Zlatko Dalić: Što bih promijenio u finalu Svjetskog prvenstva? Suca!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatska je prije točno godinu dana igrala finala Svjetskog prvenstva u Rusiji gdje je bolja bila Francuska s 4:2.

Izbornik Vatrenih Zlatko Dalić otkrio je da još uvijek nije pogledao snimku tog finala, ali i da neće.

"Nisam je gledao, i rekao sam da je neću ni gledati, jer mi ju je teško gledati. Opet se toga svega prisjećati nije baš ugodno", rekao je za Vecernji.hr Zlatko Dalić pa dodao:

"Mi smo napravili povijesni uspjeh i izvukli maksimum u tom trenutku. Ali, uvijek ostaje žal za tim finalom i za tim zlatom, jer smo ga možda čak i bili zaslužili. Po meni, prvo poluvrijeme protiv Francuza bilo je naše najbolje poluvrijeme na SP-u; mi smo u njemu primili dva pogotka koja nismo trebali primiti. Iz sudačkih odluka koje su bile pogrešne. I onda nije bilo snage i energije u drugom poluvremenu vratiti se. Ali, opet imali smo suparnika koji je bio najkvalitetniji, koji je iskoristio sve što smo mu dali. I na svoj način igre nas je pobijedio, na polukontru i kontru...".

Dalić je otkrio kako bi samo jednu stvar promijenio u finalu.

"Ne zamjeram si ništa. Možda da smo igrali drugačije, da smo mi stali iza i čekali njih, ali utakmica je tako bila diktirala da smo mi morali ići na posjed lopte i kontrolu utakmice, što je bilo dobro. Jer, dobili smo prvi gol nakon nepostojećega faula, i zabili smo si autogol. Drugi gol primili smo u jeku naše dominacije, dosuđen je bio penal koji nije postojao. Dakle, ako bih nešto promijenio u toj utakmici, promijenio bih – suca! OK, dogodi se pogreška, ne mogu ja sada reći 'za naš poraz kriv je sudac'. Ali, opet to je finale, nije u redu ga da presudi jedan penal koji nije postojao", prisjetio se hrvatski izbornik Argentinca Nestora Pitane.

Godina od srebra je prošla...

"Godina je brzo, prebrzo prošla, sve kao da je bilo jučer. Nogomet svaki dan traži novo dokazivanje, nove su utakmice, nove kvalifikacije. Ali, treba uživati u tim danima, i nikada ih ne zaboraviti. To je ipak povijest koja je svima nama ponos. A što je ostalo nakon srebra? Bilo je puno govora o novome stadionu, a on se sada više uopće ne spominje. Ako se to već nije počelo rješavati, onda je gotovo".