da mi je zbog toga, jer su me igrači Milana tako shvatili i već odlaze sa stadiona, karijera uništena. Pauly me saslušao, pogledao i rekao: 'OK, igrat ćemo sutra popodne. Ovo nikome nisam rekao otkad se dogodilo. Pred igračima, trenerom i svima u klubu sam lagao kako su mi suci rekli da je njihov plan od početka bio da se igra idućeg dana."

Pauly je imao sve pri ruci (što mu treba)

Tu nije kraj priče o Taveggiji i Paulyju. Ovaj nastavak je još zanimljiviji. Dok su igrači odmarali u hotelu, treneri pripremali taktiku za novu tekmu, ostali su tražili način da iskoriste slobodno vrijeme. Tavegija i njegova ekipa završili su u nekom klubu u koji će nešto kasnije igrom slučaja doći i glavni sudac.

"Niti pola sata nakon što smo se smjestili u klubu, ispred njega se parkirao bijeli Mercedes. Iz njega su izašli glavni sudac Pauly, njegov pomoćnik, Zvezdin direktor i par djevojaka, čiji hobi nije teško pogoditi. Zagledao sam se u suca s namjerom da i on vidi mene. To mi je uspjelo. Uputio sam mu pogled koji je govorio: 'Znam što radiš, a ti sada znaš da sam te vidio.' I to sa svjedokom koji o tome što, gdje i u kakvom društvu rade sudac utakmice Zvezde i Milana s direktorom domaćina, može u roku od par minuta obavijestiti sve vodeće talijanske i europske medije. Bez riječi je sve to shvatio."

Ponovljena utakmica igrala se za svaki slučaj u dnevnom terminu, nove karte se nisu prodavale, publika se puštala na stadion, do trenutka kada policija odredi da je sigurnost ugrožena. Sada je već bilo preko 100.000 gledatelja. Nije bilo magle, vidjelo se puno bolje, ali Pauly nije baš najbolje vidio. Možda je bila noć teška ili tko zna.

Pukla vilica Donadoniju

Uglavnom, čovjek nije priznao čist gol Milanu, bolje rečeno autogol, iako je lopta bila bliže mreži nego gol liniji. Ipak, onaj van Bastenov iz 35. minute nije mogao poništiti. Stojković je opet uzvratio, a onda je došla završnica prvog dijela. Žestoki duel, Gorana Vasilijevića i Roberta Donadonija. Igrač Zvezde se drži za glavu, Donadoni leži nepomičan. Panika na terenu.

"Prva jasna slika koju imam je buđenje u bolničkoj sobi. Dva su čovjeka pored mene, jedan mi je cijedio mandarinu, kap po kap, jer sam nisam mogao da otvorim usta. Vilica je bila slomljena. Taj sudar je nešto čega se sigurno nikada neću sjećati u životu, uopće nisam bio svjestan", govorio je Donadoni, kojem su liječnici na licu mjesta izvadili jezik i spasili ga bukvalno, da ne umre na terenu.

Na kraju je odluka pala na penale. Dvije velike face Crvene Zvezde nisu zabile. Savičević i Mrkela, Milan je prošao dalje, postao kasnije najbolji klub na svijetu. Gol za prolaz Milan zabio je Rijkaard.

"U potpunoj tišini Marakane, čuo sam tup udarac lopte koja je udarila u stativu. Krv mi se ledila u žilama, lopta se od stative odbila u mrežu. Ušao sam teren i počeo ljubiti svakog igrača posebno. Prošli smo pakao, nepravdu, nasilje, provokacije. Pljuvali su nas, vrijeđali, vrijeđali su povrijeđenog Donadonija. Na kraju smo bili jači od svih", reći će tvorac slavnog Milana Arrigo Sacchi. 

Milan je do raspada Kupa prvaka osvojio dvije titule, Zvezda je bila posljednja koja je slavila u onom starom sustavu.