Zlatna rezerva vol. 10
Vodič za one manje upućene u skupine G i H
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Skupina G
Belgija – opće je mišljenje da je bivši izbornik Marc Wilmots naprosto ugušio jednu izuzetno nadarenu reprezentaciju, pa je nakon šup karte nekadašnjem golgeteru na klupu Crvenih đavola, kako im tepaju domaći, sjeo španjolski stručnjak Roberto Martinez. Iako za sada stvari uglavnom idu kako treba, još uvijek se Martinez treba dokazati, jer Belgija jeste lagano prošetala svoje dupe kvalifikacijskom skupinom, bili su golgeterski raspoloženi u pripremnim utakmicama, ali 0:0 u jedinoj zapravo ozbiljnijoj utakmici – s Portugalom bez Ronalda – govori nam da Belgija još mora dokazivati da može. Eden Hazard, Kevin De Bruyne, Dries Mertens, Romelu Lukaku i ekipa, naime, moraju pokazati znanje protiv jakih i ozbiljnih reprezentacija, za što smo do sada uglavnom ostajali uskraćeni. Talenta imaju na pretek, motivacije i snage im ne nedostaje, ali nad glavom im i dalje stoji Damoklov mač da znaju iznenada pregorjeti k'o sijalica.
Pročitajte još
Panama – Čak možda i veći autsajder od Saudijske Arabije. Još i danas se možemo čuditi kako su uspjeli proći preko SAD-a, jer nastupi u pripremnim utakmicama jasno govore kako se radi o veoma limitiranoj reprezentaciji, moguće i jedinoj na Mundijalu na kojoj bi se mogla popravljati gol razika. Zapravo, prva utakmica protiv Belgije puno će nam toga otkriti o Panami i toj lopti za nabijanje.
Tunis – Svakako bolji od Paname i s nadom da organiziranom i muškom igrom, baš kao u pripremnim utakmicama (S Portugalom i Turskom po 2:2, poraz od Španjolske 1:0) mogu i do senzacije. Imali su sreće u kvalifikacijama, nisu imali jake takmace, ali su fanatično borbeni dokazali da im se itakako ide na Mundijal. Prvu igraju s Englezima i ako im nekako otkinu bod, eto ih na konju. No, objektivno, realan kvalitet Tunisa je taman za treće mjesto u ovoj skupini.
Pročitajte još
Engleska – Uvijek ispraćeni uz najveća očekivanja, na kraju bi se prebrzo kući vraćali posrani. Istina, uz nekako tradicionalan manjak atraktivnosti zadnjih godina, uglavnom su im rezultati na Svjetskim prvenstvima još od 1990. jako blijedi. E sad, ovaj put ne dopire do nas glasno i uobičajeno navijanje engleske javnosti s uvjerenjem kako mogu biti prvaci svijeta i kako im taj naslov još od 1966. nepravedno uzimaju neki drugi. Što je, zapravo, jako dobro, jer neopravdani hype ih je uglavnom znao i koštati. Reprezentacija koja se, otprilike, temelji na zvijezdama Tottenhama (Dele Alli, Harry Kane), uz dodatak igrača iz ostalih vodećih klubova Premiershipa, ali bez izrazite zvijezde, mogla bi biti ozbiljan igrač na SP-u ako, i samo ako, ne budu bolovali od klasične engleske boljke – nedorečenosti. Ne znamo koliko je Southgate stvarno moćan trener, ali će mu na Mundijalu svakako trebati više ozbiljnosti, mudrosti i smirenosti, nego onomad u polufinalu Eura 1996., kada je s bijele točke izbacio i sebe i Englesku s turnira kojem su bili domaćini.
Skupina H
Poljska – Potencijali Poljske su veliki, velika je to zemlja i u ovom trenutku imaju solidan broj dobrih igrača, od kojih je nekima ovo zadnja šansa za veliki rezultat. Čak i Lewandowski pomalo zalazi u godine i evo prilike da nešto ostavi iza sebe i u dresu repke. Šteta je što im je grupa prilično ujednačena i, narodski rečeno - zajebana. Poljacima često nedostaje „ono nešto“, a to možemo nazvati samopouzdanjem, srcem, mudima...jer znaju „zatiltati“ protiv dobro organiziranih i odlučnih repki. Imaju odlične vratare, ali znaju primati pacerske golove. Nikoga neće čuditi čak i ako na kraju budu, recimo, treći, ali na papiru su reprezentacija za prolaz u drugi krug.
Senegal – Protiv Hrvatske smo vidjeli njihov potencijal, koji nije samo trkački. Sadio Mane, Keita Balde, Ismaila Sarr, Mame Diouf, uz poguranac Kouyatea, Idrissa Gueyea ili Kalidou Koulibalyja, zbilja mogu predstavljati moćnu reprezentaciju. No, nepredvidivi su i nemaju konstantu igara i rezultata, čak i unutar jedne utakmice mogu pokazati pet različitih lica. Tako da se opravdano postavlja pitanje koliko je mudar odabir „domaćeg dečka“ Aliou Cissea za izbornika. Potencijalno su štof i za prvo mjesto u grupi, ali lako se može dogoditi da potpuno razočaraju.
Pročitajte još
Kolumbija – Još jedna reprezentacija koja ima ogroman potencijal, a uz to je ovaj Mundijal zadnja šansa nekim igračima da ostave veliki trag na velikoj reprezentativnoj pozornici. Tu prije svega mislimo na Radamela Falcaoa i Carlosa Baccu. Vjerujemo da Kolumbijci mole nebesa da im James Rodriguez zaigra kao prije četiri godine, kada je naprosto briljirao na turniru u Brazilu, ali upravo bi njegov pad u samopouzdanju i formi mogao biti ključni faktor eventualnog slabog nastupa Kolumbije na Mundijalu. Unatoč tomu, posjeduju kvalitetu za najmanje osminu finala.
Japan – Iako ne treba otpisivati Samuraje, nekako smo dojma da taj orkestar nije uštiman. Novi izbornik Nishino je ostvario traženo, nakon smjene „neatraktivnog“ Vahida Halilhodžića, Japan igra više napadački, ali zato često zaborave obranu. U zadnjoj pripremnoj su svladali Paragvaj sa 4:2, ai prije toga bili su apsolutno nemoćni protiv Švicarske i Gane. Reprezentacija kojoj je trenutno najbolji igrač Takashi Inui, nova akvizicija Betisa, imala je i bolje dane. Čak i da iskoriste neki samurajski trik, neku fanatičnost, plasman dalje bila bi poprilična senzacija.
