Znamo sve, a ne znamo ništa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučer smo saznali da u skupini A na Europskom prvenstvu Rumunjska ne treba posebno brinuti za prolaz dalje, jer su Švicarska i Albanija odigrali meč ispod svake razine ove smotre, a njihova je utakmica više podsjećala na duel Rudara i Olimpika u Premijer ligi, sa svim onim levatskim dodavanjima i promašajima zicera.  Dobro, trema je možda učinila svoje, ali taktički raspored Petkovićeve momčadi s igračem više bio je očajan, dok su Albanci i praktično plaćali danak neiskustvu.

U grupi B smo doznali kako je Vels ozbiljno shvatio turnir odnijevši povijesnu prvu pobjedu na Euru, dok je Slovačka, analogno tome, zabilježila prvi povijesni poraz. Razlog za poraz? Neozbiljnost u ključnim trenucima i malo kukavički pristup izbornika Slovačke, dok je njegov kolega s druge klupe Coleman bio hrabriji. I da, imao je Balea. I nešto više sreće, jer da je Hamšik pogodio ono na početku meča, nakon fenomenalnog solo prodora, sad bi se druga pjesma pjevala. I kad smo kod sreće, Colemanu se potrefilo da Bale dobije slobodnjak na 20 metara, s mjesta kojeg mu ni majka ne bi bolje odabrala.

Doznali smo po tko zna koji put  da Englezi nisu dostojni fame koja se podigla oko njih. Drugim riječima, tko u ekipi ima Sterlinga, Lallanu i Kanea, ne mora brinuti za Euro – nema šanse da ga osvoji! Istina, Rusi su izjednačili u sudačkoj nadoknadi, ali ni pobjeda ne bi sprala bljutav okus činjenice kako Englezi imaju i boljih trenera od onog na klupi, ali i boljih igrača koji su ostali na klupi. Recimo to ovako, dok se guzasti i precijenjeni Sterling brukao na travnjaku, a Kane sebično upirao kao bik – slijepac koji ne mari za ostatak stada, na klupi su sjedili Vardy i Drinkwater (pred TV-om). Zašto Hodgson više vjeruje u druge? Zato što je prosječan trener. Eto zašto.

Rusi su ništa posebno, stariji su riknuli već u prvom poluvremenu, ali su svejedno pritisnuli Engleze u drugom poluvremenu. To nam više govori o Englezima, nego o Rusima. I taj jedan stariji, Berezucki, vinuo se u 92. minuti u engleskom šesnaestercu i ubacio loptu u mrežu. A pola sata prije je trebao biti na infuziji. Skupa s Ignjaševićem. Jer zajedno imaju skoro 70 godina.

[15:00] Hrvatska – Turska             

Utakmica o kojoj znamo sve, a zapravo ne znamo ništa.  Hrvatska nije odavno odigrala utakmicu s nekom jakom reprezentacijom, tako da njezinu stvarnu moć ne poznaje ni Ante Čačić. Ali, ono što sigurno znamo je da Ante zna sve svoje igrače i da već odavno zna prvih jedanaest. Glavne violine kažu da im nikad nije bilo bolje na Euru, da su opušteni i spremni. A kako i ne bi kad ih nitko ne mori? Možete li zamisliti kako se Čačić dere na Rakitića ili ga traži po klubovima u cik zore? Nećemo odmah biti zlobni, opuštena atmosfera može biti i dobra.

Zapravo, vrlo je moguće da će reprezentacija Hrvatske, bez trenera koji je egotriper i s glavnim igračima u funkciji pravih gazdi momčadi, bez pritiska javnosti koja ne nabrijava kao prije i s jednom osjetno opuštenom atmosferom unutar momčadi, odigrati neočekivano dobro ovaj turnir.

Ali je moguće i da se takva situacija pretvori u ležernu ekskurziju s rezultatski katastrofalnim ishodom. Sve, izgleda, ovisi o tome koliko su ozbiljno Luka, Mandžo, Raketa, Čarli i Srna shvatili činjenicu da im je ovo zadnja prilika da nešto veliko naprave skupa i prestanu biti luzeri.

S druge strane, koliko znamo o Turcima? Opet ne puno. Mediji plaše „ludim“ Terimom i turskom fanatičnošću, ali hajdemo iskreno, godinama se plaši svaku momčad koja ide igrati protiv Galatasaraya, Bešiktaša ili Fenera istom tom atmosferom i fanatičnošću, pa nema ekipe koja ne donese bodove iz Stambola.

Turci su objektivno za nokat lošiji od Hrvatske, ali je činjenica da oni imaju trenera s bičem i statusom, a Hrvatska ima sretnog vođu ekskurzije, koji pušta da svjetla po sobama ostanu do kasno upaljena. A tekma se igra u ranom terminu…

[18:00] Poljska – Sjeverna Irska

Poljaci su veliki narod, ali njihova reprezentacija dugo je bila malena. Konačno su dočekali jednu generaciju koja ima kvalitet, a pronašli su, u međuvremenu, i glavu i rep.  U odnosu na prošlo, domaćinsko, Europsko prvenstvo, Poljaci su iskusniji i nimalo lošiji. Lewandowski je samo jedan od opasnih igrača, jer od Glika do Milika Poljska pršti od samopouzdanja. Njihov izbornik Nawalka  ne skriva da su došli u Francusku napraviti nešto veliko. Prva prepreka im je Sjeverna Irska, neatraktivna, disciplinirana i radna reprezentacija. Baš onakva kakve razigrani i manje disciplinirani Slaveni ne vole. Ali, ako Poljaci ne mogu dobiti Sjevernu Irsku neka se odmah spakiraju za doma.

[21:00] Njemačka – Ukrajina

Evo nam i Njemačke! Uvijek favoriti, uvijek za nivo ozbiljniji od drugih. No, ovaj put nisu baš u ljubavi s domaćim medijima, a neki ključni igrači nisu baš u najboljoj formi. Izbornik Low je dosta šarao u kvalifikacijama, a još više je šarao u prijateljskim utakmicama, tako da niti on ne zna kojih 11 mu je najboljih 11.

Sreća je da Elf uvijek ima dugu klupu, čak i kad im tradicionalno nedostaje Marko Reus, koji će, nastavi li ovako, propustiti sva prvenstva do kraja karijere. Činjenica je da je prvi napadač Njemačke zapravo igrač Bešiktaša, a ne neke njemačke momčadi. I da je u repki i dalje Schweinsteiger, kojeg Mourinho prvog tjera iz Manchester Uniteda. I da Howedes, Mustafi i Boateng nisu baš najbolja obrana na svijetu. Ali, Švabo je Švabo, rekli bi naši ljudi. Vjerujem da i u Ukrajini ima neka slična izreka.

Ukrajinci su u nogometu uvijek tu negdje, ali nigdje konkretno.  Yarmolenko, Konoplyanka i ekipa imaju određeni momčadski kvalitet, ne spuštaju nikad gaće ni pred kojim suparnikom, ali je činjenica da nikad nisu dobili Njemačku.  Ali je i činjenica da je svaka Njemačka s kojom su do sada igrali bila nekako na papiru bolja od ove trenutne. Što znaju i kladionice, pa je kvota prilično velikih 1,60 na trijumf Njemačke.