VIDEO I Vozio viljuškar, pravio pizze, radio po restoranima, sada zabija u Ligi prvaka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tko je najveća priča Lige prvaka? Odgovor je jednostavan - ekipa Bresta. Kluba koji je ponovo u društvu najboljih od sezone 2019/20, koji je samo dvije sezone u Francuskoj ranije bio tek na 14. mjestu na kraju.

Nije Brest baš toliko nepoznat, bilo je tamo u prošlosti igrača koji su kasnije postali velike zvijezde, od Argentinca Browna, preko Ginole, Júlia Césara, golmana Lame, Le Guena, do Ribéryja.

Međutim, ova generacija koja je sada na sceni, svakako će biti upisana posebnim slovima u povijest kluba. Baš kao što je posebna priča Juliena Le Cardinala. Koji je radio brojne poslove, pa je čak bio i dostavljač pizze. Nije samo dostavljao i pravio pizze, vozio je i viljuškar u fabrici palačinaka, radio na stanici. U to vrijeme je igrao za Saint-Brieuc.

"To su bila komplicirana vremena. Prestao sam igrati nogomet. Veći dio života morao sam raditi, jer ako ne radiš, nemaš novca. Primao sam 150 eura mjesečno u klubu Saint-Brieuc. Dakle, kada dođete do 18-19 godina... A nisam baš volio školu pa... Bio je to restoran Del Arte. Počeo sam tamo raditi, kuhati tjesteninu. Bilo je malo iritantno. Netko je otišao, pa sam ja, promaknut. Radio sam na predjelima i desertima. Prestao sam jer je imao ugovor na određeno vrijeme od tri mjeseca. Nakon tjedan dana ponovno su me nazvali. A onda sam malo prešao na pizzu. Ali nisam bio baš, jako dobar", priča za Sofoot.com ovaj igrač.

Probao je Le Cardinal, ali teško mogao prilagoditi. Njegov način je bio takav. Uglavnom amaterski nogomet. Došao je u Guingamp, ali nije izdržao. Radio je sve i svašta, nekako u nedogled. Svijet profesionalnog nogometa je bio poprilično daleko.

" U tom restoranu sam upoznao svoju buduću suprugu. Ona me vratila na pravi put. Zahvaljujući njoj sam ovdje. U jednom trenutku mi je rekla:

"Digni guzicu i vrati se nogometu i počni opet normalno da živiš ili ćeš biti potpuno sam".

Jedno vrijeme je Julien radio u fabrici i trenirao. Supruga ga je vozila na treninge. Imao je dogovor.

"Na poslu u firmi do 11, kasnije na trening, pa opet kasnije u skladište na posao. Ali nisam odustajao".

Sve se promijenilo kad je otišao u Bastiju koja je tada bila jako nisko. Treneri ovog kluba su na jednoj utakmici došli gledati Julienovog suigrača Stephena Quempera. Na kraju su uzeli Juliena. Smrt majke je bila nešto što je teško prihvatio, opet je razmišljao o prestanku igranja, opet je supruga bila tu.

Nakon Bastije igrao je Paris FC, bio u Lensu a onda je uslijedila posudba u Brest. Danas ovaj igrač ima 27 godina, igra Ligu prvaka. U posljednjoj utakmici protiv PSV bio je strijelac jedinog za pobjedu. Gola koji bi svoju dodatnu vrijednog mogao imati nešto kasnije. Kad se završi ova faza Lige prvaka.