Walk the line

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Imam dobrih, ali i loših dana. Znate, zaista želim biti sretan i trijezan. Ali još uvijek ima jutara kad se probudim kraj prazne boce džina i nemam pojma što se dogodilo. Kažem ljudima da sam alkoholičar, ali nadam se da netko barem razumije da se zaista borim s time", rekao je jedan od najvećih igrača engleskog nogometa, neponovljivi Paul Gascoigne koji se pojavio u emisiji "Goodmorning, Britain" prije nekih godinu dana.

Čovjek koji ne hoda po rubu, on opasno tetura sa naznakom da se napokon sruši. Walkthe Line.

Iako je pokušavao, iako su nekadašnji saigrači nudili pomoć, Gazza svoj život ne može izvaditi iz ralja alkohola, tableta, teško pobrojanih incidenata. Čovjek koji je više vremena proveo na rehabilitacijama nego na nogometnom terenu. A kao mlad igrač strašno puno je obećavao. 

Kada se govorilo o Gazzi tih godina govorilo se o igraču koji je najtalentovaniji u Engleskoj. Sa loptom se počeo družiti još kao mali dječak sa nekih 4-5 godina u jednom niželigašu grada Gatesheada gdje je i rođen. A rođen je 27. svibnja 1967. godine. Roditelji su bili veliki fanovi Beatlesa, pa su svom sinu dali ime Paul (McCartney) John (Lennon). Prvi klub u kojem je probao nešto napraviti bio je Ipswich, gdje je otišao na poziv jednog rođaka. Ipswich je bio ozbiljan klub u tom trenutku, prvi trener je Bobby Robson, koji će procijeniti da mali Gascoigne nema kvalitetu. Još u djetinjstvu Gascoigne je doživio i proživio veliku tragediju za koju će reći da ga prati kroz cijeli život. Mlađi brat njegovog prijatelja, Steven Spraggon poginuo je na ulici, stradavši pod točkovima kamiona za sladoled.

''Prvi put sam u životu tada vidio mrtvo tijelo. Osjećao sam se krivim za Stevenovu smrt. Na samu pomisao o Stevenu počnem plakati'', rekao je.

Vrlo brzo kod Paula se javlja opsesivno kompulsivniporemaćaj. Vrlo brzo postaje ovisan o kocki, kasnije alkoholu i drogama koje je zloupotrebljavao boreći se sa bipolarnim poremećajem.

Kako nije zaigrao za Middlesbrough i Southampton, vratio se u Newcastle. Odmah se nametnuo kao najbolji igrač juniorskog tima. U to vrijeme su mladi igrači starijim morali čistiti kopačke, bukvalno, a taj posao je Paul odrađivao za legendarnog KevinaKeegana. Kako mu prijatelji uškoli nisu vjerovali, Gascoigne je iste te kopačke uzeo kako bi pokazao u školi. Da stvar bude gora po njega, zaboravio ih je u žurbi vratiti.

Nakon juniorskih dana stigao je i prvi ugovor sa "svrakama". U tri sezone koliko je nosio dres Newcastlea, Gazza je odigrao 92 utakmice te postigao 21 gol.Već tada je znao skrenuti pažnju na sebe prije svega reakcijama na terenu. Ludi Vinniea Jones ga je uhvatio za testise, Gascoigne mu je u svlačionicu poslao ružu, a za uzvrat od Vinniea je dobio četku za ribanje WC šolje. Jednog igrača Birmingham Citya pretukao je u sred utakmice, a njegovi saigrači su se bili navikli na njegove "smicalice".

''Morao sam malo da ga naučim pravilima ponašanja. Nije mu ovo Birmingham'', pojasnio je medijima.

Uskoro će prvi put završiti iza rešetaka, kao očevidac saobraćajke u kojoj nije pomogao stradalom, kasnije preminulom u bolnici. Već tada je Paul zarađivao daleko više novca nego svi ostali članovi njegove porodice zajedno.  U jednom trenutku Gascoigne je bio najtraženiji igrač na otoku. Navodno se "obećao" Manchester Unitedu, ali je otišao na WhiteHart Line.

Ferguson je legenda, ali su u to vreme Spursi bili jači i organizovaniji klub od Uniteda, a njihov trener TerryVenables bio je najbolji trener na otoku.

Svakom igraču je bio san da ga on trenira, poručio je tada Paul. Igrajući za Tottenham sebi je dodatno podigao cijenu, osvojio je i prvi trofej, FA Cup, zbog povrede je odigrao samo 15-tak minuta. Prije utakmice je jednom navijaču dao svoj dres natjeravši trenera i ekonoma kluba da se hvataju za glavu. Od druge utakmice protiv Nizozemske na SP postao je jedan od glavnih igrača svoje selekcije koju je vodio baš Bobby Robson.

Englezi su izgubili u polufinalu od Njemačke, a suze Paula Gascoignea su završile na naslovnicima. U to vrijeme je vladala prava Gazzamanija na otoku. Snimio je hit „Fog on theTyne“ sastava „Lindisfarne“. Definitivno je velika zvijezda. Sergio Cragnotti i njegov Lazio su odlučili potpisati Gascoignea za pet i po miliona funti i još su morali čekati s obzirom da je Paul bio povrijeđen. Que Sara, Sara’ i  ‘Paul Gascoigne, lalala’, pjevušio je Gazza na aerodromu po dolasku u Rim i usput je uhvatio jednu stjuardesu za zadnjicu.

''Kada je Gazza stigao činilo se kao da je stigao Isus Krist'', sjećaju se navijači Lazija. Za Lazio je Gazza zaigrao nakon šesnaest mjeseci pauze. Ali nije napravio ono što se očekivalo.

Mučile su ga povrede, Nesta mu je na treningu slomio nogu, počeo se debljati i sukobljavati sa medijima, novinarima, ljudima u upravi. Jednom novinaru je bacio mikrofon, jednog je udario, pa još dvojicu pretukao u jednom lokalu. Mediji su ga pratili na svakom koraku.

''Treninzi su bili nevjerovatni. Ljudi su stalno dolazili, radili neke analize, vadili su mi krv. Pitao sam se,Bože, šta to rade? Često smo išli na snimanja srca, glave, imao sam više žica po sebi od satelitske antene'', govorio je Gazza koji jednostavno nije izdržao. Tokom oporavka u Engleskoj, ostao je dan duže nego što je imao dozvolu, što je bila kap koja je prelila čašu.

''Nisam izbjegavao Lazio ili Italiju što je ne volim, već što sam bio pod pritiskom, velikim. Želio sam se malo odmoriti, otići u ribolov'', uzalud je objašnjavaoGazza koji nakon Lazija ide u Glasgow Rangers. Izgledalo je da se donekle smirio. Osvojio je dvije titule, zabio fenomenalan gol za Englesku protiv Škotske na EURU. Ali, sve što je lijepo ima kraj.

Sa saigračem iz reprezentacije Stuartom Pearceom, uz dozvolu selektora, otvorio je veliki koncert Sex Pistolsa u Londonu, a krajem godine proglašen je najnekulturnijim sportistom godine. Poraz od Njemačke ponovo u polufinalu je dodatno poljuljao Gazzu. Ponovo se vratio za šank, razveo od supruge Sheryl koju je pretukao pred svjedocima na jednom snimanju.

''Prije utakmica uzimao sam devet brendija, plus kokain i na kraju vino. Nažalost mojim tijelom je tada zagospodario alkohol'', rekao je.

Gascoigne je Glasgow zamijenio Middlesbroughom, ali je jesenji dio sezone više proveo na klinici za odvikavanje od alkohola nego na terenu. Iz perioda se pamte također njegovi ispadi. Prvo je slupao klupski autobus kojeg je probao malo provozati,da bi nakon jednog treninga uletio potpuno go u klupski restoran da poruči klopu. Tačnije, imao je na sebi samo štucne. GlenHoddle ga nije pozvao u reprezentaciju za SP 1998 jer je dan prije objavljivanja spiska reprezentativaca u novinama izašla Gazzina slika, mrtav sjedi i jede u nekom restoranu u Londonu. Kada je potpisao za Everton, u ljeto 2002. gazda najelitnijeg lokalnog noćnog kluba, inače navijač Evertona, zabranio mu je ulazak pošto nije želio da Gazza svoju snagu troši u njegovom klubu umjesto na terenu.

Od 2004. godine Gazza službeno nije nogometaš, već alkoholičar, narkoman, beskućnik i što sve ne. Tokom jedne od rehabilitacija navodno mu je tri puta stalo srce, bio je klinički mrtav.Dok je imao novca, dnevno je trošio 2000 funti na kokain.Saigrači i prijatelji su mu platili odlazak na kliniku u Arizon,u ali ni to nije pomoglo.

''Danas sigurno ne pijem, a za budućnost ne mogu da garantujem'', rekao je.

To je njegov život danas. Možete ga vidjeti u studiju nekog tv kanala, možda čak i na tribinama nekog stadiona, a opet sutra možete vidjeti slike kako tetura na ulici, nešto mrmlja, blijed, mršav poput duha.

''Trudim se biti bolji sebi i svima oko sebe. Ma i zbog tih ljudi koji me toliko godina vole želio bih uspjeti. Ali zaista nije lako. Ja sam svoj najveći kritičar i ništa me ne može tako baciti u depresiju kao sam sebe'', kaže Gazza.

Pitanje je samo do kada?