VIDEO I Stvorili ga Čajkovski i Zebec, izgubio od BMW-a

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tih godina Bayern nije ni blizu onoga što je danas. Predsjednik Wilhelm Neudecker je pozvao Čika Čajkovskog na jedan razgovor. Čajkovski je već prethodno dogovorio razlaz s Kölnom, koferi su se pakirali za Barcelonu, ali legenda kaže kako je supruga Rada presudila. Ona je valjda objasnila svom suprugu kako je u Münchenu hrana bolje nego u Španjolskoj. Čik je strašno volio roštilj, prije svega klasičnu balkansku hranu.

"Dođi, imamo jako puno nadarenih dječaka u juniorima", rekao mu je Bayernov predsjednik. I tako je Čik završio u poluamaterskom klubu znatno manjeg ugleda i od Barcelone i od Kölna - Bayernu.

Dolazak Čajkovskog je vrlo važan

Među tim klincima tada bili su golman Sepp Maier te Franz Beckenbauer. Čik ga je zatekao kao jedva 18-godišnjeg veznjaka. Njima dvojici je pridružio vršnjaka, "malog debelog" (kako ga je on zvao) Gerda Müllera kojega je pronašao u nekom tamo nepoznatom Nördlingenu i počeo ga pretvarati u strašnog kralja strijelaca. Baš kao što je Beckenbauera počeo "tesati i klesati" u igrača koji će postati najbolji svih vremena Njemačke. 

"Mene kao nekog mladog golobradog mladića prvi put doveo na trening sa seniorima, tada za nas profesionalce. Bio je jedan od prvih koji je prepoznao moj talenat. Podržavao je mlade, ali nije zanemario iskusne, pronašao je jednu kombinaciju, spoj mladosti i iskustva. Treba znati kako tada mladi igrači nisu bili ono što su danas, s njima se moralo jako puno raditi. Čik nas je trenirao ali i školovao, prvi put nam je pokazao neki stvari", govorio je Beckenbauer.

Stvaranje kluba, stvaranje Kaisera

Bayern se tada nije smatralo vrhunskim klubom. Nije ozbiljno konkurirao za njemački ligaški naslov još otkako je 1932. postao prvak u pred bundesligaško doba, ali su se stvari počele mijenjati. Čajkovskom je prvo trebalo da uvede Bayern u prvu ligu (dvije godine) do 1968. je uzeo već dva kupa i jedan Kup pobjednika kupova.

Za Čajkovskog je već tada Beckenbauer bio "dirigent koji svojom brzinom ali i umom izbjegava direktne duele s protivnikom". Uveo ga je u prvi tim 1964. godine, diveći će tom mladom momku koji sjajno napreduje, koji je za godinu i pol dana već bio u reprezentaciji Njemačke. S kojom će uskoro već biti na Svjetskom prvenstvu 1966. godine u Engleskoj, vrlo brzo će postati i kapetan Bayerna. OK, super je to izgledalo u Engleskoj, međutim utakmica Finala Kupa Kupova. Bayern je tada u Nurembergu pred 70.000 gledatelja savladao Glasgow Rangers nakon produžetaka 1:0, bila je posebna priča.

Zebec i nadogradnja 

Čajkovski odlazi s klupe Bayerna, dolazi na njegovu preporuku Branko Zebec. Sa svojim posebnim stilom rada i posebnim metodama.

"Onog trenutka kada je došao Zebec na klupu Bayerna naša mladost je nestala", prisjetio se Beckenbauer jednom prilikom, aludirajući na pravila koja su tada počela vladati u Bayernu. Od recimo treninga koji su znali početi u sedam ujutro.

Zebec, kao autoritarni trener je zahtijevao maksimalnu disciplinu i tjerao je igrače da trče kao nikada u njihovim životima, bio je ustvari savršen spoj za njemački mentalitet.

Zebec je implementirao strpljivi stil igre s mnogo dodavanja, uveo je moderni nogomet u Bayern, s inzistiranjem na posjedu lopte, ali uz puno više "obavezne igre" te čvršću obranu u koju je premjestio Beckenbauera kao jednog od prvih klasnih libera. To je jednostavno odgovaralo Franzu koji je polako izrastao u nešto posebno. Igrača koji drži kompletnu obranu na svojim leđima, koji može biti sve što zatreba u svojoj ekipi, selekciji, koji tako lako iznosi loptu na protivničku polovinu, koji na kraju može zabiti i gol.

"Čik je od mene napravio pravog igrača, kao i od Maiera i Müllera. On je imao najveći utjecaj na naš klub, kao i Branko Zebec. Trenirali su me veliki treneri, Ernst Happel i Udo Lattek, ali njih dvojica, Čajkovski i Zebec, su bili najveći", pojasnio je jednom Franz. 

Uspon Bayerna, uspon Beckenbauera 

Čim je Zebec preuzeo Bayern dogodio se preporod bavarske ekipe koja je 1969. godine, na sveopće iznenađenje, osvojila dvostruku krunu – prvenstvo i kup, prva dvostruka kruna u povijesti Njemačke. Titulu je osvojio vrlo uvjerljivo, koristeći samo 13 igrača tijekom cijele sezone. Samo dvije godine kasnije, Branko je s Bayernom osvojio i europski trofej, Kup pobjednika kupova. Bila je to prekretnica, Bayern je od prosječnog njemačkog kluba krenuo s uzletom koji će ga uskoro učiniti bavarskim divom te najvećim njemačkim klubom. Baš kao i Beckenbauera.

Poseban odnos Branko Zebec imao je s Beckenbauerom. Od najpouzdanijega igrača do obiteljskog prijatelja. Ali, nije sve bilo tako idilično kad je Zebec preuzeo Bayern.

"Franz, koji tada nije dobro poznavao Branka, jednom se iskrao po noći iz sobe u trening-kampu i otišao doma. Branko je išao u kontrolu poslije 23 sata i nije ga zatekao u sobi. Sjeo je u fotelju, ugasio svjetlo u sobi čekao ga. Kad se vratio usred noći, Franz je bio šokiran zatekavši trenera u sobi. Ne znam kakva je bila kazna, ali znam da Franz više nikada nije ponovio takvo što", prisjetila se jedne anegdote gđa Zebec.

Svjetski prvak

"Odlučio sam da moramo napraviti korak naprijed. Imati igrača kao što je Franz bila je ogromna prednost. Imao je izvanredan osjećaj za poziciju, mogao je da se uhvati u koštac kad je bilo potrebno i uvijek je imao mogućnosti da organizira naš napad", govorio je Helmut Schön izbornik Zapadne Njemačke koja je 1974. godine postala Svjetski prvak. Četiri godine ranije u Meksiku je odigrana povijesna polufinala utakmica koju je Beckenbauer odigrao i pored teške ozljede ramena. Italija je dobila tada Zapadnu Njemačku 4:3, baš kao što je domaćin Zapadna Njemačka savladala Nizozemsku u finalu 1974. godine.

Pamti poraz iz 1973. godine 

Svjetski poznat po svom glatkom, izrazito elegantnom stilu i spretno planiranoj, inteligentnoj taktici, Beckenbauer je zaslužio divljenje i poštovanje svojih kolega nogometaša, trenera i menadžera. Nevjerojatno svestran, inteligentan i graciozan stekao je nadimak za sva vremena - Der Kaiser. Tih godina su Zapadna Njemačka i Bayern izgledali skoro nepobjedivo.

Bayern je tri puta zaredom bio prvak Europe, tri puta zaredom prvak Zapadne Njemačke, osvajač Intercontinental Cupa. Iz tog perioda ljubitelji nogometa pamte okršaje Kaisera i društva protiv Jugoslavije. Koja se mogla pohvaliti da je dobila baš tu strašnu selekciju 9. svibnja 1973. godine. Na krilima BMW-a. Marić je obranio penal Mülleru, Kulje Vladić je natjerao Schwarzenbecka da igra rukom, što je u gol pretvorio Bajević. Jedna od najvećih pobjeda one reprezentacije.

Uživanje u New Yorku

Dio karijere je Franz proveo u New Yorku. Potpisao je ugovor na četiri godine, 2,8 milijuna dolara je dobio od kultnog Cosmosa.

"Bila je najbolja odluka u mom životu da dođem u New York, uživao sam", govorio je kasnije Beckenbauer gdje je imao svoj "Dan Franza Beckenbauera" na velikom stadionu Giantsa. Tamo su uz njega bile velike face Pele, Giorgio Chinaglia, Carlos Alberto, jednu sezonu i Jadran "Ćela" Topić.

Iz Cosmosa se nije vratio u Bayern, već u HSV. Opet je tamo bio Zebec, jednu polusezonu ga je vodio Aca Ristić. Happel ih je doveo do naslova prvaka Njemačke, bilo je to strašna ekipa. Magath, Hrubesch, Kaltz, bio je i Buljan, pa Keegan. Karijeru je završio u Cosmosu a onda je nastavio pisati nogometnu povijest s reprezentacijom.

Krivični postupak

Koja je u jednom trenutku sredinom osamdesetih izgubila korak za najboljima. Pod njegovim vodstvom prvo je Zapadnu selekciju odveo do finala Meksika 1986. godine, a onda se četiri godine kasnije osvetio Maradoni i društvu. To je bila "nova" Njemačka. Nažalost, ni priča o ovom sjajnom igraču nije mogla proći bez nekih "crnih" rupa.

Još kao mlad igrač, za kratko je izbačen iz reprezentacije jer je ostavio trudnu djevojku. 2016. godine, pokrenut je krivični postupak oko sumnjivih količina novca i organizacije SP 2006. godine. Švicarski federalni istražitelji upali su u njegovu kuću u Salzburgu u potrazi za dokazima. Beckenbauer je protestirao zbog svoje nevinosti, ali se sve više počeo povlačiti iz javnog života, pozivajući se istovremeno na zdravstvene probleme koji su bili dovoljno stvarni.

Bez obzira na to, Kaiser je ostao jedan od najboljih koji je nogometni svijet ikada imao. Defenzivac kakvih prije njega nije bilo, vrlo malo i nakon njega. Igrač koji je spojio nespojivo. Defenzivac, a umjetnik.