Žene, provodi, pištolji, pa tek onda nogomet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvi put sam u jednoj utakmici Faustina Asprillu gledao tamo negdje ružne 1993. godine. Revanš utakmica četvrtfinala Kupa Kupova, neki dnevni termin, recimo iza 14 sati. Tada su se još uvijek utakmice euro kupova igrale u različitim terminima. Parma je posao završila za poluvrijeme, bilo je 2:0, više nego dovoljno, jer je u prvoj protv Sparte Prag bilo 0:0.

Nakon Higuite, Valderrame, Rincona, Redina i ostalih koje smo upoznali 1990. godine, Faustino je bio nešto novo. Dobar kao klasični centarfor, puno opasniji kada krene po krilu, desnom. Ako se "uvali" ispred protivničkog igrača protivničkom golmanu nema spasa. Zahvaljujući njemu, kasnije će u polufinalu kroz dvije kaotične utakmice Parma zbog gola više u gostima eliminirati Atletico, pa je finale donosilo duel protiv Antwerpena na Wembleyu. Antwerpen čiji su dres u to vrijeme nosili bivši golman Zvezde, Dika Stojanović, pa nekadašnji centarfor Sarajeva Dragan Jakovljević.

Razbio nogom vrata autobusa

U prvoj postavi Parme nije bilo Asprille. Iznenađenje ogromno. Parma će uzeti Kup Kupova, prvi od četiri europska trofeja. Godinama poslije, Asprilla će pojasniti zbog čega je završio na klupi.

"Tuluá je moj rodni grad, tamo negdje pred finale, imao sam sudar, autobus je udario u moj automobil. Kad sam izašao da razgovaram s vozačem, ovaj je zatvorio vrata. Udario sam nogom koja je prošla kroz staklo, bila je velika posjekotina. Bio sam bijesan. Da sam ušao u autobus, udario bih ga, ali je pobjegao", reći će popularna "Hobotnica" kako su ga prijatelji zvali. Naravno, zvanično se klub oglasio, rekavši kako je Faustino zaradio ozljedu kada je nagazio na slomljenu čašu u svojoj kući. Što nije bilo ni blizu istine. I da odmah razjasnimo, nije nadimak zaradio na terenu, već za stolom

"Neki prijatelji iz lokalnog kluba u Kolumbiji. Rekli su da sam kao hobotnica, sve što imam u rukama stavljam u usta – pojeo bih kašiku da mogu. To nema veze s mojim elastičnim nogama! Dobro, nije samo taj nadimak, mnogi su ga zvali onako skraćeno od imena, Tino.

Žene, provodi i pištolji

Za kojeg su mnogi znali reći kako je u njegovom životu nogomet tek na četvrtom mjestu. Iza žena, noćnog života i oružja, mada ni ljubav prema konjima odnosno konjskim utrkama nije daleko. Po pitanju kavana, žena i provoda, nije se razlikovao od nekih drugih zvijezda koje su "došle do para", ali po jednom jeste. Po oružju!

"Hej, ja volim oružje", rekao je Asprilla jasno i glasno 2008., na pitanje novinara da prokomentira svoje silne ekscese s pištoljima. Kojih nije bilo malo.

Sve je počelo krajem 1994. godine, na proslavi Nove. Pištolj iz kojeg je Asprilla pucao nije bio registriran, ali ipak je bio zvijezda. Kolumbijske novine "El Tiempo" su u komentaru poručile da "Asprilla ima fantastičan dribling, ali da nije savjestan građanin te zbog toga ne može biti idol nacije". Pet mjeseci kasnije Tino je osuđen na godinu dana zatvora uvjetno, pa se u sljedeće dvije godine svakog mjeseca morao javljati kolumbijskom konzulatu u Italiji

Nešto ranije se Tino već bio "zakačio" s čelnicima saveza. Jer je u prvoj utakmici kvalifikacija za SP protiv Argentine završio na klupi. Jednom od svojih prijatelja je samo kratko rekao:

"Ne mogu na klupu, loše je to za moj imidž" pa je krenuo lagano preko vrata hotela. Predsjednik saveza, Huan Jose Bellini bio je spreman zatvoriti jedan druga vrata, ona reprezentacije za sva vremena, ali je navodno Tino kroz suze izmolio povratak. Opet protiv Argentine u jednoj od najvećih utakmica koju će Kolumbija odigrati u svojoj povijesti. Onih 5:0 u Buenos Airesu.

"To je bio prvi put da se Kolumbija kvalificirala na Svjetsko prvenstvo bez nekog play offa. Nakon toliko godina shvatite koliki značaj ima taj rezultat koji smo ostvarili. To je bio ogroman podvig, koji će teško više ikada ponoviti bilo koja selekcija Kolumbije".

Newcastle na moru, plaže, žene, jahta

Još kao dječak se počeo osjećati kao zvijezda. Priča kaže da je još kao tinejdžer odlučio sjesti gol na tribinu jer nije bio u postavi neke svoje momčadi. Njegova omladinska karijera započela je u Caliju, u čuvenoj fabrici nogometa - Carlos Sarmiento Lora. 17 golova u 26 utakmica, to je bila njegova statistika na početku priče, klub se zvao Cúcuta Deportivo iz kojeg prelazi u daleko važniji, poznatiji Atletico Nacional.

Parma ga je dovela iako se kod kuće već bio suočio s prijetnjama smrću, pa su znali da kupujući Asprillu kupuju veliki problem za 11 milijuna dolara. Parma u vrijeme Asprille je bila strašna momčad, ali je Nevio Scala morao stalno "lomiti koplja" s Kolumbijcem. Kažnjavali su ga novčano, nije ga bilo u sastavu, pa je jednom prilikom tamo pred početak sezone 95-96 poručio:

"Nikada više neću igrati za taj klub." Međutim, kada je propao prelazak u Leeds, vratio se treninzima uoči sezone 1995-96. Za vrijeme dok je nosio dres Parme svoju ženu i djecu je vratio kući kako bi bez problema mogao uživati u društvu drugih žena, nekada i porno zvijezda. Međutim, u jednom trenutku se morao rastati s Parmom. Javio se Newcastle, Kevin Keegan je trebao nešto posebno u svojoj momčadi, pa su "Svrake" izdvojile 6,7 milijuna funti.

"Vidio sam na karti da je Newcastle uz more i dobro, što sam trebao misliti osim na plažu i velike vrućinu. Zamišljao sam jahte u luci, negdje na suncu!"

Kada je došao u Englesku, dočekao ga je snijeg. Dobro, vrijeme je bilo loše, donekle i hrana, ali su neke druge stvari bile za Tina dobre.

"Žene su bile božanstvene... haha! Imao sam... pa, ne znam koliko sam djevojaka imao u Newcastleu. Na početku nisam ništa razumio što su pričali. Nikada nisam volio englesku hranu – moj stomak nije mogao da izdrži sve začine. Tako da sam uvijek jeo u stranim restoranima – španjolskim, talijanskim. Navijači Newcastlea su bili impresivni. Šteta je što nismo bili prvi, iako smo u jednom trenutku imali veliku prednost" kaže Asprilla. Međutim, na terenu će Faustino vrlo brzo opet ući u probleme.

Otišao pa se vratio

Iz Parme je otišao jer ga Capello nije želio, u Newcastleu je sve manje igrao za mandata Keegana. I u reprezentaciji je bio suspendiran. U Engleskoj je kažnjen 10.000 funti, jer je laktom opalio Keitha Curlea tada igrača Manchester Cityja. Jedno vrijeme ga nije bilo nigdje. Otišao je kući i nije se vraćao. Jer navodno avion nije mogao poletjeti, taj u kojem je morao biti on, ali to je bila laž. U Newcastle se vratio kad je otišao Keegan, a došao Kenny Dalglish

"Tino me uzbuđuje. On radi stvari na treningu koje ne možete vidjeti da bilo tko drugi radi" rekao je tada legenda Liverpoola. Međutim, ni Kenny nije mogao obuzdati Asprillu. Ovaj se na utakmici protiv Paragvaja, potukao s legendarnim Chilavertom.

Onda je jednog dana poslao faks u klub, s navodnom ponudom Parme, ali Englezi nisu to uzeli za ozbiljno. I baš je u narednoj sezoni 1997-98, odigrao neke od najboljih utakmica u dresu Newcastlea, poput one protiv Barcelone kojoj je utrpao tri komada. Prvi igrač ikada koji je to napravio protiv Barcelone u Ligi prvaka

Međutim, stvari su s vremenom opet počele raspadati pa je prodat Parmi za 7 milijuna funti u siječnju 1998. Navodno je negdje izjavio kako trener nema pojma, te je još usput demolirao neki restoran. I tu je otprilike njegova karijere došla do kraja. Jer ništa važnije nije napravio, niti u Parmi, niti u klubovima Brazila, Meksika, Čilea, Argentine.

Od repke se oprostio nakon što ga je Hernan Dario Gomez poslao kući, u Francuskoj 1998. godine. Nije ga vratio ni predsjednik države. Sljedeće godine jeste igrao se Coppa Americi, ali su Kolumbijci u anketi poručili da ga više ne žele blizu reprezentacije. U to vrijeme se Tino posvađao s golmanom Oscarom Cordobom za kojeg je tvrdio da je gay!

Nogometni Doc Holliday

Kako je sve manje igrao tako su i pištolji bili sve više u upotrebi. U svibnju 1999. u ljetovalištu Cartagena, Asprilla je pijan ispalio sedam hitaca iz 9-milimetarskog pištolja u zrak, a četiri godine kasnije, kada je na zalasku karijere igrao za Universidad de Chile, nadmašio je sam sebe i na treningu se pojavio s pištoljem prijeteći suigračima "da će ih pobiti ako ne budu trčali. Jesam, došao sam na trening s pištoljem i rekao sam da ću pucati u onoga tko ne bude trčao. To su vidjeli novinari pa su napisali kako ću ih sve pobiti, ali suigrači i trener su to shvatili kao šalu".

 Osam godina poslije u blizini svoje kuće pucao iz automatskog oružja zbog čega je jedno vrijeme proveo u kućnom pritvoru.

Mogao je biti puno bolji nego što jeste, možda i vrhunski igrač, ali nije, jer je kako kaže nogomet smatrao zabavom. Ništa više.

"Čak i ako neki ljudi vjeruju da nisam u potpunosti iskoristio svoj talenat, mislim da sam igrao najbolje što sam mogao. Igrao sam nogomet sve dok je moje tijelo izdržalo i zadovoljan sam. Jeste imao sam novca i trošio sam ga. Je li to nekome smeta? Možda je ljudima teško vidjeti crnca s puno novca. Mislim da bi oni željeli da me vide u nekoj poderanoj odjeći, ružnim cipelama. Kada nisam imao što da potrošim, dobro sam se ponašao, ali onda, kada sam imao, tada sam znao izgubiti kontrolu"

Žene i seks ispred lopte

Danas Asprilla ima farmu, prodaje šećernu trsku kolumbijskoj vladi i putem reklamne kampanje kondome. Jer ima svoju fabriku. Javio se u vrijeme pandemije kada su pojedini mediji pisali o nestašici istih.

"Nema nestašice. Zbog korona virusa smo stali s proizvodnjom, ali na zalihi imamo cca. 3.5 milijuna kondoma tako da možete mirno 'spavati'. I ne samo to, nego s punim razumijevanjem za novonastali problem nudim posebno povoljan 'deal': dva kondoma po cijeni jednog - rekao je Asprilla sjedeći u brdu kondoma. Ništa čudno. Njemu su često žene bile ispred nogometa. Slikao se gol, dok je ponudu za porno film odbio.

"Znate, seks mi je oduvijek bio važan. Ponudili su mi priliku da budem prvi muškarac koji se pojavio gol u kolumbijskom časopisu – činilo se zanimljivim. Na sreću, izdanje časopisa je bilo rasprodao. Nogomet? Poredili su me s velikanima. Dovoljno. Ipak sam samo Faustino Asprilla", reći će na kraju.