Za Sarajevo potpisao besplatno, dva puta lomio nogu, tri puta doživio potres mozga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve je počelo s nekih 15 godina, kada je slučajno s drugom iz škole došao na trening FK Sarajevo. Bilo je to 1962. godine, trenersko oko Franca Lovrića je procijenilo - ovaj mladić će biti velika zvijezda.

Taj mladić se zvao Vahidin Musemić koji je upisao 18 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Samo 18, jer su Rajko Mitić i Vujadin Boškov razmišljali drugačije. Za Vahidina su znali reći kako je to sjajan napadač koji je bezbroj puta ponižen, kažnjen, isključen, uvrijeđen.

Četiri puta je završio na operacijskom stolu, zaradio je dva loma noge, čak tri puta potres mozga. Jednostavno protivnički igrači nisu imali milosti. Znali su ga i provocirati, pa je često bio isključen, kažnjen.

Za Sarajevo je debitirao protiv Partizana u prvenstvu 1:3. Sezona 1966/67. je bila prva u kojoj je dobio pravu priliku i u potpunosti je iskoristio. Karijera Asima Ferhatovića je već bila na zalasku, pa je njegova devetka pripala mladom centarforu, koji je pruženu šansu iskoristio na najbolji način. Iako u prvih šest kola nije postigao nijedan gol, u naredne četiri utakmice je sebi zacementirao mjesto u prvoj postavi.

Postigao je pobjedonosne golove protiv Radničkog i Zvezde, dva gola u pobjedi protiv Rijeke od 4:0, te gol za remi protiv Veleža. Upravo zahvaljujući njegovim golovima, Sarajevo se učvrstilo na prvom mjestu, pa je na Koševo stigla prva šampionska titula. Poseban pečat ovom uspjehu dao je Musemić, koji je sa 16 golova bio prvi strijelac ekipe, a ovoj cifri je dodao još šest golova u Kupu Maršala Tita, te jedan u Srednjoeuropskom kupu.

"Prvi ugovor sam na pet godina sam potpisao onako besplatno, bez novca. Za drugi ugovor koji je bio četiri godine 10 milijuna starih dinara. Imao sam tada ponudu Fiorentine koja je nudila 100 milijuna lira, tražili su me klubovi iz Njemačke, ali ja sam ostao vjeran Sarajevu. Za koji sam toliko ginuo" rekao je jednom prilikom.

Za reprezentaciju je debitirao u utakmici protiv Francuske, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Zabio je u dva susreta tri gola. U to vrijeme dres Jugoslavije su nosili Holcer, Paunović, Trivić, Osim, Džajić, Mušović. Posljednja je bila ona protiv Sovjetskog Saveza dvije godine poslije.

"U jednom trenutku sam čvrsto odlučio da pređem u Zvezdu, jer bih tamo više zaradio. Nudili su mi sjajne uvjete, ali... Dok sam bio mlađi igrač kovali su me u zvijezde, ali izgleda da se ljudi zasite svojih idola. Pobjede, uspjesi, sjajne utakmice, sve to ima lažni sjaj, ljudi vas brzo zaborave. Kada je meni bilo najteže ljudi su mi okrenuli leđa, nisu mu vjerovali da sam ozlijeđen, ta je moje tijelo uništeno. Rijetki su bilo spremni pomoći, rijetki su me razumjeli. Jedan od njih je moj idol Asim Ferhatović" pričao je Musemić.

Kada je u pitanju njegov golgeterski učinak, posebno je ostala upečatljiva sezona 1970/71, u kojoj je u samo 14 prvenstvenih utakmica postigao čak 12 golova i da zbog povrede fibule desne noge nije morao propustiti gotovo kompletan proljetni dio prvenstva, vjerojatno bi postao prvi strijelac prvenstva. Umjesto titule prvog strijelca Prve lige, u ljeto 1971. godine osvojio je nagradu za najboljeg strijelca Ljetne lige šampiona. Godinu dana kasnije, Musemić sa Sarajevom osvaja svoj drugi trofej, Ljetnu ligu šampiona, a na kraju sezone 1972/73. napušta ekipu i odlazi na odsluženje vojnog roka.

Nakon što je proveo godinu dana u JNA, karijeru nastavlja u inostranstvu. Bio je to njegov oproštaj od dresa Sarajeva, u kojem je nastupao ukupno 182 puta, postigavši pri tome 84 gola, što ga svrstava među pet najboljih klupskih strijelaca svih vremena. Računajući i nezvanične utakmice, Musemić je upisao 293 nastupa i postigao 169 golova. Još dvije godine je nastupao za francuskog prvoligaša OGC Nice, gdje je već u prvoj sezoni postigao 11 golova iz 21 meča, ali je tijekom iduće sezone, zbog sve češćih povreda, odlučio okačiti kopačke o klin.